Crna Gora bi imala manje obaveza i lakše bi tekao proces pridruživanja Evropskoj uniji (EU) ukoliko dobije poziv za članstvo u NATO, jer ispunjenje standarda za Alijansu istovremeno znači i ispunjenje kriterijuma za ulazak u EU, smatra profesor Đorđije Blažić.
"Zajednička komponenta ovih procesa je da NATO i EU dijele iste vrijednosti, naročito u oblasti vladavine prava, borbe pritv organizovanog kriminala i korupcije, jačanje pravosuđa i bezbjednosti, što su inače komponente već otovrenih pregovaračkih poglavlja 23 i 24 Crne Gore i EU“, kazao je Blažić agenciji MINA.
Kako je naveo, odluka o ulasku u NATO samo bi ubrzala procese ulaska u EU.
"NATO se povezuje sa procesom pridruživanja, ne kao uslov već kao lakši i brži prut u procesu pridruživanja države EU“, rekao je Blažić.
On je ocijenio da, ukoliko Crna Gora dobije poziv za članstvo u NATO, imala bi manje obaveza i mnogo lakše bi tekao proces pridruživanja Uniji jer, pojasnio je, ispunjenje standarda za NATO istovremeno znači i ispunjenje tih standarda za ulazak u Uniju.
"Kao što je poznato odluka o ulasku u NATO jeste političko ali i pravno pitanje. Za razliku o odluke o pristupanju EU za koju je nadležna Skupština, Ustav ne utvrđuje nadležnost ni jednog državnog organa u pogledu donošenja odluke o pristupanju u NATO, tako da se tu otvara niz dilema na koji način se ta odluka treba donijeti“, smatra Blažić.
Vlada neaktivna u informisanju građana
Podrška građana za integraciju u Uniju je, prema poslednjem istraživanju 74 odsto, dok put ka Alijansi podržava oko 42 odsto.
Blažić smatra da je pad podrške građana NATO integracijama posledica prije svega neaktivnosti Vlade na otvorenoj i širokoj kampanji informisanja građana, kako bi što veći broj građana imao priliku da se upozna sa prednostima i nedostacima ulaska u Alijansu.
Kako je naveo, više je opcija o načinu pridruženja Alijansi, a najaktuelnije su da odluku donese Skupština ili građani na referendumu.
"Ona je nastala u međuprostoru nakon okončanja dvogodišnje aktivnosti na ovom planu koje je Vlada vodila za vrijeme realizacije prethodne Komunikacione strategije do nedavnih aktivnosti koje su ponovo započete“, rekao je Blažić.
Kako je naveo, više je opcija o načinu pridruženja Alijansi, a najaktuelnije su da odluku donese Skupština ili građani na referendumu.
"Ovakva odluka je od neposrednog interesa za građane a ne samo za organe državne vlasti. Neće niti u NATO niti u EU ulaziti vlast nego država i njeni gradjani i zato odluka o tome mora imati visoki stepen društvenog konsenzusa“, kazao je Blažić.
Posmatrano sa čisto političkog aspekta, dodao je, taj procenat političkog konsenzusa postoji u Skupštini i on je mnogo veći nego što postoji procenat društvenog konsenzusa koji je prilično izjednačen i za – protiv.
"Mislim da je ova strategija javne rasprave koja se sada vodi ispravna, jer je bazirana na raspravi o činjenicama i argumentima za – protiv, a ne na političkom ubjeđivanju bilo koga. Donošnje jedne tako važne odluke mora se bazirati na snazi argumenata a ne isključivo na snazi vlasti ili emocija“, kazao je Blažić.
Treba čuti svačije mišljenje
Kako je naveo, pravo je građana da čuju argumente i kontra argumente i da na osnovu toga formiraju svoj sud.
"Izuzetno je važan i kriterijum za odlučivanje, a ti kriterijumi mogu biti različiti emocionalni, racionalni, ekonomnski, bezbjednosni. U svakom slučaju ovo je za mene prije svega pitanje mladih generacija i njihove budućnosti i njihov glas bi posebno trebalo uvažavati“, kazao je Blažić.
Kako je kazao, ukoliko bismo posmatrali sa tog stanovišta ostalo bi se na nivou prošlosti i tužnih sjećanja 1999. godine, „ali ne bi imali poglede i vizije budućnosti“.
To, kako je pojasnio, znači da je i odluka o NATO suštinski odluka o budućnosti ili prošlosti, sigurnosti ili nesigurnosti, prosperitetu ili stagnaciji, prednostima ili nedostacima, „naročito ako se imaju u vidu svjetski procesi globalizacije, a samim tim i budućeg položaja jedne male države i naroda u tim procesima“.
"Svakako da emocionalni aspekti igraju veoma važnu ulogu u svemu tome, samo je pitanje da li su oni i pored sve opravdanosti, nešto što treba da bude jedini ili dominantni kriterijum za donošenje odluke“, ocijenio je Blažić.
Kako je kazao, ukoliko bismo posmatrali sa tog stanovišta ostalo bi se na nivou prošlosti i tužnih sjećanja 1999. godine, „ali ne bi imali poglede i vizije budućnosti“.
"Uostalom Drugi svjetski rat i zemlje fašizma su sa sobom ponijele milionske žrtve ali ni tako vioko plaćene cijene slobode nisu spriječile pobjedničke sile, čak ni Jugoslaviju, da ubrzo nakon okončanja Drugog svjetskog rata, gledajući u budućnost, uspostave ekonomske i sve druge oblike saradnje sa poraženim silama osovine u cilju dobrobiti građana i ekonomskog razvoja tih država“, rekao je Blažić.
On je dodao da Crna Gora sa tim državama decenijama ima veoma razvijenu i uspješnu spoljno-političku, ekonomsku,kulturnu, obrazovnu i svaki drugi oblik saradnje.
Ovaj tekst je pripremljen u okviru projekta NATO Info servis, koji agencija MINA realizuje sa Centrom za demokratsku tranziciju.
Bonus video:
