INTERVJU: PREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE

Radulović: Pravom do pravde

"Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj "raspravi" koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu spremni da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek "oficijelni""
20225 pregleda 113 komentar(a)
Branislav Radulović, Foto: Luka Zeković
Branislav Radulović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 18.01.2020. 18:09h

MONITOR: Povodom Monitorove  25. godišnjice, u oktobru 2015. godine, zapisali ste: „Samo su tri konstate u Crnoj Gori: Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore“. Da li se nešto promijenilo za nepunih pet godina?

RADULOVIĆ: Nije. Zato podsjećanje na nastavak navedenog citata: „ ... u suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

MONITOR: Mogu li aktuelni protesti i primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti poremetiti tu „ravnotežu“?

RADULOVIĆ: Građanin koji je za svog života promjenio četiri države (SFRJ, SRJ, SiCG, Crna Gora), a da nikada nije posjedovao pasoš, nema svijest o mirnom i demokratskom institutu smjene vlasti. I kada parolom „spasimo svetinje“ izažava sav svoj bunt prema nepravdama u sitemu – on živi i odslikava zajednicu koja je predpolitičko društvo.

Činjenica da javnu reakciju ne proizvede podatak da se npr. 155 milona državnog novca „investira“ u insolventno privredno društvo, a hiljade ljudi izađe na ulicu zbog spora da li treba voditi upravni ili sudski postupak za evidenciju crkvene/državne imovine, dokaz je da Crna Gora nije građansko društvo, sa izgrađenim sistemom vrijednosti. Građansko društvo ne stanuje u kolektivističkim umovima.

MONITOR: Da li će vlast insistirati na primjeni tog Zakona? Kolika je njegova upotrebna vrijednost u ovom trenutku?

RADULOVIĆ: „Zakon je zakon pa koliko opor bio“ zapisao je Valtazar Bogišić 1888. godine u Opštem imovinskom zakoniku. Predmetni zakon je donijet u ustavnoj proceduri i negova ustavnost se pretpostavlja, sve dok ne bude eventualno osporena pred Ustavnim sudom.  

Ono šta se može sa sigurnošću predvidjeti je da će primjena  

l. 63, koji se osporava, dovesti da nadležni organ za poslove imovine, u roku od godinu dana izvrši popis imovine (vjerskih objekata i zemljišta). Tek onda moguće je podnijeti zahtjev za upis prava svojine na tim nepokretnostima. Dakle, prvi efekat zakona biće da će se evidentirati „sporna“ imovina i tada će se službeni i sporovi na javnoj sceni izmjestiti sa „ugroženog pravoslavlja“ na materijalne dokaze o nespornom i zakonitom vlasništvu na konkretnim objektima.

Suštinski se u narednih godinu dana, osim postupka popisa, ništa bitno neće desiti, a svakako ne bilo kakva promjena u pravnom statusu ili  „upad u vjerske objekte“. U međuvremenu biće i institucionalno riješena dilema pred Ustavnim sudom oko eventualne ustavnosti pojedinih normi Zakona, u prvom redu ko je i u kojem postupku dužan dokazivati vlasništvo.

MONITOR: Vjerujete li da će Ustavni sud biti nepristrasan?

RADULOVIĆ: Iskustvo ranijeg sastava Ustavnog suda u predmetu „F. Vujanović“, u kom je treći mandat, tj. kandidatura proglašena ustavnom, dio je kolektivnog pamćenja o prolaznosti mandata i trajanju sjećanja na presuđeno.

U mom ličnom sjećanju to je prilično velika hipoteka.

MONITOR: Zašto se crnogorski pravnici ne uključuju u aktuelnu priču o spornom zakonu?

RADULOVIĆ: Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj „raspravi“ koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu  spremani da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek „oficijelni“.   

Zato cijenim kolege koji su bili glas pravničkog pristupa problemu, i saopštili svoje viđenje i na taj način, građanima bez obzira na etničku, vjersku, partijsku ili drugu pripadnost, pomogli da bolje razumiju prirodu problema. Time su afirmisali kulturu društvenog dijaloga gdje nije presudna sama saglasnost ili protivljenje predloženom, već odnos prema javnom interesu i profesionalni integritet da se iznese stav.  

MONITOR: Ustavnom sudu je stigao prvi zahtjev za ocjenu ustavnosti. Kako komentarišete tu inicijativu i očekujete li nove?

RADULOVIĆ: Beogradski advokati Milenko i Momir Radić podnijeli su inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona. U najkraćem, površno i rađeno više da se postigne publicitet nego efekat pred sudom.  

Branislav Radulović
Branislav Radulović(Foto: Boris Pejović)

Ono što jeste znakovito je to da su se episkopi u Crnoj Gori „ekspresno ogradili“ od iste. U formalno-pravom smislu, ova „ograda“ nema nikavo značenje, jer Ustav utvrđuje (čl. 150) da svako može dati inicijativu i Ustavni sud je dužan da, prema ovoj i svakoj drugoj inicijativi podjednako postupa. Međutim, reakcija episkopa na istu je znakovita jer se pretpostavlja da je ovu inicijativu inicirala SPC iz Beograda, kao i potreba MCP da monopoliše proces „sukoba“ sa državom.

MONITOR: Šta podrazumjevate pod tim da MCP „monopoliše proces“?

RADULOVIĆ: Najava Episkopskog savjeta da će uputiti inicijativu za pokretanje postupka, a ne direktno pokrenuti postupak (čl. 150 Ustava) za ocjenu ustavnosti je odluka da se izabere sporiji put u osporavanju zakona.

Odgovor zašto su se, po najavi, odlučili za varijantu koja odugovlači proces pred Ustavnim sudom dijelom leži u činjenici da MCP, shodno Ustavu, ne može biti direktni podnosilac, jer je za pokretanje postupka potrebno da prijedlog podnese najmanje pet poslanika. Ali, istovremeno to je jasna demonstracija da hoće da izbjegnu da ih pred sudom zastupaju politički subjekti.  

MONITOR: Znači li to da se MCP distancira od političkih predstavnika Srba u parlamentu?

RADULOVIĆ: Pravni savjet Mitroplije, u kome sjede pravnici zavidnog znanja, zasigurno je predočio episkopima obje opcije. Izbor strategije međutim očito je odluka episkopa koji su cijenili da je mudrije izbjeći da ih partije (poslanici) zastupaju pred Ustavnim sudom, nego trpjeti prigovor „vjernog naroda“ da njih izvode na bulevare i ulice, a da oni u Usavni sud idu sporednim putem.

Možda i narod vjerni ostane vjeran i uvjeren da je put koji su izabrali episkopi pravi, ali ovu odluku zasigurno neće, uz ovacije, dočekati politički predstavnici tih istih vjernika što su do juče bili spremni kanistrima sa benzinom u parlamentu braniti vjeru.

MONITOR: Kako tumačite da MCP u posljednje vrijeme promoviše tezu da su oni crkva i Srba i Crnogoraca?

RADULOVIĆ: Koliko god se u posljednje vrijeme u MCP trudili da „objedine vjerni narod“ bez obzira na nacionalnu pripadnost (srpsku, crnogorsku) i pomirljive i bogougodne riječi  Rektora Cetinjske Boglosovije da u Manastir dolaze i jedni i drugi i da im se on „kao Cuca raduje“ stvari, pravno, ipak stoje drugačije. Srbijanski Zakon o crkvama, u čl. 11 precizno normira „SPC ima izuzetnu istorijsku, državnotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda“.

Dok god je MCP organizaciona jedinica SPC srbijanski zakon ima na njih pravno dejstvo, jer je SPC matica svom ogranku u Crnoj Gori.

Pritom, crnogorski zakon o vjerama nema normu o kontinuitetu sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom iz Ustava iz 1905. godine, tako da nacionalnim vjerujućim Crnogorcima, u ovakvom ustrojstvu MCP, ostaje samo topla riječ Rektora i po koja kletvica Mitropolita kojoj ih tom prilikom, u punom nacionalnom identitetu, spomene.

MONITOR: Kakva je sada pozicija nekadašnjih građanski orijentisanih suverenista koji nezavisnu Crnu Goru nijesu zamišljali kao državu kojom će dominirati pitanje nacionalne i vjerske većine i manjine?

RADULOVIĆ: Crnogorski suverenisti, mislim na izvorne, podjelili su se u tri kolone. Tako da imamo etablirane, umorne i nezadovoljne. Sve tri opcije su legitimne, s tim da sada Crnoj Gori, po mom uvjerenju, treba četvrta vrsta suverenista, a to su oni koju su sačuvali svoj emancipatorsko reformski potencijal.

Tu ne mislim na političku, već na ukupnu društvenu supstancu koja bi trebala graditi crnogorski društveni koncept na principima države vladavine prava, temeljnih evropskih vrijednosti i državnog patriotizma koji, dio nas, promoviše kroz koncept ustavnog patriotizma.  

Ovaj koncept za društvenu koheziju nije nacionano, vjersko, partijski,  socijalno limitiran. Zagovaranjem da su svi, u okvirima ustavnog poretka, jednaki pred zakonom i da je država majka za sve a ne samo za privilegovane ili nedodirljive, omogućava integraciju zajednice, na temeljima pravednog i održivog sistema, zasnovanog na načelima modernog konstitucionalizma.

Koncept ustavnog patriotizma, pritom jasno demistifikuje i diskvalifikuje onu strukturu „patriota“ koja demonstrativno bace Ustav na pod parlamenta i istovremeno traže ustavnopravnu zaštitu pozivom na tu istu, temeljnu vrijednost, svake državne zajednice.  

MONITOR: Možemo li na aktuelne događaje gledati kao na početak izborne kampanje?

RADULOVIĆ: Prirodno je da politički subjekti proizvode ili teže iskoristiti društvene događaje u cilju izbornog rezultata. Međutim, nije dobro što je proizvodnja ili držanje nacionalno/vjersko/identitetskog sadržaja na izrazito visokom nivou. To pokazuje tri stvari.

Prvo, da ne postoji druga tema u kojoj mogu pokazati svoju dominaciju. Drugo, da teže da na kolektivističkim sadržajima i tzv. zamrznutim sukobima formiraju „nepomirljive grupe“ koje ne dopuštaju da se razvije individualno građanski pristup problemu. I konačno, svoju ponudu prilagođavaju procjeni da je „prosječni crnogorski glasač“, nažalost, više glasač nego birač.  

Birač bira, traži opcije, zahtijeva od svojih izabranih predstavnika da ga zastupaju. Glasač je „vjernik“ partije, kolektiva, roda .... i upravo zato nema odgovornosti nosioca političke moći, na bilo kojoj strani crnogorskog političkog pola.

Možemo bolje i pravednije  

MONITOR: Da li vaše Udruženje može pomoći izgradnji svjesti o odgovornoj eliti?

RADULOVIĆ: Naša misija je i da pomognemo da država razvija unutrašnje pravno-institucionalne kapacitete i gradi se kao zajednica koja njeguje vrijednosti modernog evropskog društva. Crna Gora danas ide u tom pravcu, ali je i dalje zajednica bez dovoljno izgrađene socijalne i društvene kulture o temeljnim evropskim vrijednostima, u kojoj su političko/predstavničke elite čak ispod nivoa onih koje predstavljaju.  

Ako se tome doda crkva koja je izvor nacionalizma i tranzicijom razorena srednja-građanska klasa onda je ovo prostor sa vrlo malo supstance koja vladavinu prava i institut pravne države njeguje kao temeljnu vrijednost. Količina zakona ili onih koji ih primjenjuju ne može nadomjesti ovaj kvalitativni nedostatak.

Zato, samozadovoljno se zatvoriti u svijet oportuniteta bilo bi ravno priznanju da Crna Gora nema energiju da bude bolje i pravednije društvo.

Stoga, danas u Udruženju pravnika su oni koji tu energiju imaju i žele da je usmjere kako bi i crnogorska zvjezdica uskoro našla svoje mjesto na zastavi EU.