Zahvaljujući satelitskim posmatranjima, naučnici su prvi put uspjeli da detektuju curenje velike količine metana, štetnog gasa staklene bašte, s jedne platforme na moru, pokazuje nedavno sprovedeno istraživanje.
Otkriće je napredak u tehnološkom arsenalu, koji omogućuje da se iz svemira identifikuje izvor curenja metana, gasa karakterističnog za industriju fosilnih goriva.
U 2020. godini sektor fosilnih goriva ispustio je gotovo 120 miliona tona metana, što je gotovo trećina emisija povezanih s ljudskim aktivnostima, podaci su Međunarodne agencije za energiju (IEA), prenosi N1.
Curenje metana, izrazito štetnog gasa za klimu Zemlje, moglo bi da se izbjegne na jednostavan način, smatra IEA.
Nova studija, objavljena u časopisu Environmental Science and Technology Letters, uspjela je prvi put da identifikuje oblak iznad platforme za proizvodnju gasa i nafte u Meksičkom zalivu, sa koje je u decembru u 17 dana iscurilo oko 40.000 tona metana.
Platforma u blizini Kampečea u južnom Meksiku jedna je od najvećih u zemlji.
"Rezultati naših istraživanja ukazuju na to da satelitima uspješno mogu da se otkriju tragovi metana koji cure s platformi", rekao je jedan od autora studije, Luis Guanter, naučnik sa Politehničkog univerziteta u Valensiji.
"Ovo saznanje bi moglo da otvori put sistemskom praćenju emisija gasa štetnog za klimu upravo sa morskih platformi", dodao je.
Posljednjih godina uspješno su razvijene metode detekcije curenja metana iz postrojenja na kopnu zahvaljujući satelitskom praćenju. Ali, do sada dostupne tehnike nisu bile u stanju da prepoznaju curenje metana s platformi na morima i okeanima, a poznato je da je riječ o približno 30 odsto svjetske proizvodnje.
Okeani apsorbuju kratkotalasne infracrvene zrake i zato ograničavaju količinu reflektovane svjetlosti koju sateliti mogu da otkriju.
Da bi premostili ovaj problem, naučnici su uspjeli da razviju novu metodu mjerenja sunčevog zračenja, koje se reflektuje na morskoj površini.
Metan je odgovoran za oko 30 odsto globalnog zagrijavanja.
Iako se u atmosferi zadržava mnogo kraće od ugljen dioksida, u dvadesetogodišnjem razdoblju moć uticaja metana na globalno zagrijavanje je 80 puta veća.
Zato je smanjenje emisije metana ključno za postizanje ciljeva Pariskog sporazuma o ograničenju globalnog zagrijavanja na manje od +2°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, po mogućnosti ispod +1,5°C.
Na klimatskoj konferenciji UN COP26, održanoj u novembru u Glazgovu, više od 100 država obećalo je da će se angažovati na smanjenju emisije metana za 30 odsto do 2030. godine.
Ali, nekoliko velikih emitera metana, poput Kine, Rusije, Irana i Indije, sporazum nije potpisalo.
Bonus video:
