Za Srbiju, Crnu Goru, BiH, Albaniju, Makedoniju i Kosovo 2018. godina je bila sve samo ne uspješna.
A iste vlade s uglavnom istim političarima, koji su odgovorni za loše stanje u regionu, sada bi trebalo da poprave stvar.
EU-kandidati Albanija i Makedonija doduše imaju obećanje Brisela da će u junu započeti pregovore o pristupu, ali, veliko je pitanje kakav će odnos snaga biti tada u EU odnosno da li će poslije izbora za Evropski parlament i dalje postojati većina koja želi da pregovore zaista i započne.
Pitanje je i da li će Makedonija do tada okončati dugogodišni spor sa Grčkom oko novog imena Sjeverna Makedonija. U grčkom parlamentu je većina za okončanje tog spora nesigurnija, nego u Sobranju. Bez tog iskoraka, ta mala zemlja će vjerovatno i dalje biti ono što je zbog blokade Grčke već 13 godina: zemlja kandidat sa početkom pregovora na ledu.
Problematični đaci Balkanskog poluostrva
Uprkos stotinama miliona eura finansijskih injekcija i vojsci diplomata i stručnjaka, Bosna i Hercegovina pruža sliku propale države. Hrvati koji su katolici i koji čine 15 odsto stanovištva, smatraju da su zapostavljeni na posljednjim izborima u oktobru, pa zbog toga ulaze u pakt s vođom pravoslavnih Srba u zemlji – Miloradom Dodikom.
A on bi srpsku polovinu zemlje, sa svojih oko milion stanovnika, što prije da otcijepi od Bosne i Hercegovine i pripoji susjednoj "majci Srbiji". Posljedica toga je da se formiranje vlade odugovlači. Jer, protiv volje Bošnjaka, koji čine tanku većinu stanovništva, taj pakt ne može da funkcioniše.
U Albaniji, koja važi za "evropsku Kolumbiju", još uvijek nema značajnih i trajnih rezultata u borbi protiv uzgajanja biljaka koje se koriste za proizvodnju droga. I političke reforme poput one koja se tiče pravosuđa, sporovde se veoma sporo.
U Crnoj Gori ni pristupni pregovori nisu ništa promijenili na tome da Milo Đukanović, koji je u maju još jednom izabran za predsjednika, tu malu zemlju na južnom Jadranu zajedno sa nekim porodicama s kojim je u prijteljskim odnosima vodi kao da je to njegova privatna država. Uz pomoć tih svojih ljudi i protivno svim demokratiskim pravilima, on već 27 godina u rukama čvrsto drži državanu upravu, medije i pravosuđe. U međuvremenu se osjeća tako jakim da je krajem novembra dao da se uhapsi vođa opozicije Nebojša Medojević, iako on kao poslanik u parlamentu ustvari ima imunitet.
Još gore je na Kosovu: vlada i opozicija se međusobno blokiraju, tako je tamo politički zastoj. Euleks, najveća misija EU s ciljem izgradnje pravne države na Kosovu se povukla - poslije deset godina i slučajeva korupcije i u sopstvenim redovima. Albanska većina je protiv volje EU dala zeleno svjetlo za uspostavljanje vojske i uvela carine od 100 posto na robe uvezene iz nemile susjedne Srbije. A uglavnom bezuspješni dijalog između Beograda i Prištine uz posredovanje EU, trentuno je potpuno prekinut.
I na kraju Srbija: predsjednik Aleksandar Vučić je čovjek koji ima svu moć. On kontroliše parlament i pravosuđe, kao i policiju i medije.
Nedjelotvorna politika EU na Balkanu
"Šta je uzrok dosadašnjeg neuspjeha EU na Zapadnom Balkanu?", pita Gudrun Štajnaker u posljednjem izdanju stručnog časopisa "Vijesti iz Jugoistočne Evrope".
Nedavno penzionisana diplomatkinja, bila je ambasadorka Njemačke u Skoplju i Podgorici i važi za jednu od izvrsnih poznavateljki regiona čije jezike takođe govori. Time je prvi put jedna insajderika progovorila o deficitima politike EU na Balkanu. Štajnaker posebno kritikuje u februaru predstavljenu - navodno, novu strategiju Evropske komisije za Zapadni Balkan.
U njoj se mogu naći "ispravne analize, ali ne i novi recepti", kaže Štajnaker. Osim toga, "malo se samokritički rekapitulira ono što se dogodilo i što bi trebalo da se dogodi".
Gudrun ŠtajnakerŠtajnaker vidi sistemsku grešku briselske politike prema Balkanu.
"Od jarca se pravi baštovan", piše ta iskusna diplomatkinja: "Iste vlade s uglavnom istim političarima, koji su odgovorni za loše stanje u regionu, sada bi trebalo da poprave stvar."
Vodeći domaći stručnjaci poput Srđana Blagovčanina, direktora Transparensi internešenela u BIH, u svojim oštrim analizama dolaze do identičnih zaključaka: politički sistemi šest balkanskih zemalja su lažne-demokratije u kojima kroz ogromne manipulacije pobjedu odnosi uvijek samo jedna stranka.
Promjene samo kroz civilno društvo
Nedemokratske stranke, skrojene samo za jednog jedinog vođu, klijentelizmom sebi obezbjeđuju trajnu moć. U centru politike nisu partijski programi i ideologije, već samo jedan jedini cilj - da se krade i da se plijen podijeli između sebe i grupa koje ih podržavaju (kleptokratija).
Danas su mnogi zapadni stručnjaci, kao i domaći kritičari složni u tome da se ta nevolja može okončati samo kroz jače uključivanje društva, medija i nevladinih organizacija. Jer, ovi danas gotovo svemoćni političari učiniće sve moguće kako bi odbranili svoj monopol. Shodno tome oni navodnim reformama Evropskoj uniji "dokazuju" svoju dobru volju.
U stvarnosti se preduzima sve moguće kako bi se podrivala istinska modernizaciju i svaki napredak u smislu Evropske unije. Jer svim moćnicima u regionu je jedna stvar jasna: ako zavladaju pravila EU, oni su gotovi.
Bonus video:
