Evropska unija bi od premijera Mila Đukanovića mogla neformalnim putem tražiti povlačenje iz izvršne vlasti u slučaju da dođe do ozbiljnog kočenja pregovora sa Briselom, smatra Adam Balcer, savetnik po pitanju politike proširenja i susjedstva EU u Centru za evropsku strategiju “Demos EUROPA”.
On smatra da bi u tom slučaju crnogorski premijer mogao Briselu ponuditi nekog od saradnika, kako bi duže ostao na vlasti i potvrdio riješenost za sprovođenje reformi.
“Mislim da sada EU može neformalno zatražiti povlačenje Đukanovića ako se bude suočavala sa situacijom ozbiljnog kočenja pregovora zbog slabih rezultata u borbi protiv korupcije ili nedostatka progresa. Ja mislim da je Đukanović lukav političar i pod pritiskom EU on će naći nekoliko žrtvenih jaraca iz političke elite da dokaže nastavak borbe protiv korupcije. Naravno, ova taktika ima rok upotrebe, a to je ulazak u EU. Zbog toga će napredak pregovora povećavati pritisak Brisela, a on će biti najveći prije samog ulaska”, tvrdi Blacer u razgovoru za “Vijesti”.
Očekujete li da Đukanović nakon insistiranja Brisela na kraju ipak napusti vlast i da li bi to značilo i njegov konačan izlazak iz političkog života?
On može napustiti vlast, ali čini mi se da će se to desiti na kraju cijelog procesa, što nije prije 2020. godine. On możže ostati otac nezavisne Crne Gore koji će je dovesti skoro do kraja pregovora, ali mislim da neće biti na vlasti u trenutku ulaska Crne Gore u EU. On će prije toga vjerovatno pokušati da se povuče i igra neformalnu ulogu vladara iz sjenke, ali će to biti sve teže zbog pritiska EU, porasta snage opozicije i otpora unutar partije. Što je najvažnjie, u sjenci Đukanović će biti mnogo slabiji jer bi nakon novog povlačenja bila zauvijek prekinuta mogućnost njegovog novog povratka u politički život. To bi bila završena priča. Kako je rekao Heraklit-Sve se mijenja i ne može se dva puta ući u jedan te isti tok rijeke. To bi Đukanović pokušao kada bi htio ponovo da se vrati.
Ko bi ga u tom slučaju mogao zamijeniti, s obzirom na to da moć u stranci uglavnom gravitira oko Đukanovića?
Ovo je vrlo teško pitanje. Prvo mislim da se taj scenario neće desiti sjutra i treba vidjeti kakav će biti odnos snaga u stranci i političkom životu u trenutku promjene. Drugo, kako što sam rekao, uticaj Đukanovića za vrijeme pregovora će se vjerovatno smanjiti i on može čak postati u nekom trenutku teret za stranku. Treće pitanje je povezano sa mogućnošću iznenađenja. Podsjetiću vas da je poslije smrti Franja Tuđmana u Hrvatskoj Ivo Sanader sigurno nije bio najveći favorit. Ponekad u stranci poslije odlazka vrlo snažnog lidera u borbi za vlast može pobijediti političar koji nije najsnažnji, ali ima podršku različitih frakcija. Čini mi se da će najveću šansu imati neki mlađi političar.
Evropska komisija u svojim izvještajima o napretku ali i značajan dio crnogorske javnosti zamjeraju Vladi na nedostatku volje za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Smatrate li da je taj problem izraženiji u Crnoj Gori nego u drugim zemljama regiona, prije svega Hrvatske i Srbije?
Crna Gora sigurno nije država Zapadnog Balkana u kojoj postoji najviši nivo korupcije. Mislim da možemo reći da je korupcija u Crnoj Gori na nižem nivou nego što je prosjek u regiji. Situacija u Hrvatskoj je neuporediva zato što je ona već ušla u EU i borba protiv korupcije ozbiljno se poboljšala prije samog ulazka. Što se tiče Srbije, sada je Beograd vjerovatno odlučniji od Podgorice u borbi protiv korupcije, ali to je posljedica promjene vlasti i ne možemo reći da postoji velika razlika izmedu Crne Gore i Srbije po pitanju nivoa korupcije.
Svojevremeno ste iznijeli tezu da EU treba da pomaže nezavisne medije kako bi bez straha od finansijskih udara istraživali korupciju i kriminal na svim nivoima. Možete li to objasniti?
Mislim da su, osim reforme sudova, tužilaštva i policije za uspjeh borbe protiv korupcije vrlo važni nezavisni i slobodni mediji. Nažalost, sada na Balkanu, uključujući Hrvatsku, Bugarsku, Rumuniju i Grčku nema medija kojima bi “Freedom House” priznao status potpuno slobodnih. Svugdje su oni samo djelimično slobodni. Unija mora promijeniti ovu situaciju, jer postoji dijalog o vladavini prava između evropskih i država Zapadnog Balkana. Sada je neophodno uspostavljenje dijaloga o slobodi medija sa vladima u regionu u koji moraju uključiti medije. Evropske države i NVO moraju takođe kroz grantove mnogo više podržati medije u regiji. EU mora vršiti pritisak na balkanske političare u slučajevima kada novinari imaju probleme sa državnim ustanovima ili sudovima.
"EU je ključni igrač na Balkanu, nije Turska"
Bavili ste se i analizom uticaja Turske na balkanske muslimane i iznijeli tezu da bi problemi u evropskim integracijama mogli okrenuti balkanske zemlje ka Turskoj. Koliki je realan uticaj Turske na bivše jugoslovenske republike?
Turska je jedan od najvažnih igrača u regiji. Njen uticaj je baziran na osmanskom nasljeđu, i ima najveći uticaj kod muslimana zato što oni su bili u osmanskom carstvu kao Škoti ili Velšani u Britanskoj imperiji.
Kada se uporedi Turska sa Rusijom jasno je da je uticaj Turske drugačiji jer je višedimenzionalan. Tu je pomoć za razvitak, prosvjeta (turske univerziteti i škole u regiji), upisi na turske univerzitete i davanje stipendija, saradnja sa vjerskim ustanovama, bezbjedonosna saradnja, ulaganja, trgovina i građevinski sektor. Ipak, balkanska regija nije najvažnija za Tursku, jer je njen uticaj u privredi manji nego što je uticaj Austrije ili Slovenije.
Na Balkanu je najvažniji igrač EU, a u slučaju konflikta Turske sa Unijom i istovremenog razačaranja balkanskih muslimana u Brisel, Turska može usporiti proces integracije regije ali ga ne može zaustaviti. Ipak, duga i otvorena konfrontacija sa EU bi bila bekorisna za Turske interese i tu prije svega mislim na stabilnost Balkana.
Bonus video:
