Od fatve do najvećeg priznanja: Salman Ruždi nagrađen za životno djelo

Proslavljeni pisac Salman Ruždi, koji je već deset godina američki državljanin, dobitnik je prestižne medalje Nacionalne književne nagrade za životno djelo, priznanja koje se dodjeljuje za izuzetan doprinos američkoj književnosti.

„Iako sam ovdje živio mnogo, mnogo godina prije nego što sam postao državljanin i imao zelenu kartu, državljanstvo je odjednom učinilo da osjećam da sam dio toga (SAD) na način koji je bio dublji nego ranije. I mislim da postoji nešto slično i sa ovom nagradom“, rekao je 79-godišnji Ruždi.

Pisac rođen u Mumbaiju, tadašnjem Bombaju, emigrirao je u Englesku kao tinejdžer, a danas živi u Njujorku sa suprugom, književnicom Rejčel Elizom Grifits.

U nedavnom intervjuu putem Zuma, Ruždi je rekao da je pomislio na Rejmonda Karvera kada mu je neko spomenuo da je američki pisac, nakon što je dobio veliku književnu nagradu, opisao sebe kao „nekoga ko je sada tamo negdje u književnosti“. Ruždi je dodao da se sada i sam osjeća kao da je „tamo negdje u američkoj književnosti“.

Njegova dugogodišnja prijateljica, takođe književnica i indijska imigrantkinja Kiran Desai, uručiće mu medalju na ceremoniji Nacionalne književne nagrade koja će biti održana na Menhetnu 18. novembra. Tada će biti proglašeni i dobitnici nagrada u pet takmičarskih kategorija.

Ruždi je 39. dobitnik priznanja za izuzetan doprinos američkoj književnosti, koje dodjeljuje neprofitna Nacionalna fondacija za knjigu. On je tek četvrti laureat rođen van Sjedinjenih Američkih Država, poslije Sola Beloua, rođenog u Kanadi, Izabel Aljende iz Čilea i Arta Špigelmana, rođenog u Švedskoj.

Upitan o svom književnom nasljeđu, Ruždi se prisjetio pokojnog prijatelja, pisca Martina Ejmisa, i rekao da bi volio da iza sebe ostavi punu policu knjiga sa svojim imenom.

Ruždi je objavio više od 20 knjiga, među kojima je i roman „Djeca ponoći“, koji je osvojio Bukerovu nagradu i smatra se jednim od najznačajnijih savremenih romana.

Mnogi će ga, međutim, neizbježno pamtiti po romanu „Satanski stihovi“ iz 1988. godine. Zbog reference na proroka Muhameda, knjiga je izazvala proteste muslimana širom svijeta, a iranski ajatolah Ruholah Homeini izdao je fatvu kojom je pozvao na Ruždijevo ubistvo.

Iako je godinama djelovalo da više nije u neposrednoj opasnosti, Ruždi je 2022. godine napadnut nožem na pozornici tokom književnog festivala u zapadnom Njujorku. Napadač Hadi Matar proglašen je krivim za pokušaj ubistva, a potom i za transnacionalni terorizam i pružanje materijalne podrške Hezbolahu, šiitskoj militantnoj grupi u Libanu.

Ruždi je kasnije objavio memoare o napadu, pod naslovom „Nož“, kao i zbirku priča „The Eleventh Hour“.

Njegova prethodna nominacija za Nacionalnu književnu nagradu bila je 2024. godine za knjigu „Nož“. Njegova ranija djela objavljena su prije nego što je stekao pravo da konkuriše za ovo priznanje.

Ruždi sebe opisuje kao gradskog pisca, a svoj život kao priču u tri dijela – Južnu Aziju, London i Njujork. Zbog fetve je godinama bio prinuđen da se krije, zbog čega je stekao reputaciju povučenog autora.

Ipak, riječ je o izrazito kosmopolitskom piscu, duboko vezanom za urbane sredine i velike gradove. U njegovim djelima važnu ulogu imaju sukobi, raznolikost i nepredvidivost gradskog života.

Veliki dio Ruždijevog opusa smješten je van Sjedinjenih Američkih Država. „Djeca ponoći“ smatraju se jednim od romana koji su definisali postkolonijalnu Indiju, dok se radnja „Satanskih stihova“ odvija između Londona i Indije.

Ruždi naglašava da činjenica da je postao američki pisac ne znači da radnja njegovih knjiga mora biti smještena isključivo u SAD.

On sebe vidi kao dio duge tradicije književnika imigranata, među kojima su i Sol Belou, kao i mlađe autorke poput Džampe Lahiri i Jijun Li.

„Bio sam imigrantski pisac u Engleskoj i sada sam imigrantski pisac u Americi. Američki pisci dolaze iz cijelog svijeta, zar ne? Postoji dugačak spisak. Tu su vijetnamski i afrički pisci i mislim da je to bilo veoma obogaćujuće za američku književnost u moje vrijeme“, rekao je Ruždi.