Razmjena teških riječi između šefa države Filipa Vujanovića i predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića može se tumačiti kao pozicioniranje za predsjedničke izbore koji bi trebalo da se održe najkasnije do 2013. godine, odnosno kao bitka za pozicije u vlasti.
Sve su prilike da Vujanović namjerava da se po treći put kandiduje za predsjednika Crne Gore i da potenciranjem identitetskih pitanja i ratom sa Krivokapićem želi pritjerati partijskog šefa Mila Đukanovića uz zid.
S obzirom na to da su Đukanović i Krivokapić najbliži saveznici i da Krivokapić želi Vujanovića da označi kao nedostojnog za obavljanje najprestižnije državne funkcije tvrdeći da nije vjeran nacionalnim interesima, žestok sukob njih dvojice primorava Đukanovića da se opredijeli za jednu stranu.
Eventualno Đukanovićevo uskraćivanje podrške Vujanoviću za novi mandat moglo bi se shvatiti kao popuštanje Krivokapiću, što ne bi bila laka odluka jer u DPS-u nije tajna da značajan dio partije mrzi SDP.
Zato ovakav pristup Vujanovića ugrožava eventualni plan samog Đukanovića da ga neutrališe, pošto bi rizikovao krizu u partiji.
Rezervna opcija
Ako se Đukanović i vrh DPS-a odluče da kandiduju nekog drugog na predsjedničkim izborima, što bi mogli biti sam Đukanović ili potpredsjednik DPS-a Željko Šturanović, Vujanoviću su dvije mogućnosti na raspolaganju – da mirno prihvati lagani silazak iz političke arene ili da se osmjeli za nastup na izborima kao samostalni kandidat.
Strategija da ratuje sa Krivokapićem i da pravi razliku u odnosu na svoju partiju kada je riječ o identitetskim pitanjima, Vujanoviću može biti korisna i ako ga DPS ne kandiduje.
Vujanoviću su dvije mogućnosti na raspolaganju – da mirno prihvati lagani silazak iz političke arene ili da se osmjeli za nastup na izborima kao samostalni kandidat
Tako bi u eventualnom razračunavanju mogao optužiti Đukanovića da na njega veliki uticaj ima SDP i Krivokapić. To bi mu donijelo podršku dijela funkcionera i birača DPS-a, koji smatraju da su zakinuti zbog funkcija koje smatraju da im uzima SDP.
U dijelu vladajućih krugova bliskost Vujanovića sa Borisom Tadićem i gledištima opozicije, kada je u pitanju odnos prema Beogradu, SPC i crnogorskoj istoriji, posmatraju kao dio njegove strategije za nezavisnu kandidaturu.
Šef države bi tako, uz odiozu prema SDP-u među prosrpskim biračima, mogao privući većinu opozicionih glasova. Pogotovo ako bi ga podržale opozicione partije.
U opoziciji se za sada ne može naslutiti koga bi mogli kandidovati, pa bi eventualna Vujanovićeva kandidatura za opozicione lidere značila skidanje velikog bremena s nejakih leđa.
Vujanović ili kraj koalicije
S druge strane, ukoliko Đukanović i vrh DPS-a, odluče da još jednom isture Vujanovića, SDP bi teško mogao računati na koaliciju sa jačim partnerom na državnom nivou. To ne kriju ni funkcioneri SDP-a u neformalnim razgovorima.
SDP se ne može previše osloniti na to što Vujanović nema razumijevanje i podršku partije za stavove o identitetskim pitanjima
Rekandidovanje Vujanovića suštinski bi značilo da je u DPS-u dominantan model šefa države i Miomira Mugoše, koji je oproban u Podgorici, a prema kojem DPS treba da pokuša sama ili sa malim partijama da osvoji vlast i da, ako im to ne pođe za rukom, pravi koalicije sa bilo kim.
SDP se ne može previše osloniti na to što Vujanović nema razumijevanje i podršku partije za stavove o identitetskim pitanjima jer to ne mora da znači da će DPS pustiti Vujanovića niz vodu.
To nijesu učinili ni sa Mugošom, uprkos neformalnim signalima i pričama iz DPS-a da će Mugoša sjedjeti samo nekoliko mjeseci u fotelji gradonačelnika i da ga Đukanović šalje u ambasadore.
SDP vraća stari imidž?
Rat sa Vujanovićem posljednjih mjeseci Krivokapića opet stavlja u ulogu Đukanovićevog oruđa, što je opasno za socijaldemokrate koji bi opet mogli steći imidž privjesak partije Mila Đukanovića i DPS-a. Donekle su ga bili skinuli sa sebe nakon samostalnog izlaska na izborima u Podgorici.
Krivokapić možda pokušava da spriječi podgorički scenario nastojeći da istakne kako su SDP i DPS branitelji crnogorske nezavisnosti i da se moraju držati zajedno, ali mu se ipak obija o glavu prisnost sa Đukanovićem jer je utisak da on i ovoga puta, nastojeći da diskredituje Vujanovića, odrađuje posao za šefa DPS-a.
Poznavaoci političkih prilika ne isključuju mogućnost da je Vujanović posljednjih sedmica intenzivirao sukob sa SDP-om i identitetska pitanja zbog mogućnosti da se vanredni parlamentarni i predsjednički izbori održe istovremeno.
Krivokapić možda pokušava da spriječi podgorički scenario nastojeći da istakne kako su SDP i DPS branitelji crnogorske nezavisnost
U DPS-u, prema nezvaničnim informacijama, razmišljaju o tom scenariju, a Vujanović svojim javnim nastupima moguće pokušava da preduprijedi pritisak da podnese ostavku godinu i nekoliko mjeseci prije isteka mandata.
On bi mogao ojačati svoju poziciju ako bi se vanredni parlamentarni izbori održali prije predsjedničkih jer je isključivo u nadležnosti predsjednika države da odluči kome će dati mandat za sastav nove Vlade.
To znači da bi njegova riječ imala znatno veću težinu u vrhu DPS-a prilikom odluke o novom premijeru.
Bonus video:
