Ansambl koji je nedostajao zajednici

Bokeljski simfonijski orkestar, jedan od najmlađih orkestarskih ansambala u regionu, već u prvoj sezoni svog rada ostvario je zapaženo mjesto u programu Međunarodnog festivala KotorArt. Orkestar je nastupio na svečanom otvaranju Festivala, gdje je pod dirigentskim vođstvom maestra Mladena Tarbuka, uz Akademski hor “Ivan Goran Kovačić” i soliste Krešimira Stražanca, Mihaelu Kristinu Mlinarić i Rezu Fekrija, izveo monumentalni “Triptihon” Ivana Brkanovića, kao i novo djelo “Pjesme muzici” Mladena Tarbuka.

U nastavku festivalskog programa, kamerni sastav Bokeljskog simfonijskog orkestra izveo je operu “La serva padrona” Đovanija Batiste Pergolezija. U narednim danima očekuje ih dječja muzička bajka “Klinika lutaka” Vide Matjan, koja će u utorak 11. avgusta biti na programu Kulturnog centra “Nikola Đurković” u Kotoru, u okviru KotorArta, a potom i 13. avgusta u Centru za kulturu Tivat, u okviru Tivat Music festivala.

Povodom učešća Bokeljskog simfonijskog orkestra na KotorArtu, kao i njegovog dosadašnjeg razvoja, razgovarali smo sa direktoricom orkestra Andreom Živković.

Bokeljski simfonijski orkestar ove godine učestvuje u programu KotorArta kroz čak tri potpuno različita projekta - od vokalno-instrumentalnog koncerta do kamernih i scenskih produkcija. Šta za jedan mlad orkestar znači ovakvo povjerenje i tako značajno mjesto u programu jednog od najvažnijih festivala u regionu?

To nam zaista mnogo znači. KotorArt je jedan od najuglednijih festivala u regionu i veliko je priznanje kada mlad orkestar dobije priliku da bude dio njegovog programa, a posebno kada se publici predstavi kroz čak tri različita projekta u jednoj festivalskoj sezoni. Iako Bokeljski simfonijski orkestar postoji relativno kratko, okuplja muzičare sa bogatim koncertnim i pedagoškim iskustvom. Upravo nam je ta kombinacija iskustva i nove energije omogućila da odgovorimo na različite umjetničke izazove - od simfonijskog koncerta do kamernih i scenskih produkcija. Za orkestar koji je tek započeo svoj put, ovakvo povjerenje predstavlja i veliko ohrabrenje i obavezu da opravdamo očekivanja publike i partnera koji su od početka vjerovali u nas.

Šta ovakva programska raznovrsnost govori o mogućnostima i načinu rada jednog ansambla?

Smatram da je upravo programska raznovrsnost jedna od najvećih vrijednosti jednog orkestra. Mogućnost da u kratkom vremenskom periodu nastupamo kao simfonijski orkestar, gudački kamerni ansambl i u projektu namijenjenom najmlađoj publici pokazuje ne samo našu fleksibilnost, već i spremnost da odgovorimo na različite umjetničke i organizacione zahtjeve. Kao ansambl aktivno učestvujemo u svim segmentima procesa - od organizacije i pripreme projekta, preko samog izvođenja, do ostvarivanja konačnog umjetničkog rezultata. Takav način rada zahtijeva veliku posvećenost svih članova, ali istovremeno jača zajedništvo i odgovornost unutar orkestra. Vjerujem da upravo zahvaljujući tome možemo publici ponuditi kvalitetne i raznovrsne programe, a istovremeno kontinuirano razvijati orkestar kao cjelinu.

Saradnja sa maestrom Mladenom Tarbukom, koji je umjetnički rukovodilac Bokeljskog simfonijskog orkestra, jedna je od važnih karika u razvoju ansambla. Kako je došlo do te saradnje i šta ona znači za dalji put orkestra?

Saradnja sa maestrom Mladenom Tarbukom započela je upravo zahvaljujući KotorArtu, na predlog gospodina (Ratimira) Martinovića, koji je prepoznao da bi njegovo iskustvo i umjetnička vizija bili dragocjeni za razvoj Bokeljskog simfonijskog orkestra. Od samog početka pokazalo se da je to bio izuzetno dobar spoj. Za orkestar koji je tek na početku svog puta od izuzetnog je značaja da ima umjetničkog rukovodioca sa bogatim međunarodnim iskustvom. Maestro Tarbuk ne donosi samo znanje i autoritet, već umijeće da prepozna potencijal orkestra i usmjeri ga ka višim umjetničkim standardima. Vjerujem da će njegovo mentorstvo biti jedan od važnih temelja našeg budućeg razvoja.

