Hazirov i Zumretin sin, Minin suprug, Selmin brat, Đorđev najbolji drug, Momov, Zdenkin, Albinov i Štjefanov kolega i prijatelj, nekadašnji Mijuškov saigrač u fudbalskoj reprezentaciji Crne Gore, diplomirani inženjer arhitekture, Musliman, i vjerom, i nacijom, bjelopoljski gimnazijalac, poslanik Demokratske Crne Gore…
To je, u najkraćim crtama, Dženan Kolić, mladić čija je video izjava ovih dana preko milion, i brojem – 1.000.000, puta odgledana na društvenim mrežama, skoro 3000 puta podijeljena širom regiona, 2000 puta komentarisana i lajkovana od strane preko 17.000 korisnika društvene mreže Fejsbuk.
Šta je to u Dženanovoj izjavi naišlo na toliki odjek, ne samo u Crnoj Gori, već u cijelom regionu? Šta je to u njegovim riječima što smo svi mi osjetili sebi bliskim i prijemčivim?
Dženan je, prije svega, održao moralnu lekciju svima u Crnoj Gori, sve nas podsjetivši, i probudivši nadu da na našim prostorima i danas, još, stanuje duh Marka Miljanova, Ivana Crnojevića i Skender Bega, ali i etika merhameta, koju je iskovala islamska zajednica kroz primjere milosrđa i velikodušnosti ili, iz nama bliže prošlosti – lijepi duh i primjer Srđana Aleksića, čije ime nosi i jedan od podgoričkih bulevara, što bi, valjda, trebalo da znači da do vrijednosti koje on personifikuje, i danas držimo.
Dženan Kolić je probudio nadu da nismo zaboravili ko smo iako se medijska mašinerija DPS-a i njoj pripadajuća, analitičarska mafija zdušno trude da posvađaju brata sa bratom, komšiju sa komšijom, da raspire međunacionalnu i međukonfesionalnu mržnju u Crnoj Gori.
Dobar glas se daleko čuje, a zao još dalje, pa nosioci vlasti imaju startnu prednost koja se sastoji od više predajnika, ali Dženan Kolić je uspio i to da anulira.
„Čuvajući Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, čuvamo Husein-pašinu džamiju u Pljevljima, čuvajući Hram svetog Vladimira u Baru, čuvamo Osmanagića džamiju u Podgorici, čuvajući Manastir Ostrog u Danilovgradu, čuvamo Hadži-Ismailovu džamiju u Nikšiću, čuvajući manastir Moraču u Kolašinu, čuvamo katedralu Svetog Tripuna u Kotoru, čuvajući objekte svih konfesija i svih naroda, čuvamo i sami sebe. Čuvajmo jedni druge, bez obzira na vjeru ili naciju. Braća smo bili, braća moramo ostati“ – poručio je Dženan Kolić, i ta poruka se odmah raširila regionom.
Raširila se jer su je svi ljudi na našim prostorima osjetili kao sebi blisku, prijemčivu i nadasve ljudsku. Lako im je bilo sa njom da se poistovjete.
Među reakcijama na Dženanovu izjavu pojavio se i komentar njegovog saigrača iz fudbalskih dana, Mijuška Bojovića, sa početka priče, koji je na društvenoj mreži Fejsbuk ostavio komentar sljedeće sadržine: „Srećan sam što čitam i slušam ovakve govore od onog dječaka i druga koji mi je bio protivnik na fudbalskom terenu u mlađim kategorijama, a često saigrač u reprezentaciji, takođe – u mlađim kategorijama. Srećan sam što mogu da kažem: 'Ja poznajem ovoga čovjeka i znam da misli sve tako kako kaže“.
Dženan se pobunio protiv otimanja drugima, jer zna da se oni koji danas otimaju jednima time neće zasititi, nego će sjutra otimati i drugima. Zato je, povodom predloga Zakona o slobodi vjeroispovijesti, poručio: „Dogovor kuću gradi, a svađa je razgrađuje. Crna Gora je dom svih nas, zato je država dužna da se dogovori sa svima, a zakon mora biti proizvod saglasja sve tri tradicionalne konfesije u Crnoj Gori. Onaj zakon koji nije prihvatljiv za jednu crkvu ili vjersku zajednicu, nije prihvatljiv ni za mene kao Muslimana, ni za Albina kao Bošnjaka, ni za Vladimira kao Srbina, ni za Vilsona kao katolika, ni za Zdenku kao Crnogorku, niti za sve nas u Demokratskoj Crnoj Gori, a ima nas svih vjera i svih nacija. Ne damo da otimaju bilo šta i bilo kome, jer ako to dozvolimo, danas će oteti njima, a sjutra nama“.
DPS vlast je udarila na hramove, katedrale i džamije, udarila je i na Hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici, i na Husein-pašinu džamiju u Pljevljima, i na katedralu Svetog Tripuna u Kotoru, ali udarila je i na ono najsvetije – hram ljubavi i zajedništva koji je, u Crnoj Gori, među braćom, među različitim nacijama i konfesijama oduvijek postojao.
Dženan Kolić je prepoznao namjeru DPS-a za gaženjem svih svetinja u Crnoj Gori kako bi uspostavio novu religiju čiji se najautentičniji prikaz može vidjeti na onoj poznatoj fotografiji gdje grupa „vjernika“ u sladostrasnom zanosu miluje sliku Mila Đukanovića. Prozreo je Kolić namjeru da se Hram Hristovog vaskrsenja pretvori u magacin za pakete švercovanih cigareta, Husein-pašina džamija u banku Aca Đukanovića, a katedrala Svetog Tripuna u Kotoru u međunarodno skladište narkotika. Prozreo ih je i rekao im je „ne“. I pozvao i vas da im još jače kažete NE.
BEČIĆ: BRAĆA SMO BILI, BRAĆA ĆEMO OSTATI
PROMO
