4. dio

Kako je raznošen drevni grad Duklja

U Stikotijevoj knjizi iz 1913. godine nalazimo mnoštvo podataka o različitim predmetima sa Duklje koji su se nalazili u čitaonici Zetskog doma...
509 pregleda 24 komentar(a)
Ažurirano: 12.01.2014. 14:54h

Jedan prijatelj pričao mi je kako je sredinom šezdesetih, kao osnovac bio na školskom izletu na Duklji. U to vrijeme su naše obrazovne institucije još praktikovale takve stvari. Pa su i djeca bila obrazovanija. Ali, poenta nije u tome, već u okolnosti što se ovaj moj drugar vratio doma punih džepova raznobojnih kockica od nekog dukljanskog mozaika!

Šta zna dijete... Kada je to pokazao majci, ova je skočila i rekla mu da to nije trebalo da čini. Pa ga je uputila u muzej da to nekome preda.

Moj prijatelj je to ponio i pokazao nekome čovjeku, a ovaj mu je odgovorio da im to ne treba i da to nosi kući – jer, šteta je već bila učinjena i to nepovratno.

Nije ovdje bilo zle namjere, ali je dobar primjer nemarnosti prema arheološkoj baštini. Kako će osnovac znati šta ne smije da čini, ako mu neko prethodno ne objasni važnost očuvanja drevnih artefakata i ako ih ne štite oni kojima je to posao.

Obrađeni kamen kao običan građevinski materijal

Konstantina Porfirogenit u svom spisu O narodima (Peri etnon, De administrando imperio) iz 949. godine, svjedoči da je Duklja u njegovo vrijeme bila pusta i u ruševinama.

Ali, bila je ona razorena mnogo ranije, kada je i započeto raznošenje njenih ostataka. O tome svjedoče spolije iz Duklje koje su nađene u ostacima crkve na Gradini u Martinićima, kao i spolije u crkvi Sv. Đorđa pod Goricom, koja je sagrađena negdje između 870. i 1050. godine.

(Spolije su kameni elementi, manje ili više obrađeni, uključujući reljefe i natpise, koji su naknadno korišćeni kao običan građevinski materijal – što je karakteristično za kasnu antiku.)

Kod Marijana Bolice u njegovom Opisu Skadarskog sandžakata iz 1614. godine nalazimo prvi konkretan izvještaj o opštem raznošenju mermera sa ruševina Duklje.

Pogled na Duklju i Bjelovine sa brda Trijepća

“I sada su vidni neki temelji palata i katedralnog hrama. Srijeću se razni prekrasni mramori i veliki broj stupova položenih po zemlji, kao i tvrdog kamena, koji kada se malo iskleše čekićem, pokazuje razne boje. Turci iz Podgorice služe se za izgradnju svojih zgrada tim dobro obrađenim kamenom i spomenutim mramorom, koji prevoze drvenim kolima.”

Kamen sa Duklje raznošen je i po daljoj okolini. Vrlo je moguće da sa Duklje potiče jedan korintski kapitel kod crkve u Gostilju u Zeti, kao i dio antičkog stuba u dvorištu džamije u selu Dinoša.

Istraživao je i raznosio ko je htio

Iz sporadičnih izvještaja saznajemo da je u drugoj polovini 19. vijeka na ostacima Duklje kopao ko je htio. Znamo da je još 1873. francuski konzul Priko de Sent Mari istražio dvije humke u okolini Duklje. Pijero Stikoti u svojoj knjizi “Rimski grad Doclea u Crnoj Gori” bilježi (1892.) izjavu “seljaka Vučurova” kako je prije tri decenije (oko 1862) na “Bjeljavinama prema Vranićkim njivama” iskopao grobnicu u kojoj je pored ostalog našao i jedan tanjir ukrašen zlatnim slovima – već smo utvrdili da su ove “Bjeljavine” isto što i “Bjelovine” kraj Duklje, na desnoj obali Širalije.

Stikotijevi izvještaji nude preciznu sliku o opštem ataku na ovaj arheološki lokalitet, koji su krajem 19. vijeka dijelom izveli vlasnici zemljišta iz okoline, a dijelom državne institucije. Raznosilo se na sve strane u trajanju od nekih šezdesetak-sedamdesetak godina. Vjerovatno od momenta kada je pronalazak čuvene Podgoričke čaše, dao signal običnom narodu da od Duklje može dobro profitirati – tako je “seljak Vučurov” izjavio Stikotiju da je onaj ukrašeni stakleni tanjir iz humke prodao nekom trgovcu iz Skadra za tri guldena - što je otprilike sadašnjih 500 eura (Stevo Vučinić).

U Stikotijevoj knjizi iz 1913. godine nalazimo mnoštvo podataka o različitim predmetima sa Duklje koji su se nalazili u čitaonici Zetskog doma, oko dvorca na Kruševcu, u podgoričkoj čitaonici, kao i po privatnim kućama u okolini Duklje i Podgorici. Sve je to nestalo u proteklih sto godina

Stikoti na više mjesta pominje odnešeni materijal sa Duklje. Iz njegovih bilješki se lako može zaključiti da je ta količina bila dovoljna za formiranje jednog manjeg muzeja.

Kapiteli, djelovi konzola, ploča, stubova i statua

Zahvaljujući svjedočenju mještana iz okoline, znamo da je prije iskopavanja Pavla Rovinskog (1890-1892), na strani prema Širaliji bilo mnogo više ostataka zidova i velika količina obrađenih kamenih blokova, koji su iskorišćeni za gradnju novog mosta na Zeti (“Rimski grad Doclea”, str. 57).

Stikoti takođe piše da je mnogo toga uništeno od njegove prve posjete Duklji 1892.

“Na žalost nestao je natpis posvećen caru Galijenu” koji se nalazio na slavoluku na ulazu u grad sa strane Širalije - u prilog tome svjedoči bilješka iz 16. vijeka prema kojoj se taj natpis nalazio in porta urbis Docleae.

“Vrlo je moguće da se pod porta podrazumijevao naš slavoluk, koji je u to vrijeme bio još u prvobitnom stanju”, kaže Stikoti (str. 60).

“Središte foruma koji sada leži pod gomilama šuta i kamenja bilo je lijepo popločano. Od toga je Rovinski vidio tri ploče, dok su ostale odnijeli domaći stanovnici, vlasnici tog zemljišta”, nastavlja Stikoti (str. 108).

Pominje i dvije “bogato ornamentisane i brižno sa detaljima izrađene volutne konzole, koje se sada nalaze u kraljevoj vili Kruševac” (str. 127), od kojih je jednu fotografisao (str. 126). Ispred vile na Kruševcu nalazio se i jedan stubni kapitel (str. 131), a “tamo ima i bolje sačuvanih djelova stubova, a među njima i jedan lijepi kapitel” (isto).

“Ja vjerujem da i djelovi koji se nalaze u jednoj vitrini u Zetskom domu na Cetinju, pripadaju (konjaničkoj) statui. Radi se o bogato ukrašenoj jabuci otprilike 10 cm visine kao i dva komada konjskog prekrivača od pozlaćene bronze” (str. 134-135).

Stikoti pominje i “brojne arhitektonske djelove iz bazilike” u široj okolini. Tako je kod crkve sv. Đorđa u Podgorici uočio jedan oboreni stubni kapitel “koji se prije 50 godina nalazio u unutrašnjosti crkve”, a vidio je i dva “potpuno izlizana i oštećena kapitela pilastra u avlijama dviju kuća u staroj Podgorici” kao i “jedan manji dio simsa i konzolu ispred vrata jedne kuće”.

Dosta obrađenog kamena iz bazilike bilo je oko kraljeve vile na Kruševcu. Pored ranije pomenutog, tu je bilo “dvanaest baza stubova, postamenti različite veličine i očuvanosti, jedan kapitel stuba, jedan dio pilastra” (str. 137-138).

Dio Bjelovina (iznad marketa) na kome su nedavno otkrivene grobnice

Stikoti pominje i fragment statue otkriven u bazilici - “odlomak noge od koljena nadolje”. “Bio je od bijelog kamena sa lijepo ucrtanom muskulaturom, vjerovatno identičan sa fragmentom koga smo vidjeli u vitrini Zetskom doma na Cetinju” (str. 137).

Lijepo obrađeni građevinski kamen sa ostataka jedne od crkava bio je upotrijebljen prilikom gradnje mosta, a “komadi su se mogli naći i na Zlatici i u Podgorici” (str. 142-143).

Stikoti opisuje da poznati natpis koji govori o đakonisi Ausoniji bio čitav 1902. godine. Nakon toga je razbijen na dvoje, pa je, nakon što mu je tekst oklesan, upotrijebljen kod gradnje jedne seoske kuće (str. 145-146).

Pominje se više odnešenih reljefa sa likom Merkura. Na groblju kod crkve sv. Đorđa, nalazila se prednja ploča rimskog sarkofaga, sa reljefom Merkura, koja je služila kao nadgrobni spomenik (str. 147-148). U jednoj kući u novoj Podgorici vidio je 1892. ploču od krečnjaka, na kojoj se, u plitkom grubom reljefu, nalazila stojeća figura Merkura. U istoj kući je viđena i jedna zaobljena stela. Tu je bio još jedan grubo izrađeni reljef sa likom Merkura. Oba kamena kasnije su prenijeta u Zetski dom (čitaonicu) na Cetinju.

Jedan potpuno isti, razbijen reljef Merkura bio je ugrađen u vrata seoske kuće Pavića Dragova blizu potoka Širalije, sjeverno od Duklje (str. 149-151).

Stikoti piše i da mu je “1902. pokazan fragment jedne mermerne ploče, koji je u međuvremenu nestao, na čijoj je površini letimično bio prikazan Bakus (str. 152).

Pominje i da su “prilikom gradnje kuće kapetana na jugoistočnom uglu gradskog zida pronađene dvije mermerne glave. Jedna je bila od muške portretne statue, nestala je od 1902. godine. Od druge koja je bila razbijena vidio sam samo jedan mali odlomak” (str. 153).

Vila Kruševac

Već smo pomenuli predmete koji su se nalazili oko dvorca na Kruševcu. Evo popisa.

“Naokolo kuće – ljetnjikovca, koja se diže na jednom brežuljku postavljeni su na otvorenom sljedeći natpisi na kamenu kao i komadi arhitekture sa Duklje. Kod ulaza stoje “dva lijepo kanelovana komada od stubova”, a “dalje na desno dva komada plafonske kasete”, tu je i “jedna velika kazeta sa drugog identičnog plafona”. Tu su bila i dva natpisa, zatim “odlomak sa cvjetnim prepletom i kornišonom ukrašena bista”, pa “baza stuba”, još jedan natpis”, pa “zabatni komad sa likom boginje Rome”, zatim “komad jednog stuba sa kanelurama i štapovima” i još jedan “istovjetni fragment”. Tu je bio i “gornji dio sličnog dijela stuba sa bazom stuba”, pa “velika konzola”, “korintski kapitel”, još jedna “slična konzola”, pa “gornji dio glatkog ležišta stuba sa bazom stuba”, pa “dva komada ležišta stuba sa kanelurama i štapovima”, pa “gornji dio jednog kanelovanog ležišta stuba”, pa “mala, neobrađena baza stuba”, “kapitel korintskog pilastra”. Oko vile su se nalazile još tri ploče sa natpisima, zatim granitni komad jednog glatkog ležišta stuba, pa fragment jednog ležišta stuba sa kanelurama i štapovima i komadi plafonskih kaseta (str. 153-154).

Bio je to prilično zanimljiv lapidarijum.

Čitaonica Zetskog doma

Ali, spisak odnešenih predmeta se ovim ne prekida. Pavle Rovinski je u čitaonicu Zetskog doma na Cetinju donio “dva pomenuta lika Merkura”, zatim “jako oštećenu mermernu statuu jedne sjedeće žene sa korpom voća u lijevoj ruci; jednu veliku amforu; jednu okruglu i jednu četvrtastu urnu za pepeo, bolje obrade; nekoliko opeka sa poznatim žigom Q. Clodius Ambrosius”. U dvijema vitrinama bilo je “nekoliko novčića, fragment obične keramike i staklenih predmeta, djelovi obojenog maltera, mermera i staklenih mozaičkih kockica; dalje, fragment jedne mermerne skulpture; fragment bronze koji vjerovatno pripada statui konjanika, tu je probušena sjekira, koja završava glavom psa, noga sa kandžom od neke posude i drugo” (str. 154).

Ušće Zete u Moraču sa puta prema Rogamima

Are i ploče sa natpisima

Stikoti opisuje i nagrobne ploče sa natpisima koje su se nalazile kod mještana u neposrednoj okolini Duklje. Tako je jedna ara sa natpisom bila ugrađena u sjeverni zid kuće Novaka Perova (str. 155). Druga se nalazila u ogradnom zidu kuće Vula Jokova Stamatovića, zapadno od bazilike (str. 156). Treću je Stikoti vidio 1907. upravo ugrađenu u jednu novu zgradu kod sjevernog gradskog zida (str. 156). Četvrta ara bila je ugrađena u prvi stub mosta na Zlatici (str. 157). Peta je 1902. viđena u kući Novaka Perova blizu jugozapadnog ugla gradskog zida (str. 157). Jedna plitkim urezima uokvirena ploča, sa rimskim opekama i drugim kamenjem bila je ugrađena u ognjište Grujice Kusova Vučinića (str. 158). Jednu bazu sa trostruko profilisanim okvirom seljaci iz okoline su razbili i uzidali u svoje kuće (str. 161). Jedan fragment sa natpisom bio je “uzidan visoko u uglu jedne zgrade u Podgorici” (str. 171). “Gornji dio jednog cipusa pronađen je u dvorištu Krsta Radovanova” (str. 172), dok se nekoliko ploča nalazilo u kući Radonje Savova “lijevo od kuhinjskih vrata” (str. 172, 174, 179). U istoj kući Stikoti je vidio i odlomljeni dio prednje strane sarkofaga sa natpisom i likom Hermesa sa kesom i štapom u ruci (str. 176), a u dvorištu, jednostavnu ploču sa natpisom (str. 180). Kod istog mještanina nalazila se jedna razbijena ploča koja je 1892. još bila u komadu (str. 182).

U čitaonici u Podgorici nalazio se fragment kamene ploče od krečnjaka “koja je sada nestala” (str. 175), kao i još jedna ploča sa natpisom (str. 181). Na istom mjestu, na otvorenom, nalazila se i jedna ploča okrenuta naopačke (str. 183). Nestala je i jedna ploča koju su Englezi našli u staroj crkvi na Zlatici (str. 175), a jedna sa natpisom viđena je “u kući Novaka Perova na Dokleji” (str. 175). Jedna stela “sa vrlo lošim slovima ležala je izvan zidova starog groblja kod crkve Sv. Đorđa na južnim padinama brda Gorice” (str. 176), dok je mermerni sakofag sa poklopcem, nađen jula 1905. u Zagoriču nedaleko od lijeve obale Morače, završio u Zetskom domu na Cetinju (str. 177). Jedna fragmentovana ploča bila je ugrađena u ognjište Grujice Kusova u Dokleji (str. 179), dok je fragment druge ploče viđen u Zagoriču u kući Nikole Stamatovića (str. 183).

Na koncu, još jednom treba pomenuti nevjerovatnu odluku ondašnjih vlasti da izgrade željezničku prugu posred Duklje, čime je postradalo mnoštvo građevina, a sami lokalitet poprilično devastiran.

(Kraj)

Galerija

Preporučujemo za Vas