Bokeljski simfonijski orkestar imao je svoje kratko poglavlje sredinom pedesetih godina prošlog vijeka, a danas je ponovo dio kulturnog života Boke. Kako se rodila ideja o njegovoj obnovi i zašto ste vjerovali da je upravo sada pravi trenutak za takav projekat?

Ideja o obnovi Bokeljskog simfonijskog orkestra proistekla je iz uvjerenja da Boka, sa svojom bogatom muzičkom tradicijom koju njeguje decenijama, zaslužuje da ponovo ima svoj simfonijski orkestar. Ovaj prostor ima razvijenu muzičku kulturu - muzičke škole, gradske muzike, festivale i kvalitetne umjetničke sadržaje - kao i veliki broj izuzetnih muzičara koji ovdje žive ili su iz Boke potekli. Sve to predstavljalo je snažan podsticaj da pokušamo da obnovimo orkestar. Istovremeno, postojala je želja da se stvori ansambl koji će okupiti te umjetnike, pružiti im priliku za zajedničko muziciranje i dati novi zamah kulturnom životu Boke. Za mene obnova Bokeljskog simfonijskog orkestra nije bila samo nastavak jedne vrijedne tradicije, već i prilika da tu tradiciju prilagodimo savremenom vremenu i učinimo je živom i relevantnom za nove generacije. Najveća potvrda da je ta ideja bila ispravna stigla je već na našem premijernom koncertu u novembru prošle godine. Energija koju smo tada osjetili u sali, reakcije publike i brojne poruke podrške koje su uslijedile pokazale su nam da Boka nije dobila samo novi orkestar, već da je ovakav ansambl zaista nedostajao zajednici. Posebno nas raduje što od tada gotovo svaki naš koncert prati veliko interesovanje publike i što se često traži mjesto više. To doživljavamo kao veliko povjerenje i obavezu da svakim narednim projektom opravdamo očekivanja onih koji su od samog početka prepoznali i podržali našu priču.

Već u prvoj sezoni BSO je učestvovao u projektima koji su doprinijeli očuvanju domaće muzičke baštine - na otvaranju festivala premijerno je u Crnoj Gori izveo “Triptihon” Ivana Brkanovića, a potom učestvovao i u obnovi djela “Klinika lutaka” Vide Matjan. Koliko ovakvi projekti odgovaraju ideji i misiji sa kojom je Bokeljski simfonijski orkestar osnovan?

To za nas predstavlja veliku čast, ali i posebnu odgovornost. Već u prvoj sezoni imali smo priliku da budemo dio projekata koji imaju poseban značaj za očuvanje muzičke baštine našeg prostora. Premijerno izvođenje “Triptihona” Ivana Brkanovića u Crnoj Gori, kao i učešće u obnovi “Klinike lutaka” Vide Matjan, za nas nisu bili samo umjetnički izazovi, već prilika da vrijedna djela domaćih autora ponovo zažive pred publikom. Jedna od ideja vodilja prilikom osnivanja Bokeljskog simfonijskog orkestra bila je upravo posvećenost domaćim autorima i njegovanju naše muzičke baštine. Vjerujemo da orkestar, pored izvođenja standardnog repertoara, ima odgovornost da čuva i promoviše djela kompozitora koji su obilježili kulturnu istoriju ovog prostora, povezujući njihovo stvaralaštvo sa novim generacijama i savremenom publikom. Zato nam posebno znači što smo već na samom početku rada dobili priliku da upravo kroz ovakve projekte ostvarujemo vrijednosti na kojima je Bokeljski simfonijski orkestar nastao. Voljeli bismo da njegovanje domaćih autora i kulturne baštine ostane jedan od prepoznatljivih pravaca našeg umjetničkog djelovanja i u godinama koje dolaze.

Orkestar okuplja afirmisane umjetnike, profesore i mlade muzičare. Koliko je značajno spojiti različita iskustva i generacije u jednom ansamblu, ali i koliko je zahtjevno organizovati rad tako raznovrsne grupe umjetnika?

Međugeneracijska saradnja u velikoj mjeri doprinosi kvalitetu orkestra. Znanje i iskustvo prirodno se prenose između članova, a upravo ta razmjena čini ansambl umjetnički snažnijim. Iskusniji muzičari svojim primjerom i iskustvom daju sigurnost, dok mlađi donose novu energiju i entuzijazam. Vjerujem da upravo ta kombinacija različitih generacija daje posebnu snagu Bokeljskom simfonijskom orkestru. Ono što je mnogo zahtjevnije jeste organizacija. Svi naši članovi, pored angažmana u Bokeljskom simfonijskom orkestru, imaju svoje profesionalne obaveze - rade kao umjetnici, profesori ili u drugim institucijama. Zato je potrebno uskladiti veliki broj rasporeda i pronaći vrijeme za probe kako bismo svaki koncert pripremili na nivou koji očekujemo od sebe. To nije uvijek jednostavno, ali upravo posvećenost svih članova zajedničkoj misiji omogućava da svaki projekat uspješno realizujemo.

Koliko je bilo izazovno pokrenuti jedan simfonijski orkestar u Crnoj Gori, a zatim obezbijediti njegov kontinuitet i dalji razvoj, posebno kada je riječ o organizaciji, finansijama i okupljanju muzičara?

Izazov je zaista veliki, i to ne samo kada je riječ o osnivanju orkestra. U tom trenutku nismo mogli ni da pretpostavimo sa koliko ćemo se izazova susretati u njegovom daljem razvoju i održavanju. Pokrenuti orkestar je jedan korak, ali obezbijediti njegov kontinuitet i dugoročan razvoj mnogo je zahtjevniji zadatak. Organizacija i usklađivanje obaveza članova orkestra svakodnevni su izazov, jer svi naši muzičari, pored angažmana u BSO-u, imaju svoje profesionalne obaveze. Ipak, najveći izazov su finansije. Simfonijski orkestar zahtijeva značajna sredstva - od organizacije proba i koncerata, preko angažovanja umjetnika, do nabavke instrumenata i druge neophodne opreme. Ukoliko želimo da orkestar raste i dostiže još viši umjetnički nivo, ulaganja su neophodna. Uprkos svim izazovima, vjerujem da je vrijednost koju jedan simfonijski orkestar donosi zajednici nemjerljiva. Zato ćemo nastaviti da radimo na njegovom razvoju i da tražimo partnere i podršku onih koji prepoznaju značaj ovakvog projekta za kulturni život Boke i Crne Gore.

Bokeljski simfonijski orkestar je od početka zamišljen kao projekat cijele Boke. Koliko je za njegovo osnivanje bilo važno partnerstvo kulturnih institucija, lokalnih samouprava i zajednice, i može li takav model saradnje biti primjer i za druge sredine?

Bokeljski simfonijski orkestar od samog početka zamišljen je kao orkestar cijele Boke, pa je bilo prirodno da njegovo osnivanje i razvoj budu zasnovani na partnerstvu kulturnih institucija, lokalnih samouprava i šire zajednice. Takav projekat ne može da počiva isključivo na entuzijazmu pojedinaca, već zahtijeva zajedničku odgovornost i kontinuiranu podršku svih koji prepoznaju njegov značaj. Smatram da upravo takav model saradnje može biti primjer i drugim sredinama. Kada postoji zajednička vizija i spremnost da različite institucije djeluju kao partneri, moguće je realizovati projekte koji imaju dugoročnu vrijednost. Bokeljski simfonijski orkestar nije važan samo za svoje članove, već za cijelu zajednicu - doprinosi razvoju kulturnog života, afirmaciji domaćih umjetnika i stvara nove prilike za buduće generacije muzičara. Upravo zato vjerujem da ulaganje u ovakve projekte nije trošak, već ulaganje u kulturni identitet i budućnost jednog prostora.

Istovremeno ste flautistkinja, profesorica i direktorica orkestra. Kako uspijevate da uskladite sve te uloge i pronađete ravnotežu između umjetničkog, pedagoškog i organizacionog rada?

Prije svega sam majka dvoje djece, a zatim flautistkinja, profesorica i direktorica orkestra. To zahtijeva mnogo dobre organizacije, odricanja i razumijevanja, ali kada radite ono što volite, pronađete način da sve funkcioniše. Veliku zahvalnost dugujem svojoj porodici, koja mi je najveći oslonac, ali i kolegama i članovima Bokeljskog simfonijskog orkestra. Bez međusobnog povjerenja, podrške i zajedničkog cilja bilo bi mnogo teže ostvariti sve ono što danas gradimo. Na kraju, sve moje uloge povezuje ista ljubav prema muzici. Bilo da sam na sceni, u učionici ili u organizaciji jednog koncerta, cilj je uvijek isti - da muzika dopre do ljudi i ostavi trag.

Kao profesorica pratili ste razvoj brojnih mladih muzičara. Kakav je osjećaj kada oni danas postanu Vaše kolege u Bokeljskom simfonijskom orkestru?

To mi predstavlja posebno zadovoljstvo. Kada vidite da učenici koje ste nekada vodili danas stoje pored vas na sceni kao kolege, to je potvrda da je vaš rad imao smisla i da ste, na neki način, doprinijeli njihovom profesionalnom putu. S druge strane, ponosna sam što Bokeljski simfonijski orkestar mladim muzičarima pruža upravo takvu priliku. To doživljavam kao prirodan nastavak svog rada kao profesorice - da, kada god je to moguće, otvorim vrata ka profesionalnim iskustvima, zajedničkom muziciranju i saradnji sa iskusnim umjetnicima. Smatram da je upravo takvo okruženje od izuzetnog značaja za njihov umjetnički razvoj i samopouzdanje.

Kakvu ulogu, po Vašem mišljenju, Bokeljski simfonijski orkestar ima u stvaranju prilika za mlade muzičare u Crnoj Gori? Može li pomoći da mladi umjetnici pronađu više prostora za profesionalni razvoj i ovdje, u svojoj sredini?

Smatram da Bokeljski simfonijski orkestar može imati veoma važnu ulogu u stvaranju prilika za mlade muzičare u Crnoj Gori. Jedan od naših ciljeva jeste da im omogućimo da steknu kvalitetno orkestarsko iskustvo, sarađuju sa afirmisanim umjetnicima i razvijaju se u profesionalnom okruženju. Naravno, svjesni smo da jedan orkestar ne može riješiti sve izazove sa kojima se mladi muzičari suočavaju, ali može biti važan dio tog procesa. Ukoliko budemo stvarali kontinuitet rada i razvijali nove projekte, vjerujem da ćemo doprinositi tome da mladi vide perspektivu i u svojoj sredini, da ne moraju isključivo da odlaze u inostranstvo kako bi stekli vrijedno profesionalno iskustvo. Naš cilj nije samo da organizujemo koncerte, već da gradimo platformu koja će povezivati generacije muzičara, podsticati njihov razvoj i doprinositi jačanju muzičke scene u Crnoj Gori.

Poslije ovako uspješnog predstavljanja na KotorArtu, kakvi su planovi Bokeljskog simfonijskog orkestra za naredni period i u kom pravcu želite da se orkestar dalje razvija?

Za nas je ovo tek početak. Posebno nas raduje što nam već stižu upiti za nove saradnje, što potvrđuje da je Bokeljski simfonijski orkestar prepoznat kao pouzdan partner u realizaciji kulturnih programa. Želimo da svojim koncertima obilježavamo važne datume sve tri bokeljske opštine - Kotora, Tivta i Herceg Novog, i da budemo prisutni tamo gdje muzika može da okupi ljude i obogati kulturni život zajednice. Već početkom oktobra otvorićemo Dječju nedjelju izvođenjem Karnevala životinja, čime nastavljamo da razvijamo programe namijenjene najmlađoj publici. Istovremeno ćemo nastaviti da razvijamo simfonijske programe, ali i kamerne sastave, kako bismo klasičnu muziku približili što široj publici i učinili je dostupnom u različitim prostorima. Vjerujemo da je upravo kontinuitet ono što gradi povjerenje publike i partnera, i želimo da Bokeljski simfonijski orkestar bude prepoznat kao trajni dio kulturnog identiteta Boke.

Kada biste u jednoj rečenici morali da objasnite zašto je Boki bio potreban ovakav orkestar, šta biste rekli?

Dok more spaja naše obale, muzika spaja naše korijene, čuvajući identitet Boke u svakom novom zvuku.