Susret s vremenom i ljudima: Uz putopisnu knjigu Slobodana Vukovića posvećenu Italiji

“Putovanje Italijom” prije svega je knjiga čovjeka koji voli putovati i svoja iskustva prenosi unuku. Njezin autor ne teži senzaciji ni površnom dojmu, nego razumijevanju - prostora, povijesti i čovjeka

452 pregleda 0 komentar(a)
Detalj iz Trsta, Foto: S. Vuković
Detalj iz Trsta, Foto: S. Vuković

(Slobodan Vuković: Putovanje Italijom; Podgorica, Viva Vero d.o.o - časopis Komun@, 2025., 94 str.)

Ugledni crnogorski novinar Slobodan Vuković (Berane, 1940.) imao je dojmljivu i rijetko cjelovitu karijeru: više od pedeset godina bio je aktivni sudionik društvenog i kulturnog života Crne Gore, a njegovo su novinarsko i privatno iskustvo snažno obilježila putovanja. Uspješno je spajao posao i osobnu strast: izvještavao je iz Ujedinjenih naroda i brojnih zemalja s različitih kontinenata - od Europe do Sjeverne i Južne Amerike, Azije, Australije - ali jednako je predano putovao i “za svoju dušu”. Svoje je reportaže s putovanja objavljivao u uglednim listovima, a autor je sedamnaest knjiga. Stoga se, prema riječima Milisava Savića, Vuković s pravom može ubrojiti među velike putnike.

Njegovo najnovije objavljeno djelo posvećeno je Italiji. U esejističko-putopisnom stilu, uz suptilan no postojan emotivni prizvuk, autor opisuje svoja putovanja jednom od najslojevitijih i najljepših europskih zemalja. Poput velikog Goethea koristi naslov Putovanje Italijom, svjesno se upisujući u dugu tradiciju europskog putopisa, no pritom zadržava vlastitu perspektivu i iskustvo zrelog putnika.

“Putovanje Italijom”
“Putovanje Italijom”foto: Privatna arhiva

Knjiga se sastoji od deset priča poetičnih i sugestivnih naslova, predgovora koji je napisao Pero Zubac, pogovora Sonje Tomović Šundić te bilješke o piscu. Već sama struktura upućuje na to da je riječ o promišljenoj cjelini u kojoj se osobno iskustvo pretače u literarno zaokružen putopis, a ne tek u niz usputnih zapisa.

U prvoj priči naslovljenoj “Vesele noći rimske” autor opisuje boravak u glavnom gradu Italije, njegovu monumentalnu ljepotu ali i intimniju, ljudsku stranu grada. Posebno mjesto zauzima gastronomska svečanost s prijateljem, zabilježena kao dragocjen trenutak susreta i dijeljenja iskustva. Time jasno poručuje da putovanja nisu samo obilazak ulica i znamenitosti, nego prvenstveno susret s ljudima, razgovor i zajedničko pamćenje trenutaka.

Rimu su posvećena još tri zapisa, a nižu se i opisi autorovih doživljaja iz Napulja i Barija, Pize, Katanije i Venecije. Ono što ovu knjigu čini osobitom jest stalno povezivanje sadašnjih putničkih utisaka s poviješću, osobito onom vezanom uz Crnu Goru i njezine ljude. Vuković pritom podsjeća na dugotrajne i intenzivne veze te zemlje s europskim prostorom, evocirajući Njegoševa putovanja i boravke u Beču i Rimu te drugim talijanskim gradovima: U Beču je Njegoš boravio šest puta. Dva puta je u njemu bio na proputovanju za Rusiju, a četiri je sam Beč bio cilj putovanja. A tek u omiljenom mu Rimu!? Njegoš ga je više puta posjećivao. Boravio je dvadesetak puta u Trstu, zatim u Firenci, Pizi, Napulju… (str. 25). Time autor vlastiti doživljaj Italije dodatno produbljuje povijesnom i kulturnom dimenzijom.

Iskustvo zrelog putnika: Slobodan Vuković
Iskustvo zrelog putnika: Slobodan Vukovićfoto: Privatna arhiva

Opisi Slobodana Vukovića uspješno i nenametljivo isprepliću povijest, gastronomiju, krajolik, antičke ruševine te kulturni i društveni život suvremene Italije. Putovanje kroz Rim prerasta u putovanje kroz vrijeme, Venecija se pojavljuje kroz prostor romantike i blage melankolije, dok napuljske ulice odišu energijom i radošću življenja. Autor se divi arhitektonskim čudima, bilježi manifestacije, kuša vina i delicije te s istančanim osjećajem promatra društvene odnose i karaktere. Poput Goethea, očaran je prirodom i umjetnošću, a poput Stendhala, svjestan je psihologije prostora.

“Putovanje Italijom” prije svega je knjiga čovjeka koji voli putovati i svoja iskustva prenosi unuku. Njezin autor ne teži senzaciji ni površnom dojmu, nego razumijevanju - prostora, povijesti i čovjeka. U njegovom je fokusu radost putovanja, pamćenje mjesta i ljudi te svijest da je svako putovanje i unutarnji proces. Italija se u ovoj knjizi ne pojavljuje samo kao zemlja bezvremenske ljepote nego i kao ogledalo u kojem se presijecaju osobne uspomene, europska kulturna tradicija i trajna ljudska potreba da se bude na putu. U vremenu brzih putovanja, Vukovićevo “Putovanje Italijom” podsjeća na značaj sporoga i promišljenog promatranja svijeta oko nas.

Pogledajte još: