Marjanović: Dobri ljudi se ne vide od onih koji galame

Kantautor Srđan Marjanović predstavio se u subotu veče kolašinskoj publici u Centru za kulturu i kao pisac. Za njegov peti roman "Zajedno", Mirko Rakočević, u ime izdavača, kazao je da je to priča o ljudima koje su ratovi i raspad zajedničke države razdvojili, ali i o mogućnosti da ih ponovo povežu muzika, prijateljstvo i dobrota.

Roman, objavljen u izdanju "Prometeja", nastao je iz Marjanovićevog ličnog iskustva povratka u Zagreb nakon gotovo tri decenije, a kroz četiri dana radnje i susret s ljudima govori o strahu, predrasudama, otuđenju, ali prije svega o potrebi da se ljudi ponovo približe.

"On je na jedan vrlo interesantan način ispričao jednu priču, noseći sa sobom takva iskustva koja smo imali mi koji smo doživjeli te ratove i nestajanje države u kojoj smo odrasli, koja nas je načinila ovakvima kakvi smo i danas. Mnogi od nas ostali su vjerni toj ideji, tom akvarijumu od Triglava do Đevđelije, mjestu gdje mi mnogi i danas volimo da pripadamo… I pošto se sve to nešto izdešavalo, a Srđan u tome nije imao direktno učešće, on je bio javna ličnost i vrlo je dobro što je sačuvao svoje ime i prezime, time što nije ostao zabilježen kao mnogi koji su se oglašavali u vezi s tim vražjim vremenima i tim problemima… Nakon što su prošle te nevolje, trebalo je ponovo uspostaviti komunikaciju, trebalo je ponovo da se približimo jedni drugima. I Srđan je trebalo da pođe u Zagreb", rekao je Rakočević.

Podsjetio je da je Marjanović u književnost ušao nakon višedecenijske muzičke karijere, a "Zajedno" predstavlja važan iskorak jer kroz književnu formu govori o iskustvima i ljudima koje je upoznao tokom života. Rakočević je kazao da Marjanović piše iskreno i otvoreno.

"Literatura vrijedi kada su joj u osnovi emocije. Kada čitalac otvori knjigu i počne da čita stranu po stranu, on se počinje identifikovati s tim junacima u tom romanu, počinje da doživljava njihove sudbine, uspijeva da ih razumije i čak osjeća bol koji oni osjećaju. Srđan je upravo tako pisao. Koristio je vrlo jednostavan, razumljiv i vrlo emotivan jezik", tvrdi Rakočević.

Marjanović je kazao da je upravo iskustvo zagrebačkog nastupa, na kojem je od početne tišine stigao do aplauza i zajedničkog pjevanja publike, bilo jedan od ključnih motiva za nastanak romana. On je poručio da "svuda postoje dobri ljudi", ali da se oni često ne čuju od onih koji "galame", te da umjetnost može biti prostor koji ponovo povezuje ljude s prostora bivše Jugoslavije.

"Zajedno" je, kako je objasnio Marjanović, triler čija se radnja odvija tokom četiri dana u Zagrebu, a svi glavni junaci zasnovani su na stvarnim ličnostima. Među njima su njegovi prijatelji i saradnici iz svijeta muzike, dok je u središtu priče njegov nastup u Zagrebu, gdje se poslije gotovo tri decenije suočava sa sopstvenim strahom od reakcije publike.

"Na početku romana je pitanje: "Da li je dobrota najjače oružje koje na kraju uvijek pobijedi?" Upravo oko te ideje gradi se priča, u uvjerenju da se podjele ne mogu prevazići novim sukobima, već ljudskošću, muzikom i neposrednim susretom.

"Svuda postoje dobri ljudi, samo se oni ne vide od ovih koji galame", kazao je poznati kantautor i pisac.

Marjanović je istakao da je pisanje za njega svojevrsni nastavak pjesme, "način da životna iskustva i emocije koje je decenijama prenosio muzikom prenese u književnost". Kaže da svoju književnu i muzičku misiju vidi upravo u pokušaju da ljude podsjeti na ono što ih povezuje.

Upravo je iz te potrebe, kako je naveo, nastao i album "Zajedno", koji je snimio sa prijateljem Branom Likićem, bosanskohercegovačkim i jugoslovenskim kompozitorom, producentom i izvođačem. Njih dvojica, jedan iz Beograda, drugi iz Sarajeva, snimili su zajednički album sa po šest pjesama. Album objavljuju izdavači iz Beograda i Zagreba, što Marjanović vidi kao potvrdu da su ljudi prepoznali poruku koju su željeli da pošalju - poruku povezivanja i zajedništva.

Pjesmu "Zajedno", koja prati roman, kantautor je izveo i pred kolašinskom publikom, a podsjetio i na svoje hitove, među kojima i "Dragstor" i "Bebo, ne plači".

U nastavku večeri u kolašinskom Centru za kulturu Žaklina Bagaš podsjetila je u rodnom gradu publiku na svoj pjesnički opus. Razgovor sa pjesnikinjom vodila je njena koleginica, pjesnikinja Anika Vuletić.

Kako je rekla Bagaš, "pisanje je prije svega način da se iz čovjeka izbace emocije koje u jednom trenutku izađu na površinu".

"Poezija za mene nije unaprijed osmišljen proces, već trenutak u kojem se emocija i misao same nametnu i traže da budu zapisane. Moje pjesme nijesu nužno autobiografske. Inspiraciju često pronalazim u pričama drugih ljudi, prijatelja i poznanika, u onome što me dotakne i pokrene. Ono što je, međutim, zajedničko svakoj pjesmi jeste - istina, bilo da govori o boli, sreći ili nečemu između. Poezija je za mene "čista emocija" i "istina života", kazala je pjesnikinja.

Posebno joj je važno, kaže, da u pisanju izbjegne patetiku. Poezija je za nju, kako je objasnila, "svojevrsno suočavanje sa unutrašnjim tišinama".

Bagaš je najavila svoju novu knjigu, koja bi do kraja godine trebalo da bude štampana. U novoj zbirci, kako je kazala, biće pjesme koje govore o ljubavi, čežnji i "duhovnom povezivanju dvoje ljudi".

Kazala je da joj je od književnog priznanja i formalne potvrde njenog rada važnije da sazna da je neka njena pjesma nekog dotakla.

U osnovi njenog stvaralaštva, rečeno je na promociji, tako ostaje jednostavna ideja "pisati znači prepoznati emociju, dati joj riječ i pustiti je da nastavi da živi u nekome drugom."