VLADIMIR LEPOSAVIĆ:

"Status Sutorine jasan, problem je Prevlaka"

"Važno je da Crna Gora ne odustane od zahtjeva za pravičnom delimitacijom na samom kopnu poluostrva Prevlaka"
289 pregleda 10 komentar(a)
Prevlaka, ulazni dio, pogled sa Glavice, Foto: Slavica Kosić
Prevlaka, ulazni dio, pogled sa Glavice, Foto: Slavica Kosić
Ažurirano: 31.01.2015. 16:57h

Status Sutorine je jasan, dok je spor oko Prevlake mnogo veći jer od njega zavisi status zaliva", kaže saradnik u Advokatskoj grupi za međunarodno pravo i politiku u Vašingtonu i Fulbrajtov istraživač na Američkom univerzitetu, piše "Mondo".

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zakazala je javnu raspravu o pitanju statusa Sutorine 24. februara nakon koje će biti jasno da li će Sarajevo zbilja pokušati da otvori ovaj spor i u međunarodnim okvirima.

Zastoj u ratifikovanju Ugovora o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore izazvan je otvaranjem spora oko 6 km dugog pojasa Sutorine sa njegovim izlaskom na vode Bokokotorsog zaliva.

„Ugovor o državnoj granici između BiH i Crne Gore nije konstitutivnog karaktera u smislu da se njime ustanovljava granica između dvije države. Ta granica već postoji, a ugovorom se deklariše stanje na terenu i bliže regulišu odgovarajuća konkretna pitanja – poput graničnih prelaza i pružanja linija razgraničenja ili graničnih pojaseva u pojedinih djelovima 268 km duge granice između dvije države. Izgleda da je dio bosansko-hercegovačke javnosti pogrešno razumio da od potpisivanja ovog sporazuma zavisi pravna sudbina pojasa oko Sutorine. I faktičko i pravno stanje u vezi sa Sutorinom je krajnje jasno, ona se nalazi u posjedu i u granicama Crne Gore, i u vezi sa tim ne postoji ništa sporno“, kaže za Mondo saradnik u Advokatskoj grupi za međunarodno pravo i politiku u Vašingtonu i Fulbrajtov istraživač na Američkom univerzitetu Vladimir Leposavić.

On dodaje da zastoj u ratifikovanju ovog Ugovora može da proizvede samo političke, ne i pravne posljedice. „Da bi to pitanje i zaista postalo spor i dobilo sudski epilog, neophodno je da bude iznijeto na rješavanje pred Međunarodni sud pravde ili drugi arbitražni sud, a za tako nešto je potrebna prethodna saglasnost Crne Gore“, objašnjava Leposavić .

Vladimir Leposavić

Iz Bosne i Hercegovine se čuje argumentacija u kojoj se poziva na istorijske činjenice, Badinterovu komisiju, AVNOJ-evske granice bivše SFRJ, pa čak i na odluke Belinskog kongresa...

„Istorijske činjenice su istorijske, nisu pravne. Dva osnovna pravila međunarodnog prava na osnovu kojih se rješavaju teritorijalni i granični sporovi jesu pravilo efektiviteta i zadržavanja pravnog status quo-a, kao i pravilo o zabrani mijenjaja državnih granica nasilnim putem. Upravo je Mišljenjem br. 3 Badinterove komisije iz 1992. predviđeno da tadašnje republičke granice automatski postanu međunarodne. Mišljenja Badinterove komisije su bila pravno manjkava, ali je njihov značaj u tome što pokazuju kakav je stav međunarodne zajednice prema pitanju granica između bivših jugoslovenskih republika. Jedan od motiva pomenutog rješenja je bio da se okončaju i spriječe dalji teritorijalni sukobi između republika. Zato je primjenjeno pravilo „Uti possidetis“ koje nalaže da se nastavi posjedovanje po zatečenim republičkim granicama. Prema, dakle, tim granicama, a što je kasnije potvrđeno i samim Dejtonskim sporazumom, Sutorina se nalazi u sastavu Crne Gore, a ne u sastavu Bosne i Hercegovine“.

Spor oko Prevlake postoji od prvih dana sukoba u bivšoj Jugoslaviji.Posle demilitarizacije južnog dijela ovog poluostrva i prisustva snaga UN, 2002. je došlo do usvajanja još uvijek važećeg Protokola izemeđu Crne Gore i Hrvatske o privremenom režimu te oblasti. Dugo najavljivanjo rešavanje ovog spora pred međunarodnim sudom prekinuto je sporenjem Crne Gore i Hrvatske oko određivanja granica na moru u cilju istraživanja nafte i gasa. O čemu se radi?

„Protokol o privremenom režimu na Prevlaci znači da dvije države priznaju to pitanje kao sporno, kao i da se obavezuju da pristupe njegovom rješavanju. Stoga nema razloga da se odugovlači zajedničko obraćanje Međunarodnom sudu pravde ili odgovarajućoj međunarodnoj arbitraži. Privremeni sporazum ne može vječno da traje, dok su posljednja dešavanja i spor oko granice ka otvorenom moru pokazali da prelazni režim vrlo lako može prestati da funkcioniše u praksi, kao i da mantre o dobrosusjedskim odnosima ne mogu puno da pomognu u toj stvari. Ono što rješava ovaj spor, a ako hoćete – i garantuje dobre susjedske odnose, jeste povlačenje pravične linije razgraničenja“.Šta se podrazumijeva pod pravičnim razgraničenjem?

„Najnoviji spor oko određivanja blokova za istraživanje i eksploatisanje podmorja pokazao je nekoliko vrlo važnih činjenica. Naime, iako je Protokolom iz 2002. predviđeno da trenutno razgraničenje ne prejudicira konačni status i granice na Prevlaci, države se ponašaju kao je da riječ o utvrđenim granicama. To nije dobro, jer su ovim Protokolom znatno više uvaženi interesi Hrvatske nego Crne Gore. U tom smislu bi Vlada Crna Gore mogla da bude agilnija, iako je svojim odlukama postupala krajnje savjesno, poštujući postojeći privremeni sporazum. Ako pogledate mapu privremenog režima na Prevlaci, vidjećete da je Vlada 2011. svoju granicu odredila u skladu sa tim režimom. Prošle godine, pošto je hrvatska strana svojevoljno odredila granicu razgraničenja ka otvorenom moru, Vlada Crne Gore je liniju razgraničenja povukla pod pravim uglom na liniju ulaza u Bokokotorski zaliv – što je optimalno da bude njen izričit zahtjev u tom dijelu razgraničenja. Kažem da je to rešenje optimalno, jer praksa pokazuje da bočna linija delimitacije na moru može biti povučena i vertikalno, u pravcu Sjeverozapada, kao što je to bio slučaju u sporu između Švedske i Norveške iz 1909. Godine“.

U čemu se ogleda pravna priroda spora oko Prevlake i kako on može biti riješen?

„Jurisdikcija nad poluostrvom Prevlaka je važna zbog činjenice da granica teritorijalnog mora i drugih morskih pojaseva polazi od krajnje, najisturenije tačke njene obale. Prema trenutnom pravnom režimu, poluostrvo Prevlaka se u potpunosti nalazi pod vlašću Hrvatske, dok pomorska granica prolazi ispred rta Oštro, samim zalivom. Ako bi takvo rešenje bilo i konačno – to bi značilo da ulazni basen Bokokotorskog zaliva, na mjestu uvala Luštica i Žanjice, prestaje da ima režim unutrašnjih voda Crne Gore i biva podijeljen međunarodnom granicom“. U čemu bi se, po Crnu Goru, ogledala štetnost takvog epiloga? „Osim gubitka dijela teritorije, promjene i devastacije geomorfologije samog Bokokotorskog zaliva, bio bi ugrožen bezbjedan i nesmetan ulazak brodova u isti. Ovo iz razloga što bi na taj način Hrvatska i Crna Gore postale sučeljene države, pa bi se granica između njih određivala principom ekvidistance ili srednje linije. Postoji mogućnost da u tom slučaju Sud primjeni princip pravičnosti te da liniju razgraničenja na moru ne povuče na sredini najduže udaljenosti dvije obale. Međutim, tada se u potpunosti zavisi od odluke suda, a gdje bi se linijom razgraničenja svakako podijelio ulazni basen u Bokokotorski zaliv, a isti time smanjio“.

Kakvo rješenje spora bi, u datim okolnostima, bilo najbolje za Crnu Goru?

„Zbog navedenog je važno da Crna Gora ne odustane od zahtjeva za pravičnom delimitacijom na samom kopnu poluostrva Prevlaka. Tu čak nije potrebno zahtijevati povlačenje granične linije duž cijelog poluostrva Prevlaka u pravcu Sjeverozapad – Jugoistok. Dovoljno je da Crnoj Gori pripadne najuži kopneni pojas od rta Oštro, unutrašnjom linijom zaliva, do Konfina. To je upravo dio one kopnene zone na Prevlaci koja je bila pod patronatom Ujedinjenih nacija. U suprotnom, Hrvatska svakako ne bi mogla imati pristup ostatku bokokotroskog zaliva, pa bi njena teritorijalna ovlašćenja na ulazu u zaliv mogla da imaju samo šikanoidni karakter“. Kakvu odluku povodom ovog spora očekujete?

„Od hrvatske stručne javnosti se može čuti snažno insistiranje na primjeni pravila ekvidistance u razgraničenju na moru, i to polazeći od tačke kod Konfina, a ne od rta Oštro (Prevlaka). Srećom, Konvencija o pravu mora ostavlja mogućnost da sudovi u posebnim slučajevima ne primjene ovo pravilo, i sudovi tu mogućnost koriste. Oni veoma često primjenjuju princip pravičnosti, uzimajući u obzir „specijalne i relevantne“ okolnosti, kao i interese država vezane za slobodu plovidbe i bezbjednost. Upravo taj princip i navedene, posebne okolnosti ovog slučaja moraju biti argumenti na kojima će insistirati Vlada Crne Gore“.Od čega zavisi kako će taj princip biti primijenjen?

„Gdje će linija delimitacije na moru biti povučena nemoguće je prognozirati. Sudija Švebel je u sporu između Libije i Malte iz 1985. prokomentarisao da je primjena principa pravičnosti u ovakvim slučajevima promjenljiva kao i vremenske prilike u Hagu. Danas u svijetu postoji preko 400 međunarodnih granica na moru i oko 150 potpisanih sporazuma o tom pitanju. Samo je pred Međunarodnim sudom pravde vođeno dvadesetak sporova ovim povodom. Nijedan od nih nije riješen na identičan način, dok je princip pravičnosti primjenjen u većini slučajeva“, zaključio je Leposavić.

Preporučujemo za Vas