"SNIMAK" NELAGODAN

Pamer: Mi tražimo preciznost, neki poklanjaju park

Mnoge stvari se odvijaju iza kulisa, i budući da je to mnogima u interesu, oni u tome učestvuju ili o tome ćute
69 pregleda 7 komentar(a)
Martin Pamer, Foto: Zoran Đurić
Martin Pamer, Foto: Zoran Đurić
Ažurirano: 26.09.2013. 14:03h

Odlazeći ambasador Austrije Martin Pamer je ocijenio da bi otvaranje poglavlja 23 i 24 sa Crnom Gorom bilo “potpuno opravdano” i da je u to i lično ubijeđen.

“Austrija je uvijek sa ubjeđenjem podržavala i nastaviće da podržava evropski put Crne Gore. Sprovođenje ustavno-pravne reforme je bio jedan u političkom smislu jako težak projekat, odlučujući za budućnost države. Takođe, izrada akcionih planova je bio jako zahtjevan i impresivan podvig dotičnih segmenata administracije. Zato bi otvaranje pomenutih dvaju poglavlja uslijedilo potpuno opravdano - i u to sam iz više razloga i lično ubijeđen”, rekao je Pamer u intervjuu za “Vijesti”.

On je dodao da podrška mora uslijediti na kredibilan i konstruktivan način, za šta je neophodno i priznavanje postignutog napretka i konstruktivna kritika, uz pružanje ekspertske pomoći oko stručnih pitanja.

“To je iskren i ujedno put u budućnost. Inače, Austrija, Njemačka i nordijske države to rade na isti način, mada je interesantno da upravo eksponenti onih zemalja, koje bije glas da i same imaju socio-kulturnih problema u ovim oblastima, rado zatvaraju oči pred stvarnim zbivanjima i nastupaju tapšanjem po ramenu i bratimljenjem sa lokalnim elitama na vlasti iz uskog sopstvenog ekonomskog interesa”, rekao je Pamer.

Da li bi Crna Gora u međuvremenu, prije odluke EU o ovim poglavljima, trebalo da pruži više dokaza da je spremna za otvaranje ova dva poglavlja?

Najprije, sigurno treba reći da nisu ispunjena sva očekivanja i nade članica EU, ali ako uzmemo u obzir pozadinu političkih okolnosti, to vjerovatno nije ni bilo moguće.

Nelagodnost izaziva, na primjer, afera „Snimak“ i njeno rješavanje, koje je sad u nadležnosti državnog tužilaštva i pravosuđa, kao i skroman „track record“.

Vrlo važno za budućnost države bi, dakle, bio opravdan broj postignutih uspjeha protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala. Pri tome, prije svega se radi o specifičnom obliku privrednog kriminala i kršenju vladavine prava, na primjer kod još uvijek prisutnih mahinacija na primorju i u katastru.

Pravna sigurnost je izuzetno važna za investitore iz pravnih država. Svakako, planirane aktivnosti u okviru poglavlja 23 i 24 će svoj puni efekat dostići tek u godinama koje dolaze, te bi bilo pogrešno očekivati brze i velike promjene, posebno u svjetlu političkih i socijalnih činjenica.

Takođe se mora pragmatično razmisliti šta bi to značilo kada bi pravosuđe i njegovi vodeći kadrovi u sadašnjoj situaciji bili konfrontirani sa rješavanjem slučajeva koji se tiču sopstvene elite i bitnih privrednih segmenata – ovaj izazov vjerovatno nije moguće savladati za nekoliko godina.

Ali, ubijeđen sam da većina građana i veliki dio elite na isti način gledaju na ova pitanja, te da su u sopstvenom interesu odlučni da nastave sa postizanjem napretka.

Na kraju krajeva, radi se i o strateškoj odluci o načinu vođenja reformi i modernizacije države. Od otvaranja poglavlja 23 i 24 zavisi otvaranje svakog sljedećeg poglavlja, što je takođe od odlučujuće važnosti za dalje vođenje procesa.

Na drugoj, dakle EU strani, proces proširenja se mora sprovoditi na vjerodostojan način i sa jasnom perspektivom.

Kako komentarišete činjenicu da od juna 2012. godine, kada su zvanično otvoreni pregovori između EU i Crne Gore, nije bilo konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, posebno kada je riječ o borbi protiv ovih pojava visokom nivou?

Nažalost je tako. Ali se krivica za to ne može pripisati samo vladi i administraciji.

Mnoge stvari se odvijaju iza kulisa, i budući da je to mnogima u interesu, oni u tome učestvuju ili o tome ćute. I to treba razumjeti, pošto su komunizam, rat, sankcije, turbo-kapitalizam i bum na tržištu nekretnina stvorili klimu pogodnu za izvjesne načine ponašanja i sklapanje dogovora „ispod žita“. To je jedan mehanički sistem, koji često funkcioniše brže i manje komplikovano od kristalno jasnih tendera ili djelovanja tačno po slovu zakona.

Sa druge strane, ne bi bilo fer reći da u oblasti borbe protiv droge nisu postignuti veliki uspjesi - samo u prošloj godini je bio impresivan broj akcija, zapljena i hapšenja. Dakle, i ovo je jedan proces koji se mora sprovoditi na način koji je vjerodostojan za obije strane.

U kojoj mjeri bi rezultati Radne grupe za izgradnju povjerenja u izborni proces mogli uticati na otvaranje poglavlja 23 i 24?

Svaki dodatni napor pojačava vjerodostojnost i povjerenje da ova dva poglavlja treba otvoriti ili da su s pravom otvorena.

Kod izgradnje povjerenja u izborni proces se, po mom mišljenju, radi o pravilnim i dobrim namjerama, ali koje nije uvijek lako sprovesti u djelo.

Ipak, ono u šta nema sumnje je da postoji potreba da se nešto učini. Utoliko više treba pozdraviti uključivanje svih stranaka u ovo, za budućnost ključno pitanje, pri čemu treba imati na umu da treba ubijediti birače, a ne funkcionere.

Utisak je da je i stanje u oblasti medijskih sloboda i slobode izražavanja pogoršano u posljednjih godinu dana, s obzirom na nove napade na novinare. Takođe, nijedan od prethodnih slučajeva nasilja nije riješen? Kako to komentarišete?

Sloboda medija i sloboda izražavanja su elementarni fundamenti slobodnog i demokratskog društvenog poretka. Za osudu je svaka vrsta napada na ova dobra, kao i zastrašivanja i ekonomski pogubne sudske presude u medijskim procesima. Svakako je za žaljenje da čitav niz prekršaja nasilja iz prošlosti nije razjašnjen. Mada, ja ne mogu da nesumnjivo procijenim da li su svi ovi napadi i zastrašivanja bili „orkestrirani“.

U svakom slučaju, ne služi za ponos jednom društvu kada se pale auta novinara i vrši nasilje nad novinarima, da ne pominjemo krivično-pravne aspekte. Ovu ocjenu dijele praktično svi, pa se tako puno toga izdogađalo jer su se pojedini osjetili pozvanima da štite nekoga, bez obzira da li taj neko to želi ili ne.

Sloboda medija i sloboda izražavanja dakle ima i drugu stranu, naime zaštitu osoba i određenih vrijednosti, kao i odgovornost i profesionalizam medija. Proteklih godina sam često bio začuđen time koliko često se pogrešno citira ili se nečija izjava izvrće i koristi kao instrument da bi se naškodilo nečijem ugledu.

Dobro je da se, na primjer, osumnjičena lica više ne navode punim imenom i prezimenom. Mislim da je neophodno više novinarske profesionalnosti i etike.

Mi tražimo preciznost, možda su dobrodošliji oni koji poklanjaju park

Vaša nedavna izjava u Tivtu da su “'kumovi' i 'veze' nešto što Evropa i EU ne poznaju” privukla je pažnju javnosti, dijelom i zbog toga što u javnosti nijeste iznosili kritičke stavove o deformacijama crnogorskog društva i karakteru ove vlasti. Da li je ova Vaša izjava bila motivisana nekim konkretnom pitanjem?

Moja izjava sa ovim u vezi je inspirisana izvjesnim događanjima iz realne privrede koja sam lično imao prilike da primijetim, a koja nisu vidljiva svakome. Vremena su se promijenila pa, iako su kumstva i veze bila i danas su važna, ipak se danas radi o tržišnoj privredi, transparentnosti i vladavini prava.

Ali, bez obzira na to, institucija kumstva svakako pripada tradiciji - dakle odlučujuće je pitanje kome to služi, za šta je kome potrebno i za šta ga neko koristi.

Iako je Austrija pružala i pruža značajnu finansijsku pomoć Crnoj Gori, investicije iz Vaše zemlje su na skromnom nivou? Da li je razlog za to nezainteresovanost austrijskih investitora za crnogorsko tržište ili razlog treba tražiti u Crnoj Gori?

Investicije iz Austrije u cjelini nisu baš tako male: oko 380 miliona direktnih investicija u posljednjih 10 godina, što nas smješta među 5 najvećih investitora. Prisustvo austrijskih preduzeća je značajno u oblasti uslužnih djelatnosti i građevinskom sektoru, kao i u zapaženom i izdiferenciranom trgovinskom udjelu. Naravno da je kriza naškodila i našim ekonomskim odnosima. Interesovanje investitora iz Austrije je trenutno slabo iz tri razloga - teškoće u obezbjeđivanju finansiranja, smanjeni kredibilitet države i loša prethodna iskustva.

Dobijanje potrebnih dozvola, nažalost, traje previše dugo, a na nekim nivoima je previše onih koji bi da se dodatno okoriste. Bilo bi dobro kada bi postojalo više ozbiljnosti, recimo kod ponuda potencijalnih skijališta - niko ne želi da za skoro 10 miliona eura kupi napuštenu građevinu u regiji bez detaljnog urbanističkog plana. Sa druge strane, mora se dodati i da su naši preduzetnici u nekim pitanja mnogo precizniji od nekih vanevropskih, koji su možda ipak dobrodošliji, pade mi na pamet recimo poklonjeni park.

Previše službenih auta jedne strane organizacije

Po čemu će Vam Crna Gora ostati u sjećanju? Šta je na Vas ostavilo najjači utisak za ove četiri godine u pozitivnom smislu?

U nezaboravnoj uspomeni će mi ostati otvoreno, vedro i dirljivo gostoprimstvo ljudi, neuporedivi kulinarski užici i ljepota ove zemlje. Crna Gora je zemlja fascinantnih pejzaža i kulturne raznolikosti u mirnom suživotu, zemlja sa prelijepim geografskim suprotnostima koje oduzimaju dah, od Kotora preko Lovćena, do Virpazara i katuna na izvorima Morače, od džamija u Ulcinju do manastira Piva, Ostrog i Morača, vrhova Karanfila – sve to se odslikava u ljudima i društvu.

Ovo je zemlja sa velikom i trnovitom istorijom, u kojoj ima mjesta i za tradiciju i modernu, zemlja koja u sebi nosi sve elemente evropske istorije i kulture.

A ono negativno?

Ono što će mi uvijek biti neprijatno je veliki broj službenih kola jedne međunarodne organizacije u Podgorici, koja pruža loš primjer, divlje deponije, kao i upitno ponašanje određenih individua u kontekstu nadanja u velike prilive novca nerazjašnjenog porijekla iz vanevropskih država.

Ali je samo pitanje vremena i spretnosti čelnih ljudi kada će nastupiti još bolja budućnost, u kojoj će sve navedeno doći do punog izražaja.

VDT javno da saopšti šta je uradio oko “Snimka”

Nedavno je DF prozvao Vrhovno državno tužilaštvo i Veselina Vučkovića da objelodani šta je do sada uradilo na rasvjetljavanju afere “Snimak” s obzirom na interesovanje EU za tu aferu? Da li bi tužilaštvo to trebalo da uradi?

Pitanje da li državna tužilaštva treba da zauzmu stav, i po kom pitanju, proizlazi iz pravnog poretka. U konkretnom slučaju bi informisanje javnosti svakako bilo u interesu vjerodostojnosti institucija i vrijednosti ustavnog poretka.

Koliko je meni poznato, istrage su u toku, mada bi bilo naivno očekivati da sudstvo, čije čelne ličnosti do sada očigledno nisu bile nezavisne od vodeće partije, uspije da riješi nešto što politika nije uspjela - istraga u dotičnom odboru je ostala bez rezultata. Upravo iz tog razloga je od ključnog značaja reforma sudstva, koja obuhvata i državno tužilaštvo. O tome srećom postoji široki konsenzus.