Popović Dragović: Ćutanje više ne smije biti način preživljavanja

Predstava “Tri žene - Slomljena opera” autorski je projekat kompozitorke i rediteljke Irene Popović Dragović, pijanistkinje Katarine Ranković i šesnaestogodišnje Kale Dragović, izveden pred publikom Međunarodnog festivala alternativnog teatra Korifej u Kolašinu.

Kroz muziku, songove i dokumentaristički teatar, komad govori o stvaralaštvu žena, njihovom položaju u društvu, ćutanju i patrijarhalnim obrascima koji ih prate kroz različite generacije i istorijske periode.

Popović Dragović se već decenijama bavi savremenim scenskim stvaralaštvom, a potpisala je više od 260 autorskih muzika, šest režija i dobitnica je više od 40 nagrada, među kojima su tri Sterijine nagrade i nagrade Grada Beograda. U svom radu posebno se bavi stvaralaštvom žena, slobodom i pitanjima koja se često prećutkuju.

U razgovoru za “Vijesti” Popović Dragović kaže da je posebno važno da ovakvi projekti dolaze do publike u manjim sredinama, a “Korifej” vidi kao prostor u kojem alternativna umjetnost može da razvija kritičko mišljenje i otvara teme o kojima se inače malo govori.

Otkud ideja za projekat “Tri žene” i šta znači termin “slomljena opera”?

Moje višegodišnje iskustvo jeste da se bavim stvaralaštvom žena i da pokušavam da dođem do nekog razloga zašto ravnopravnost još nije nešto o čemu svaki politički sistem govori. Jer, po svim statistikama, mi nijesmo ravnopravni. Samim tim što sam i majka, imam ćerku koja učestvuje u ovom projektu, osjetila sam ne samo umjetničku, već i roditeljsku potrebu. Majčinstvo me navelo da razmišljam o tome kako mogu svom djetetu da skrenem pažnju i da ga osvijestim da mora biti spremno za ovu neravnopravnost i za nešto što nije fer.

“Tri žene” je ideja zato što smo nas tri na sceni. Isto tako, to su tri životna razdoblja. Ja sam najstarija, Katarina, koja je pijanistkinja, predstavlja srednju generaciju, a moja ćerka ima 16 godina. Želim da skrenem pažnju na to da, bez obzira na to koliko imamo godina, naša pozicija jeste takva i da, što se prije osvijestimo, mislim da ćemo nekako biti spremni za život.

“Slomljena opera” ima gotovo patetičan naziv zato što, kako god da dođemo na ovaj svijet, dolazimo s mnogo radosti, ali se tokom života slomimo. Iako nas ubjeđuju da je sve u redu, zapravo je to “u redu” pristajanje na nešto što apsolutno nije u redu.

Kako je kroz muziku, glas i priče o ženama oblikovan spoj koncerta i dokumentarističkog teatra u “Tri žene”?

Cijeli koncept ovog projekta je koncertni. Mi iz tri klavira, tri izvora zvuka, pravimo dokumentaristički prikaz stvaralaštva. Pjevamo razne pjesme, songove, iznosimo podatke koji su u vezi s onim što su žene kroz istoriju uradile.

Ovo je jedan novi žanr. To je dokumentaristički teatar. Iz njega iznosimo tačne definicije koje izgovaramo kroz jednu formu gotovo radio-drame.

U Kolašinu ste bili pred publikom koja živi u sredini koju još obilježavaju jaki patrijarhalni obrasci. Koliko su teme kojima se bavite važne i koliko se “primaju” upravo u malim sredinama?

Ja sam iz malog mjesta, imam taj kontekst i privatnu potrebu da mislim da prevaspitavanje i svijest ljudi dolaze upravo iz malih sredina. Lako je da radite alternativni projekat u nekom velikom gradu gdje uvijek imate statistički mnogo veći broj ljudi koji to razumiju ili se prave da razumiju. Zato mislim da ovaj naš karavan “Tri žene” ima jednu potpuno humanu, empatičnu i vrlo važnu ulogu, a to je da svim tim ženama u tim krajevima pokaže i zagrli ih i pokaže da postoji drugi način mišljenja. Projekat nema nikakvu osuđivačku ulogu.

Mi govorimo o stvaralaštvu žene kroz istoriju, koja nije vezana samo za naše podneblje, bivšu Jugoslaviju, nego za žene u svijetu koje stvaraju. Mi se nekako, gotovo sve, nalazimo u toj istoj položajnoj tački, a to je da nemamo svi iste startne pozicije i, ako ih imamo, mi ih već u prvih 100 metara izgubimo…

Korifej već 12 godina dovodi alternativnu umjetnost u malu sredinu. Koliko su, iz Vašeg iskustva, ovakvi festivali važni za razvoj kritičke misli i slobode u sredinama izvan velikih kulturnih centara?

Ja mislim da jedna alternativna misao može da se razvije u bilo kom malom gradu, zato što uvijek imate jedno mnogo jače jezgro na mnogo manjoj teritoriji. Odatle treba da ide bunt, ali ne bunt rušenja, nego bunt slobode. Ja mislim ovako, vi mislite onako i mi nijesmo neprijatelji zato što ja volim jedno, a vi drugo. Razvijanje kritičke misli podrazumijeva da ja imam svoj stav i vaš stav i da mi nijesmo u svađi zbog toga, nego da živimo s tim. Umjetnost počinje u malim zajednicama, počinje u porodici, počinje od toga da ja svoju djecu “inficiram” lijepim stvarima, a onda moje dijete tu ljepotu prenosi na svoje prijatelje.

Kakvo je Vaše iskustvo i gdje danas vidite mjesto ženskog stvaralaštva, posebno kada govorimo o društvenim očekivanjima i položaju žena u umjetnosti?

Ja sam poslije 260 predstava koje sam uradila nekako sada dobila pravo da kažem ono što mislim. To je mnogo duže nego što bi trebalo nekom kolegi. Moj put je čestit i hoću da vam kažem da mirno spavam jer sam se isključivo zbog sebe, svoje odanosti, predanosti i nekog poštenja bavila ovim. Ja ovo radim iz nasušne potrebe da radim, ne iz potrebe da neko kaže kako sam velika urednica.

Mislim da misija ovih projekata nije da od vas napravi velike zvijezde, nego da osvijesti ljude, prije svega iz malih gradova, da je sloboda iza ćoška. Pogotovo žene koje, pored toga što rade, brinu o djeci, brinu o domaćinstvu i nemaju svoje vrijeme i svoje pravo.

Koji su Vaši sljedeći projekti i imaju li veze sa Crnom Gorom?

Ja idem sada na jesen i krećem da radim svoju novu operu u Podgorici, u pitanju je “Supermarket opera” u Gradskom pozorištu. Opera će se dešavati u supermarketu. Već sam uradila kasting, izabrala 15 glumaca, a kao gošća u toj operi je Konstrakta. Opera će biti na redovnom repertoaru Gradskog pozorišta Podgorica.

Nedavno sam imala premijeru opere koju sam istovremeno režirala, “Ostrvo”, dječje, opersko i glumačko ostvarenje. Podgorička premijera biće krajem septembra.

Što se tiče autorskog rada, u pregovorima sam sa nekim drugim pozorištima za sljedeću godinu da radim nešto svoje. Radim i muziku za razne projekte, što je inače moj primarni posao kao kompozitorke. Imam već nekoliko projekata koji će se desiti na jesen, tako da sam na svim stranama. I prije svega sam majka, prije svega odgovorna majka.