"ULOGA JAVNIH INTELEKTUALACA NE POSTOJI VEĆ DECENIJAMA"

Marković: Autonomni intelektualac na javnoj sceni u CG je endemska i ugrožena vrsta

"Intelektualci bi trebalo biti osobe koje su u stanju da autonomno i bez ustezanja javno progovore i kritikuju politike i društvene procese"
5591 pregleda 10 komentar(a)
Marković, Foto: Boris Pejović
Marković, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 12.01.2020. 15:32h

Polarizovana politička scena u kojoj, umjesto ukrštanja argumenata, rasprave više liče na igru "gluvih telefona", slobodni intelektualci kao "ugrožena vrsta" i mediji koji su umjesto platforme za dijalog često glasnogovornici političkih ili privatnih interesa – to su obilježja koja uslovljavaju nivo kulture debate u javnom prostoru Crne Gore, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa Petar Marković, predavač na Slobodnom Univerzitetu (Free University) u Briselu.

"U Crnoj Gori nema preduslova za pravu debatu, jer je politička scena potpuno polarizovana, i tu argumenti ne predstavljaju glavne adute u raspravi. Mi imamo umjesto jedne javne sfere, najmanje dvije – jednu javnu sferu vlasti i drugu opozicije, i one međusobno gotovo da ne raspravljaju, makar ne raspravom u kojoj koriste argumente. Tako da mi se čini da je prije riječ o "gluvim telefonima" nego argumentovanim političkim debatama", rekao je Marković.

On smatra i da je slična situacija u medijima, koji bi trebali da budu forum za rasprave o svim političkim i temama od javnog interesa u jednom društvu.

"Međutim, zbog polarizovane političke situacije, mediji su često pretvoreni u glasnogovornike političkih opcija. Nama generalno fali sposobnost da se izmaknemo od političkog uticaja i da nepristrasno posmatramo stvari", kaže Marković.

Na takvoj javnoj sceni malo je intelektualaca koji bi trebali biti korifeji nepristrasnog stava, dodaje Marković i to objašnjava dominacijom politike u svim sferama društva, što devalvira mogućnost intelektualne debate u javnom prostoru, jer ne postoji autonomno građansko društvo u kojem zreli pojedinci mogu da slobodno raspravljaju.

"Intelektualci bi trebalo biti osobe koje su u stanju da autonomno i bez ustezanja javno progovore i kritikuju politike i društvene procese. Međutim, čini mi se da kod nas uloga javnih intelektualaca ne postoji već decenijama. Oni su glasnogovornici ili politika ili privatnih interesa, tako da je autonomni intelektualac na javnoj sceni u Crnoj Gori jedna endemska i ugrožena vrsta".

Tridesettrogodišnji Petar Marković ima dva doktorata iz oblasti političke teorije i nauke sa Univerziteta Luis (LUISS) u Rimu i Slobodnog Univerziteta (Free University) u Briselu, gdje je trenutno angažovan kao predavač.

Radio Slobodna Evropa je pitala Markovića koliko u poređenju sa njegovim evropskim iskustvom, smatra da domaći obrazovni sistem doprinosi kreiranju kritičke svijesti mladih.

"Bio bih licemjeran kada bih sa pozicije nekoga ko je makar privremeno emigrirao iz Crne Gore rekao da obrazovanje kod nas nema nikakvih kvaliteta, a da je u Evropi sve sjajno. Nije baš tako, jer ne bih stekao priliku da doktorske studije nastavim u inostranstvu, da mi obrazovanje u Crnoj Gori nije dalo dobre adute i preduslove za to. Međutim, ono što vidim kod nas je da se obrazovanje sve više svodi na sticanje vještina koje mlade samo uvode na tržište rada, ali taj neoliberalni pristup rezultira time da predmeti kao što su sociologija, filozofija ili logika budu skrajnuti na marginu. I onda obrazovni sistem stvara konzumente i ekonomske vojnike, a ne zrele građane kritičke svijesti. Mislim da je to vrlo zabrinjavajući proces", kaže Marković koji kao pozitivan primjer navodi mrežu debatnih klubova koji su posljednjih godina aktivni u školama i na fakultetima u Crnoj Gori.

Nedavno su se takmičili u Budvi, pa smo sa nekima od mladih debatera razgovarali o tome kakva je njihova percepcija kulture debate u Crnoj Gori.

"Nema dovoljno kritičkog mišljenja među mladima, a ono se razvija tokom osnovnog i visokog obrazovanja. Prvo bi trebalo mlade naučiti da kritički razmišljaju, pa onda matematiku ili fiziku", kaže Tatjana Taran, studentkinja iz Podgorice, koja uočava manjak argumentovane debate na javnoj sceni.

"Šopenhauer je rekao da u ljudskoj prirodi nije da nađu istinu, nego da odbrane svoj stav. I većina ljudi na javnoj sceni želi samo to", kaže Tatjana.

Marija Vlahović iz srednjoškolskog debatnog kluba vjeruje da se u većini rasprava ljudi priklanjaju nekom stavu na osnovu subjektivnog osjećaja.

"Međutim, trebali bismo da na stvari gledamo objektivno i realno, i da se priklonimo istini. Ali, danas svako ima neku svoju istinu, a nema volje da sasluša nečiju drugu", kaže Marija.

Kada se govori o (ne)postojanju kulture debate u nekoj državi, pa i Crnoj Gori, Marković kaže da je treba analizirati kroz prizmu političke kulture cijele nacije, onoga što politički sistem nudi za dobru raspravu i kako se on preklapa sa medijskim sistemom, te kakva je uloga građana u tom procesu.

"Ako uzmemo u obzir te faktore i posmatramo ih kao sistem spojenih sudova, meni se nameću tri zaključka: da građani nemaju naviku da nepristrasno i misleći o javnom interesu raspravljaju o društvenim pitanjima; da politički sistem, i tu mislim na sve političke aktere, podjelama fragmentišu javnu scenu ne ostavljajući zajednički prostor za raspravu i da u takvoj javnoj sferi teško možete imati medije koji mogu okupiti različite stavove za isti sto. Konačni rezultat toga je da je sve manje kulture debatovanja u Crnoj Gori", zaključuje Marković.

Preporučujemo za Vas