Četvoro astronauta koji se vraćaju na Zemlju sa tamne strane Mjeseca u okviru NASA-ine misije Artemis II govorili su o svojim emocijama dok privode kraju ovaj presedanski let i pripremaju se za ponovni ulazak u atmosferu u "vatrenoj kugli", tokom prve konferencije za novinare iz svemira.
Posada Artemisa II, koja se nalazi u kapsuli Orion od lansiranja sa Floride prošle sedmice, trebalo bi da u petak uveče sleti u okean kod obale južne Kalifornije, nakon što je ranije ove sedmice stigla do Mjeseca. Letjeli su putanjom koja ih je odvela pored tamne strane Mjeseca, čime su postali ljudi koji su odletjeli najdalje u istoriji.
Na putu nazad ka Zemlji dostizaće brzinu do 38.365 kilometara na sat pri ulasku u Zemljinu atmosferu, u visokorizičnoj fazi misije koja će staviti toplotni štit kapsule Orion na ozbiljan test dok ga bude šibalo snažno trenje atmosfere, prenosi agencija Rojters.
"Zapravo razmišljam o ulasku još od 3. aprila 2023, kada smo raspoređeni na ovu misiju", rekao je pilot misije Artemis II Viktor Glover, upitan kako se osjeća povodom povratka.
"Ima još toliko fotografija, toliko priča, i, bože, još nijesam ni počeo da obrađujem sve kroz šta smo prošli. Pred nama su još dva dana, a i sama vožnja kroz atmosferu u vatrenoj kugli je nešto duboko posebno".
Glover, zajedno sa NASA astronautima Ridom Vajzmanom i Kristinom Koh, te kanadskim astronautom Džeremijem Hansenom, čini prvi talas astronauta u višemilijardnoj seriji misija programa Artemis, čiji je cilj da do 2028. vrati ljude na površinu Mjeseca prije Kine i da tokom naredne decenije uspostavi dugoročno američko prisustvo, uključujući izgradnju lunarne baze za moguće buduće misije na Mars.
Koh je seriju misija uporedila sa štafetnom trkom, rekavši novinarima: "Zapravo imamo palice koje smo kupili upravo da to simbolično i fizički prikažemo".
"Planiramo da ih predamo narednoj posadi, i sve što radimo radimo imajući njih na umu", rekla je.
Ta naredna misija, Artemis III, uključivaće probu spajanja u niskoj Zemljinoj orbiti između kapsule Orion i oba lunarna lendera za astronaute koje NASA planira da koristi kako bi u kasnijim misijama spustila svoje astronaute na Mjesec.
Artemis IV, planiran za 2028. godinu, trebalo bi da bude prvo ljudsko slijetanje na Mjesec u okviru tog programa i prvo još od Apola 17 iz 1972. godine.
Na Zemlji su ove sedmice desetine naučnika koji proučavaju Mjesec bile smještene u prostorijama pored NASA-inog centra za kontrolu misije u Hjustonu, bilježeći zapažanja i raspravljajući o neprekidnom toku audio-zapisa, i uživo i snimljenih, koje je slala posada Artemisa II iz svoje letjelice Orion, piše Rojters.
Slijetanje u okean
Posada bi trebalo da se vrati na Zemlju u noći između petka i subote, oko jedan sat iza ponoći po srednjoevropskom vremenu, kada će sletjeti u okean kod obale San Dijega u Kaliforniji i time završiti gotovo desetodnevnu misiju.
Četvoro astronauta u ponedjeljak su dostigli rekordnu udaljenost od Zemlje od oko 405.000 kilometara, nadmašivši za oko 6.500 kilometara prethodni rekord koji je posada Apola 13 držala 56 godina.
Vajzman, komandant misije Artemis II, rekao je novinarima da je svaki član posade tokom misije imao po dva "veoma kratka" razgovora sa porodicom.
"Čuti članove svoje posade kako se kikoću i plaču, kako uzdišu, slušaju i vole svoje porodice izdaleka - porodica je veoma važna za sve nas četvoro i to je bilo nevjerovatno", rekao je.
U radio-poruci kontroli misije u Hjustonu u ponedjeljak, dok se posada približavala najmanjoj udaljenosti od površine Mjeseca, Hansen je predložio da jedan novi krater na Mjesecu dobije ime po Vajzmanovoj pokojnoj supruzi Kerol, koja je umrla od raka 2020. godine.
Vajzman je rekao novinarima da su mu članovi posade prišli s tom idejom da krater nazovu Kerol dok su bili u karantinu prije lansiranja u svemir.
"To je za mene bio emotivan trenutak", rekao je Vajzman. "Kazao sam: ‘Apsolutno, to bih volio’... ali ne mogu ja da održim govor. Ne mogu ja to da izgovorim.“
Šestog dana misije Hansen se rasplakao dok je iznosio taj prijedlog kontroli misije, u trenutku koji je mnoge NASA-ine zaposlene u Hjustonu doveo do suza.
Napredak u nauci o Mjesecu obično se oslanjao na satelite u lunarnoj orbiti i posmatranja sa Zemlje. Ali šest sati dug prelet posade oko Mjeseca omogućio je tok naučnih opažanja u realnom vremenu ljudskim očima, što je otvorilo rijetku mogućnost neposredne razmjene između timova na Zemlji i njihovih kolega naučnika 405.000 kilometara daleko u dubokom svemiru.
Naučnici NASA-inu misiju Artemis II vide kao važan rani korak u rasvjetljavanju misterija o nastanku Sunčevog sistema. Mjesec je, kako je specijalistkinja misije Artemis II Kristina Koh rekla prije lansiranja prošle sedmice, "svjedočka ploča" nastanka našeg Sunčevog sistema.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
