“Mrtvare”, književni spomenik žrtvama u Šahovićima

Knjigom “Mrtvare” Kemal Musić podigao je književni spomenik Bošnjacima, žrtvama genocida u Šahovićima, ocijenio je prof. dr Dženan Kos iz Travnika, jedan od recenzenata ovog djela, na promociji održanoj u Centru za kulturu u Bijelom Polju.

“Večeras obilježavamo 102. godišnjicu genocida nad Bošnjacima u Šahovićima. Jedan bošnjački pisac iz Bijelog Polja, koliko znam, prvi je put progovorio o tom gnusnom zločinu nad svojim sunarodnicima. Zato je Kemal Musić napravio ogroman podvig. Uz svo poštovanje prema piscima iz Bijelog Polja, ali za mene lično Kemal Musić je najveći pisac crnogorske, bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti”, naveo je, između ostalog, Kos.

On je ocijenio da se širina podteksta i lakoća pripovijedanja u “Mrtvarama” ogledaju u psihološkom i emocionalnom reljefu Musićevih protagonista - Adema Memića iz Vraneške doline i Bekira Demirovića podno Kameničkog brda, kojima se, u razmaku od nešto više od pola vijeka, dogodila ista tragična sudbina, unutar krvavog istorijskog iskustva Bošnjaka.

“Musić u ovom žanrovski složenom romanu-poemi gradi kompozicionu strukturu nalik psihološkom trileru, u kojem motiv mrtvačkih cipela - mrtvara - pojačava napetost i neizvjesnost u pogledu sudbina njegovih zvjerski progonjenih protagonista. Likove Adema Memića i Bekira Demirovića karakteriše ono što misle, naslućuju i sanjaju u trenucima genocidnog progona od strane prvih susjeda. Iz toga se razvija priča koja predstavlja jedinstven primjer romaneskne tragedije, u kojoj se događaji zločinačkog karaktera neprestano intenziviraju”, kazao je Kos.

Književnik Jasmin Ćorović ocijenio je da postoje knjige koje se čitaju i knjige koje se doživljavaju, a da “Mrtvare” Kemala Musića pripadaju ovoj drugoj vrsti - književnim djelima koja čitaoca ne ostavljaju ravnodušnim, već ga uvode u prostor duboke ljudske tragedije, istorijskog pamćenja i moralnog preispitivanja.

On je to kazao na desetoj promociji Musićeve knjige, održanoj u Bijelom Polju.

“Večeras se bavimo književnošću koja pamti, svjedoči i opominje. Roman ‘Mrtvare’ djelo je koje nadilazi granice književnog teksta i postaje glas onih čija su stradanja ostavila neizbrisiv trag u kolektivnom pamćenju”, kazao je Ćorović.

Naglasio je da Musić ne pripovijeda istoriju kao niz činjenica, već kao unutrašnje iskustvo čovjeka koji se suočava s gubitkom, nasiljem, teškom nepravdom, progonstvom i neugaslom nadom.

“Velika književnost ne nastaje samo iz mašte. Ona nastaje iz dubokog razumijevanja čovjeka, iz osjećaja odgovornosti prema istini i potrebe da se ono što je bolno ne prepusti zaboravu. Upravo zbog toga “Mrtvare” nisu samo roman. One su svjedočanstvo jednog vremena, jedne istorije i jednog naroda, ali istovremeno i univerzalna priča o ljudskom dostojanstvu, patnji, gubitku i nadi”, istakao je Ćorović.

Prema njegovim riječima, Musićeva riječ ne traži senzaciju niti pribjegava patetici, već polazi od uvjerenja da je istina dovoljno snažna kada se ispriča iskreno. U tome se, kako je ocijenio, ogleda i jedna od najvećih umjetničkih vrijednosti ovog romana.

“Gradeći roman-poemu snažne simbolike, Musić povezuje dvije velike istorijske rane bošnjačkog naroda - Šahoviće u Crnoj Gori, odnosno Sandžaku, i Srebrenicu u BiH. Time pokazuje da vrijeme ne briše bol, već je prenosi kroz generacije kao opomenu i zavjet sjećanja. U središtu pripovijesti nalaze se obični ljudi čije sudbine postaju univerzalna priča o progonu, gubitku doma, dostojanstvu i velikoj nepravdi.

Naslovni motiv “mrtvara”, cipela namijenjenih mrtvima, koje su u ratnom beznađu dospjele do živih, prerasta u jednu od najupečatljivijih metafora ovog romana. On simbolizuje granicu između života i smrti, nade i beznađa, ali i nepokorenu ljudsku snagu da opstane čak i onda kada se čini da je sve izgubljeno. Po mom mišljenju, u simbolu mrtvara sadržana je jedna od najpotresnijih metafora ljudskog stradanja. Ono što je bilo namijenjeno mrtvima postaje dio života onih koji pokušavaju da prežive. U toj slici sabrane su sva tragedija rata, ali i sva veličina čovjekove borbe da sačuva dostojanstvo čak i onda kada mu je gotovo sve oduzeto”, kazao je Ćorović.

On je naglasio da Musićeva rečenica ne opisuje samo istorijske događaje već o njima svjedoči, pretvarajući kolektivno iskustvo stradanja u univerzalnu priču o ljudskoj sudbini.

Upravo zato, kako je rekao, “Mrtvare” prevazilaze granice nacionalnog i istorijskog i postaju knjiga o svakom čovjeku koji je bio prisiljen da napusti svoj prag, ponese teret sjećanja i bori se za očuvanje vlastitog identiteta. Istovremeno, roman podsjeća da narod koji izgubi sjećanje lako može izgubiti i sebe.

“Sjećanje nije poziv na mržnju. Naprotiv, ono je poziv na odgovornost, razumijevanje i izgradnju svijeta u kojem se zločini neće ponavljati.

Zaključio je da Musić nije samo pripovjedač već i čuvar pamćenja, te da roman “Mrtvare” ne govori samo o onome što se dogodilo već nam pomaže da razumijemo i šta je čovjek osjećao dok se sve to događalo.

Ocijenio je da “Mrtvare” nisu samo roman, već trajni spomenik ljudskom dostojanstvu, umjetnički čin otpora zaboravu i snažan podsjetnik da je pamćenje najuzvišeniji oblik pravde.

Deseta promocija knjige od njenog objavljivanja u julu održana je upravo u autorovom rodnom gradu. Kemal Musić kazao je da je posebno radostan što je jubilarno predstavljanje “Mrtvara” organizovano u Bijelom Polju.

“Mrtvare” su knjiga o ljudskom stradanju, ljudskoj sudbini, životu i smrti. Napisane su s namjerom da daju doprinos kulturi sjećanja i budu opomena i upozorenje da se takva stradanja nikada i nikome ne ponove. Priča je usmjerena prema Srebrenici i Šahovićima, a ja sam kao autor želio da svoje znanje o tim događajima izmjestim iz istorijskog i političkog konteksta i transponujem ga u literarni, kako bih ovu temu usmjerio ka univerzalnom ljudskom iskustvu”, kazao je Musić.

Dodao je da dosadašnje reakcije publike u Travniku, Podgorici, na Cetinju, u Sarajevu i drugim gradovima u kojima je knjiga predstavljena pokazuju da je u toj namjeri uspio.