Naučnici su u kanadskoj pokrajini Nova Skotija otkrili lobanju stvorenja starog oko 307 miliona godina, koje spada među najstarije poznate kopnene kičmenjake biljojede i predstavlja ključni trenutak u evoluciji životinja.
Životinja, nazvana Tyrannoroter heberti, imala je donekle trouglastu lobanju koja je omogućavala snažne mišiće obraza za žvakanje žilavog biljnog materijala, kao i usta puna specijalizovanih zuba za drobljenje, cijepanje i mljevenje vegetacije.
Tyrannoroter je izgledao kao gmizavac, ali zapravo ne spada u tu grupu životinja - svrstan je u grupu poznatu kao mikrosaursi. Iako su istraživači pronašli samo lobanju, procjenjuju, na osnovu anatomije srodnih vrsta, da je Tyrannoroter bio dug oko 30,5 centimetara, zdepaste građe, slične današnjem plavojzičnom skinku, prenosi agencija Rojters.
Živio je tokom karbonskog perioda i bio je među ranim pripadnicima široke loze četvoronožnih kopnenih životinja, takozvanih tetrapoda, koji su prethodili današnjim vodozemcima, gmizavcima, sisarima i pticama.
Ovi pionirski tetrapodi evoluirali su od riba sa mesnatim perajima nalik udovima, koje su postale prvi kičmenjaci, životinje sa kičmom, što su izašle na kopno. Najstariji skeletni fosili tetrapoda datiraju od prije oko 375 miliona godina.
Najraniji tetrapodi bili su mesožderi. Vremenom su neki, očigledno, počeli da jedu insekte, a zatim se, kako pokazuje Tyrannoroter, okrenuli biljkama.
"Ovo je izuzetno važno jer znači da su ključne komponente kopnenih ekosistema kakve danas poznajemo - u kojima dominiraju biljojedi - postojale i održavale se još od karbonskog perioda", rekao je paleontolog Arjan Man iz Fild muzeja u Čikagu, koautor istraživanja objavljenog u časopisu Nature Ecology and Evolution.
Životinja zvana Melanedaphodon, koja je živjela otprilike u isto vrijeme, a čiji su fosili pronađeni u Ohaju, tumači se kao vrsta koja je jela mekše biljke uz drugu hranu, poput insekata. I Tyrannoroter je možda jeo insekte, navode istraživači, ali je njegova lobanja bila bolje prilagođena od Melanedaphodonove za obradu žilavih biljaka, prenosi Rojters.
"Tyrannoroter je najraniji i najpotpuniji kopneni biljojed među kičmenjacima koji pokazuje prilagođavanja za obradu biljnog materijala bogatog vlaknima", rekao je Man.
Tokom karbonskog perioda bujale su prostrane i bujne šume, čiji fosilizovani ostaci danas čine najveći dio svjetskih nalazišta uglja. Na kraju su tetrapodi, figurativno, odlučili da im "salata" bude obrok - i razvili zube i mišiće obraza poput onih koje je imao Tyrannoroter.
"U suštini, pitanje je bilo: ‘Kako da dobijem energiju iz različitih vrsta hrane?’ A obilna biljna masa u šumama nalik mangrovima u karbonskom periodu bila je dobro oportunističko rješenje", rekao je Man.
Lobanja Tyrannorotera bila je duga oko 10 centimetara.
"Lobanja je veoma robusna", rekla je paleontološkinja i stariji autor studije Hilari Madin sa Univerziteta Karleton u Otavi.
"Osobine koje ukazuju na biljojedstvo uključuju povijen, naniže usmjeren njušni dio, optimalno postavljen za čupkanje niskog rastinja, velike šupljine za smještaj snažnih mišića koji obrađuju biljke i, što je najvažnije, usta puna suprotstavljenih zubnih polja - jedno na nepcu (krovu usne duplje) koje se uklapa sa drugim na donjoj vilici. Takve ‘zubne baterije’ viđaju se i kod drugih biljojeda", objasnila je Madin. Dodala je da su, zahvaljujući CT skeniranju, otkrili desetine konusnih zuba na krovu usta.
Naziv roda Tyrannoroter znači "tiranin-kopač", što se odnosi na njegovu relativno veliku veličinu za to vrijeme i vjerovanje da je bio životinja koja kopa i pravi jazbine. Naziv vrste heberti dat je u čast saradnika u istraživanju Brajana Heberta, koji je lobanju pronašao u stijeni na ostrvu Kejp Breton, duž atlantske obale Nove Skotije.
Dugo se smatralo da se prvi pravi biljojedi među kičmenjacima nijesu pojavili sve do samog kraja karbonskog perioda, koji se završio prije oko 299 miliona godina.
"Ovo otkriće pokazuje da su se kičmenjaci mnogo brže nego što smo mislili razgranali u ‘moderne’ ekološke niše, uključujući i biljojedstvo", rekla je Madin.
Ishrana insektima mogla je biti važan međukorak ka biljojedstvu.
"Ovaj rad dodatno podržava ideju da je insektivornost vjerovatno bila predadaptacija za biljojedstvo, i da su tetrapodi, jedući rane biljojede insekte, sekundarno stekli crijevnu floru potrebnu za obradu biljnog materijala", rekao je Man.
Bonus video:
