Zvukovi prirodnog svijeta sve se brže stišavaju i postaće "akustični fosili" bez hitne akcije da se zaustavi uništavanje životne sredine, upozorili su međunarodni stručnjaci, piše Gardijan.
Kako se tehnologija razvija, zvuk postaje sve važniji način mjerenja zdravlja i biodiverziteta ekosistema: naše šume, tla i okeani proizvode sopstvene akustične zaštitne znake.
Naučnici koji koriste ekoakustiku za procjenu staništa i vrsta kažu da se tišina javlja na hiljadama staništa, jer planeta bilježi izuzetne gubitke u gustini i raznolikosti vrsta.
Uz njih nestaju ili gube glasnoću mnogi poznati zvuci: jutarnji zov ptica, šuštanje sisara kroz šiblje i ljetnje brujanje insekata.
Danas, oslušavanje nekih ekosistema otkriva "smrtonosnu tišinu", rekao je profesor, Stiv Simpson, sa Univerziteta u Bristolu. "To je ta trka sa vremenom - tek smo otkrili da oni prave takve zvukove, a ipak čujemo kako zvuk nestaje".
"Promjene su duboke. I dešavaju se svuda", rekao je američki snimatelj zvučnih pejzaža, Berni Krauza, koji je snimio više od 5.000 sati snimaka sa sedam kontinenata u proteklih 55 godina. On procjenjuje da je 70 odsto njegove arhive sa staništa koja više ne postoje.
Profesor, Brajan Pijanovski, sa Univerziteta Purdue u SAD već 40 godina sluša prirodne zvukove i snima snimke iz gotovo svih glavnih svjetskih ekosistema.
Rekao je: "Zvuci iz prošlosti koji su snimljeni i sačuvani predstavljaju zvukove vrsta koje možda više nijesu ovde - tako da je to sve što imamo. Snimci koje mnogi od nas imaju (su) mjesta koja više ne postoje, a mi čak i ne znamo koje su te vrste. U tom smislu oni su već akustični fosili."
Brojne studije sada dokumentuju kako se prirodni zvučni pejzaži mijenjaju, narušavaju i padaju u tišinu. Studija iz 2021. u časopisu "Nature" na 200.000 lokacija širom Sjeverne Amerike i Evrope otkrila je "prožimajući gubitak akustične raznovrsnosti i intenziteta zvučnih pejzaža na oba kontinenta tokom poslednjih 25 godina, vođen promjenama u bogatstvu i izobilju vrsta“.
Autori su dodali: "Jedan od fundamentalnih načina kroz koji su ljudi u dodiru prirodom je u hroničnom opadanju sa potencijalno široko rasprostranjenim implikacijama na ljudsko zdravlje i dobrobit".
Promjena zvuka u ekosistemu se dešava u vazduhu, šumama, zemljištu, pa čak i pod vodom. Tokom hladnog rata, američka mornarica je koristila podvodne sisteme za nadzor da bi pratila sovjetske podmornice - i otkrila da se bore da to urade u blizini koralnih grebena zbog svih zvukova koji su grebeni proizvodili. Tek 1990. godine civilni naučnici su mogli da slušaju ove poverljive podatke.
"Kad god bismo otišli do zdravog grebena, oduševio bi nas - ta kakofonija zvukova koje smo čuli", rekao je Simpson, koji prati koralne grebene pomoću hidrofona više od 20 godina. "Zdrav greben je bio karneval zvuka."
Na početku njegovog istraživanja, buka od motornih čamaca bila je njegova glavna briga, ali 2015. i 2016. godine donijele su značajne procese izbjeljivanja, što je dovelo do 80% smrtnosti korala. "Skuvali su greben", rekao je. Više od polovine svjetskog pokrivača koralnih grebena sada je izgubljeno od 1950. Ako globalno zagrijevanje dostigne 2C, očekuje se da će više od 99% koralnih grebena početi da umire, prenosi Gardijan.
Rezultat ovih procesa izbjeljivanja je "smrtonosna tišina", rekao je Simpson. "Plivali smo oko tih grebena plačući u svoje maske".
Kanadska akustička ekološkinja, Hildegard Vesterkamp, rekla je da nam se ovi zvuci i tišine obraćaju tako jasno - kao kad gledamo svoj odraz u ogledalu. Ona je snimala zvučne pejzaže pola vijeka, a tokom tog vremena populacija divljih životinja u prosjeku opala za skoro 70 odsto.
Rekla je: "Čin slušanja sam po sebi može biti i utješan i veoma uznemirujući. Ali što je najvažnije, ima tendenciju da nas poveže sa stvarnošću onog sa čime se suočavamo".
Zvučni podaci se sada koriste zajedno sa vizuelnim podacima kao način da se prate očuvanost i zdravlje ekosistema. Sofisticiranija i jeftinija oprema za snimanje - kao i sve veća zabrinutost zbog uništavanja životne sredine - izazivaju "bum" u ekoakustičkom praćenju.
Kako je sofisticiranost mikrofona porasla, naučnici ih koriste za praćenje života koji obično ne bi bio čujan ljudskim ušima. Markus Meder, akustički ekolog i umjetnik zvuka iz Švajcarske, istražuje zvukove koje drveće proizvodi pod stresom, gurajući mikrofon u koru drveta kako bi slušao živo tkivo. Stres zvuči kao da puls dolazi iz šupljine, rekao je.
Kada je prvi put stavio mikrofon u tlo planinske livade, otkrio je da je i ono bilo živo od buke, "potpuno novo carstvo zvukova".
Poljoprivredno zemljište koje se intenzivno tretira, često poliveno pesticidima, zvuči sasvim drugačije, rekao je Meder: "Tlo postaje tiho".
Za mnoge istraživače, zvučni pejzaži koji nestaju su izvor tuge, ali i naučnog interesa. "Tužno je baviti se time, ali takođe pomaže da se ispriča priča o ljepoti prirode", rekao je Pijanovski. "Kao naučnik imam problema da objasnim šta je biodiverzitet, ali ako pustim snimak i kažem o čemu pričam – to su glasovi ovog mjesta. Možemo ili da radimo na tome da ga sačuvamo ili ne".
"Zvuk je najmoćniji pokretač emocija za ljude. Akustična sjećanja su takođe veoma jaka. Razmišljam o tome kao naučnik, ali teško je ne biti emotivan".
Dodirnite akustiku prirode uz video sa zvucima kišne šume koji snimljeni i očuvani predstavljaju pravo bogatstvo, ili još bolje: ako ste u mogućnosti izađite, zastanite i oslušnite zvuke, zaustavite momenat u vremenu da budete sami sa prirodom, uz nadu da tišina neće nikad ispuniti taj zeleni prostor.
Neka Vam zvuk bude imperativ i onda kada treba podići svijest o važnosti očuvanja naše životne sredine. Priroda je dio nas i mi smo dio prirode, tako da i ona i mi - budimo glasni.
Bonus video:
