NEIZOSTAVAN DIO PREGOVORA ZA ČLANSTVO

EU reforme zaobišle službe bezbjednosti: Nakon članstva u NATO, ANB ne da ni statističke podatke

"Naime, naša Agencija tvrdi kako bi se objavljivanjem statističkih podataka ugrozila nacionalna bezbjednost“, navela je Dina Bajramspahić iz Instituta alternativa
4420 pregleda 0 komentar(a)
Agencija za nacionalnu bezbjednost, Foto: Nenad Mandić
Agencija za nacionalnu bezbjednost, Foto: Nenad Mandić
Ažurirano: 04.06.2019. 18:56h

Reforma službi bezbjednosti treba da bude neizostavan dio pregovora za članstvo u Evropskoj uniji (EU), smatraju predstavnici civilnog sektora u zemljama Zapadnog Balkana jer "nema napretka u vladavini prava ukoliko službe nisu reformisane".

"Možda najilustrativniji primjer, u najskorije vrijeme, je slučaj Marka Parezanovića koji je kao načelnik beogradskog centra Bezbjednosno-informativne agencije (BIA), ukazao da najveću prijetnju za bezbjednost Srbije predstavlja prikriveno djelovanje pojedinaca putem opozicionih partija, sindikata, nevladinih organizacija“, rekao je Predrag Petrović, iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku (BCBP) govoreći o mehanizmima zarobljavanja službi bezbjednosti.

U Srbiji postoji loš trend politizacije službi bezbjednosti, rekao je Petrović navodeći kao primjer Savjet za nacionalnu bezbjednost (tijelo koje je formirano 2007. godine za razmatranje pitanja od značaja za nacionalnu bezbjednost i usmjeravanje rada službi bezbjednosti).

"Sa prethodnom vlašću (Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije do 2012. godine, prim. aut.) imali smo situaciju da je šef kabineta predsjednika države po slovu zakona bio sekretar Savjeta za nacionalnu bezbjednost preko koga je prethodni predsjednik Srbije ostvarivao značajan uticaj na bezbjednosno-obavještajni sektor i na službe bezbjednosti“, rekao je Petrović.

On kaže da se međutim, taj nelegitimni uticaj predsjednika i političara nastavio i nakon smjene vlasti i da je praktično prvi zakon koji je promijenjen 2012. godine, nakon što je Srpska napredna stranka (SNS) preuzela vlast, bio Zakon o osnovama službi bezbjednosti kojim je promijenjen način na koji se bira sekretar Savjeta za nacionalnu bezbjednost i gdje je rečeno da predsjednik Republike imenuje sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost.

"Možda još perverzniji uticaj politike na rad službi bezbjednosti imamo sa postavljenjem Bratislava Gašića za direktora Bezbjednosno- informativne agencije (BIA). Mislim da po prvi put u Srbiji imamo za direktora BIA visokog funkcionera vladajuće političke partije. Nisam siguran da je tako nešto negdje u Evropi zabilježeno“, primjećuje Petrović, podsjećajući da je Gašić funkcioner SNS, partije predsjednika države Aleksandra Vučića.

BIA, nasljednica nekadašnje Državne bezbjednosti, u Srbiji nije prošla reformu ili barem javnost nije posebno informisana o promjenama unutar ovog najozloglašenijeg državnog sistema iz vremena vladavine Slobodna Miloševića.

Treba podsjetiti da jedan od čelnika nekadašnjeg DB-a Radomir Marković služi zatvorsku kaznu (40 godina) zbog krivičnog djela ubistva sa predumišljajem (saradnika opozicionog lidera Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali 2000. godine), dok je u prvom stepenu osuđen na 30 godina zatvora za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije prije dvije decenije.

Crna Gora: Briga za Agenciju i bezbjednost

Jedan od razloga zašto u dosadašnjem procesu evropskih integracija Crne Gore, obavještajni sektor nije ni na koji način bio obuhvaćen zahtjevima prema Podgorici, je to što je Crna Gora dobila pozivnicu za pristup NATO 2016. godine, a što je podrazumijevalo reformu odbrambenog i bezbjednosnog sektora, kaže Dina Bajramspahić iz Instituta alternativa.

Međutim, ona navodi da je za NATO, čija je Crna Gora punopravna članica od juna 2017. godine, najvažnije bilo da se stvore pretpostavke za razmjenu podataka i da Crna Gora u tom smislu ne ugrožava NATO članice, a da nisu obuhvaćena pitanja transparentnosti i odgovornosti.

"Nakon učlanjenja Crne Gore u NATO došlo je do potpunog zatvaranja Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Do 2009. godine mogli smo ostvariti pristup statističkim podacima o primjeni mjera tajnog nadzora, mahom podacima u vezi sa praćenjem i elektronskim prisluškivanjem, što danas više nismo u mogućnosti. Naime, naša Agencija tvrdi kako bi se objavljivanjem statističkih podataka ugrozila nacionalna bezbjednost“, navela je Bajramspahić.

Pouke makedonskog slučaja

Najdrastičniji primjer zloupotrebe službi bezbjednosti dogodio se u Sjevernoj Makedoniji gdje je Uprava za bezbjednost i kontraobavještajne poslove od 2008. do kraja 2015. godine nezakonito prisluškivala više hiljada građana.

Magdalena Lembovska, iz Centra za evropske strategije – EUROTHINK, kaže da je bilo nekih ranih znakova koji možda nisu bili uočeni na vreme. Ona navodi da, između ostalog, obavještajne službe nisu imale zakonom određen jasan mandat.

"Nije bilo jasno koja služba je zadužena za šta, tako da se nije znalo kome uputiti određena pitanja i nije bilo moguće pratiti rad službi. Nije bilo nikakvih informacija o njihovom radu, nadzoru i kontroli. Iako je bilo pokušaja skupštinskog komiteta da izvrši nadzor rada službi, službe su uvijek uspijevale da spriječe te rijetke pokušaje. U međuvremenu, budžet za rad službe je nekoliko puta bitno uvećan, uglavnom kroz rebalans budžeta. Nikada nismo dobili informaciju zbog čega su službi bila potrebna ta dodatna finansijska sredstva, kakva oprema je kupljena tim novcem, zbog čega je kupljena i u koje svrhe je korišćena. Kasnije smo saznali da je nešto od te opreme korišćeno za protivzakonito prisluškivanje", rekla je Lembovska.

Korak natrag u Srbiji

Predrag Petrović kaže da je u Srbiji postojala dobra praksa i standardi kontrole službi bezbjednosti koje je uspostavio nekadašnji zaštitnik građana Saša Janković, uradivši nekoliko dubinskih kontrola rada ovih službi.

"Mi to danas nemamo. Zaštitnik građana se ne bavi više kontrolom i nadzorom nad službama bezbjednosti. A skupštinski Odbor za kontrolu službi bezbjednosti služi za dodelu plaketa ljudima koji vode, prije svega, Ministarstvo unutrašnjih poslova", rekao je Petrović.

Evropska komisija je u Strategiji za Zapadni Balkan, koja je objavljena 2018. godine, navela da problem zarobljenih država pogađa čitav region Zapadnog Balkana, ali nije imenovala nijednu državu ponaosob. Zarobljena država podrazumeva nepostojanje vladavine prava, ozbiljno urušenu slobodu medija, politizaciju pravosuđa, pretvaranje partijskog interesa u javni.