POSLJEDICE MOGUĆEG RASKOLA KRIVOKAPIĆEVE PARTIJE

Rascjep SDP-a put u političku krizu

Krivokapić može tolerisati neposlušnost Lazovića i Brajovića, ili od Đukanovića tražiti njihovu smjenu sa mjesta ministara
122 pregleda 45 komentar(a)
Ranko Krivokapić, Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
Ranko Krivokapić, Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 23.05.2015. 06:39h

Mogući rascjep u Socijaldemokratskoj partiji (SDP) na kongresu 3. juna najvjerovatnije bi predstavljao uvod u duboku političku krizu čiji je oblike i ishod teško predvidjeti. Ako u trci za predsjednika pobijedi Ranko Krivokapić, što je skoro izvjesno, na raspolaganju su mu dvije solucije. Obje mu omogućuju relativno udobnu poziciju jer, kako sada stvari stoje, ima podršku u poslaničkom klubu u razmjeri šest naprema dva.

Tolerisanje neposlušnih ministara

Prva solucija je da toleriše neposlušnost svoja dva ministra, protivkandidata Ivana Brajovića i ideologa njegove frakcije Vujicu Lazovića, i da u parlamentu, uz podršku ili dogovor sa opozicijom, obara ili mijenja predloge Vlade DPS-a i manjinskog SDP-a. Ono što je opasnost za Krivokapića i SDP-a je da DPS u parlamentu za usvajanje, prvenstveno njemu bitnih ekonomskih propisa, pronađe druge partnera, što ne bi bilo prvi put.

Primjera radi, DPS je zajedno sa SNP-om izglasao Zaključke o KAP-u prije bankrota, tkz. Lušticu 2... Često ponavljanje takvog scenarija odalo bi utisak nemoći Krivokapićevih socijaldemokrata. Osim toga, eventualna opravdanja Krivokapića da oba koaliciona partnera, imaju pravo da izglasaju što bolja rješenja, nijesu dugoročno održiva jer hronično nepovjerljiva opozicija ne bi dugoročno pristajala na tu vrstu političkih akrobacija.

Ili zahtjev za razrješenje

Druga solucija je da Krivokapić, shodno koalicionom sporazumu, traži od premijera Mila Đukanovića da u parlamentu razriješi Brajovća i Lazovća i imenuje novog ministra saobraćaja i potpredsjednika Vlade zaduženog za ekonomiju. Ukoliko bi Đukanović to odbio, što djeluje realno, Krivokapićeve socijaldemokrate mogu da traže skraćenje mandata Skupštine i nove izbore, ili da sa opozicijom formiraju prelaznu vladu.

U ovom drugom slučaju opozicija i SDP bi imali većinu od dva poslanika u odnosu na DPS, BS, LP, HGI i albanske sranke na čiju bi stranu, kako sada stvari stoje, stali Damir Šehović i Mićo Orlandić.

Prevođenje poslanika

Ako Brajoviću, uz logistiku DPS-a, pođe za rukom da detronizuje Krivokapića prva trasa novog lidera socijaldemokrata išla bi preko pokušaja da na svoju stranu privuče najmanje dva poslanika koja su sada uz aktuelnog šefa SDP-a. To su Rifat Rastoder, Borislav Banović, Džavid Šabović, Izet Bralić i Draginja Vuksanović. To bi vjerovatno produbilo jaz po dubini SDP infrastruktre i učinilo nezamislivom konsolidaciju SDP-a. Ako bi mu to i pošlo za rukom koalicija DPS, manjinskih stranka i Brajovićevg SDP bi imala tijesnu većinu od dva poslanika čiji bi, između osalog, zadaci bili da izglasaju smjenu Krivokapića sa mjesta šefa parlamenta i da pod sumnjivim okolnostima ozakone prodaju Buljarce ili neke od drugih atraktivnih lokacija na primorju navodnom investitoru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata(UAE).

NATO ili arapske pare

Upravo je Đukanovićeva osnovna poruka u intervjuu za 21. maj bila da će “u nastavku javnog angažmana dobar dio svoje energije potrošiti da doprinese utvrđivanju pravne i političke odgovornosti za ovo (blokiranje prodaje Kaljičine plaže Royal grupi) bezočno štetočinstvo protiv Crne Gore”. Međutim, to nije prvi put da Đukanović puca u prazno kada prijeti SDP -u i te riječi upućene prvenstveno Krivokapiću mogu se tumači i kao duvanje u leđa Brajoviću uoči kongresa. Ono što može predstavljati prepreku za konačni obračun sa Krivokapićem je očekivanje pozivnice za NATO koja treba da se ovjeri u parlamentu. Izbori, ozbiljna politička kriza sigurno udaljavaju Crnu Goru od moguće odluke šefova diplomatija članica NATO u decembru ili njihovih šefova u prvoj polovini naredne godine da pozovu Crnu Goru. Sa druge strane, prijetjnja Đukanovića zvuči realistično ako se ima u vidu da vlast sve češće grebe po praznim džepovima. DPS-u je potreban svjež novac, koji imaju Arapi, za novu sigurnu pobjedu na parlamentarnim izborima, nastupi li na njima bez, ili sa bilo kakvim SDP-om.