Većina političkih partija u Crnoj Gori krije imena donatora, a kada su na to prinuđene zakonom, stranke objavljuju simbolične sume kojima nepoznati sponzori pomažu njihov rad.
Iako se crnogorski političari rado slikaju sa uticajnim biznismenima, bogati prijatelji partijskih lidera ne pominju se u stranačkim finansijskim izvještajima.
U izvještajima, koji se objavljuju na sajtu Državne izborne komisije (DIK), partije redovno prijavljuju novac koji dobijaju iz budžeta, dok su sredstva od donacija uglavnom simbolična ili ih nema.
Iako se crnogorski političari rado slikaju sa uticajnim biznismenima, bogati prijatelji partijskih lidera ne pominju se u stranačkim finansijskim izvještajima.
Za razliku od DPS-a, ostale partije od „nepoznatih dobrotovora“ prošle godine dobile su manje od 14 hiljada eura. Tako je Nova srpska demokratija (Nova) prijavila da je od donacija pojedinaca prihodovala devet hiljada eura, Socijalistička narodna partija (SNP) 4,1 hiljadu, Forca 280, a Bošnjačka stranka 200 eura.
Ostale stranke, sudeći prema izvještajima, nijesu bile interesantne potencijalnim ulagačima.
"Slučaj DPS" potvrdio korupciju
Koordinatorka Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević smatra da taj podatak izgleda nevjerovatno, podsjećajući na tradicionalno dobre odnose biznismena i političara.
„Skoro da je nepoznata praksa da kompanije nijesu zainteresovane da ulažu u političke partije u zemljama u kojima rade, a nije rijetka ni situacija da ista kompanija finansira više suprotstavljenih partija. Teško je reći da li partije žele sakriti sa koliko novca zapravo raspolažu ili kriju kompanije koje im pomažu. To je veoma opasna situacija, budući da javnost ne može znati da li i u kojoj mjeri kapital utiče na procese odlučivanja“, smatra Kovačević.
Nezainteresovanost nadležnih organa za očiglednu korupciju u vladajućoj stranci, samo je potvrdila da će pitanje finansiranja stranaka ostati tema o kojoj se ne govori, iako zakon nalaže suprotno.
Sumnje da je objavljivanjem spiska centrala DPS-a koristila imena svojih članova da legalizuje novac raznih “biznismena”, potvrdili su neki funkcioneri vladajuće stranke upozoravajući da su njihova imena i podaci zloupotrijebljeni.
Slučaj je zaključen povlačenjem spiska sa sajta DIK-a, ćutanjem Državnog tužilaštva i policije i najavama premijera Igora Lukšića da će u stranci formirati komisiju koja će ispitati cio slučaj.
Nezainteresovanost nadležnih organa za očiglednu korupciju u vladajućoj stranci, samo je potvrdila da će pitanje finansiranja stranaka ostati tema o kojoj se ne govori, iako zakon nalaže suprotno.
Važeći Zakon o finansiranju partija iz 2008. godine, koji bi uskoro trebalo da bude zamijenjen novim, strankama daje mogućnost da prikuplja novac od donatora, ali ih obavezuje da taj posao rade transparentno.
Zakon drumom, praksa šumom
Suma koju stranke dobiju od donatora, prema zakonu, ne smije biti veća od budžetskih sredstava, a novac se ne smije prikupljati pod prisilom.
Stranke se ne smiju finansirati iz stranih država, anonimnih sponzora, javnih ustanova i preduzeća, sindikata, vjerskih organizacija, civilnog sektora, kazina i kladionica, a za nepoštovanje pravila predviđene su kazne i do 11 hiljada eura.
Ipak, nijedna stranka na političkoj sceni do sada nije kažnjavana, iako je bilo optužbi da bogati prijatelji priteknu u pomoć strankama pred svake izbore.
Da takvi slučajevi nijesu izuzetak, potvrđuje i nezvanična priča da je jedan veoma uticajan srbijanski biznismen uoči referenduma pomagao oba bloka.
Osim donatora iz inostranstva, novac ulažu i domaći tajkuni, po tako, između ostalog, lokalni biznismeni besplatnim radom i novcem za važne projekte pomažu gotovo svaku predizbornu kampanju jednog crnogorskog gradonačelnika.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
