Kriza i autoritarni odgovor: Đukanović, Vučić i Rama

U regionu postoje tendencije da se nedemokratski odgovori na krizu. Analiza Folkera Pabsta za Noje cirher cajtung pokazuje da je u takvom ponašanju najistaknutija trojka Vučić, Đukanović, Rama
15842 pregleda 8 komentar(a)
Đukanović, Vučić i Rama, Foto: AP
Đukanović, Vučić i Rama, Foto: AP

"Ana Brnabić smatra da je svijet opet nepravedan prema Srbiji. Kao gostujuća autorka Vašington tajmsa prošlog utorka premijerka ove zemlje na jugoistoku Evrope tvrdi da se Beograd u borbi protiv pandemije u potpunosti pridržava demokratskih pravila te da ne može biti riječi o pretjeranoj koncentraciji moći u rukama države", piše Noje cirher cajtung (NZZ) i nastavlja: "Ona isto tako smatra da je neopravdana kritika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića zbog njegovih dramatičnih apela jer je on prema premijerki samo ukazivao na to koliko je virus opasan."

Orbanizacija jugoistoka

"Posebna ovlašćenja države u borbi protiv pandemije predstavljaju demokratsko-politički izazov za sve zemlje. A posebno za one u kojima i ranije baš nisu izgledali dobro podjela vlasti i pravna država. U Evropi se pri tome prije svega misli na Mađarsku.Premijer Orban je prošlog mjeseca na određeno vrijeme oduzeo svu vlast parlamentu", piše Folker Pabst za NZZ.

"Ali na jugoistoku kontinenta, gdje je razgrađivanje demokratije u Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori odavno na djelu, stvar se razvija u sličnom pravcu.

U Srbiji se, recimo, postavlja pitanje legalnosti Vučićevog uvođenja vanrednog stanja 15. marta. Naime, takvu odluku mora da donese parlament. Osim toga postoje sumnje u to da li su određene mjere u srazmjeri sa ciljem. Primjer je potpuna zabrana kretanja starijih osoba (koja je nedavno ublažena – primjedba redakcije) i drakonske kazne za kršenje mjera."

"Isto važi i za Albaniju", konstatuje NZZ "gdje je premijer Edi Rama na ulicu poslao oklopna vozila sa dugim cijevima. U Bugarskoj vojska može u okviru zakona o vanrednoj situaciji da preuzme policijske dužnosti. I nova slovenačka vlada desničarskog populiste Janeza Janše zahtijeva baš to kao i ograničavanje porilično razvijenog prava na referendum u zemlji."

"Vlada višedecenijskog vladara Crne Gore Mila Đukanovića objavila je lične podatke osoba u samoizolaciji. Na jednoj aplikaciji može se u svakom trenutku vidjeti koliko je udaljen potencijalni kliconoša. Na ovaj način cure i lične informacije o oboljelima. Slična javna baza podataka je bila planirana i u Bosni i Hercegovini, ali ju je zaustavio povjerenik za zaštitu podataka", piše NZZ.

Razgradnja demokratije još prije krize

"Crnogorska vlada opravdava objavljivanje ličnih podataka ljudi u samoizolaciji da je država upućena na saradnju stanovništva u kontroli pridržavanja karantina.

Srpska premijerka Ana Brnabić u svom tekstu piše da su ograničeni kapaciteti zdravstvenog sistema zahtijevali posebno energičnu akciju.

Zar uspjeh ne daje tim državama za pravo?

Broj zaraženih je u Jugoistočnoj Evropi još uvijek relativno nizak.

Istina je da su zdravstveni sistemi tih zemalja oslabljeni, između ostalog i zbog dugogodišnjeg odliva medicinskog osoblja na Zapad.

Visoka prosječna starost stanovništva je još jedan faktor rizika.

Ali bi trebalo posumnjati u tvrdnju da države nemaju dovoljno ljudi u bezbjednosnom sektoru. Broj bezbjednosnih snaga po glavi stanovnika je u ovim zemljama iznad evropskog prosjeka.

Vedran Džihić, politikolog na austrijskom Institutu za međunarodnu politiku inače ne priznaje argument da su države kapacitetima ograničene u svojoj sposobnosti djelovanja: "U regionu postoji posljednjih godina eklatantna razgradnja demokratije – koncentracija vlasti, smanjivanje medijskog pluralizma, politizacija pravosuđa. Najnoviji događaji odvijaju se na tom fonu."

Čvrstorukaška vremena

"Drakonske kazne koje su na više mjesta uvedene za širenje lažnih vijesti o pandemijskoj krizi, koje su nejasno definisane, ne mogu se posmatrati odvojeno od rata koji autokrate Vučić i Đukanović vode protiv nezavisnih medija u svojim zemljama", smatra NZZ.

"Indikativno je i Vučićevo prekoračenje nadležnosti u proglašenju vanrednog stanja. Funkcija predsjednika države je dobrim dijelom samo reprezentativna. Ali je aktuelni predsjednik u posljednjih nekoliko godina za tu funkciju vezao svu moć. Mada trenutno ne može ni da se misli na izbore, njihovo odlaganje u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji otvara mnoga pitanja.

Izbori su zakazani za 2020. i u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Rumuniji.

Istoričar Florijan Biber iz Graca je u časopisu "Foreign Policy" napisao da su autokratski i populistički vladari sa tipičnim potcjenjivanjem naučne ekspertize bili loše pripremljeni za krizu.

NZZ podsjeća na "Aleksandra Vučića koji je još u februaru podržavao izjave spornog ljekara za pluća Branimira Nestorovića da se radi o "najsmješnijem virusu na svijetu". Kada se nedugo poslije toga opasnost nije mogla negirati, Vučić je za 180 stepeni promijenio stav, opominjući starije osobe da na beogradskim grobljima neće biti mjesta ako se ne drže propisanih mjera."

"Kada autokratama prijeti izmicanje legitimiteta, oni imaju običaj da reaguju autoritarno…kako bi obezbijedili vlast" citira NZZ Bibera i zatim Vedrana Džihića "Političari poput Orbana i Vučića profitirali su mnogo od finansijske krize. A sada će ekonomske turbulencije u regionu biti još veće."

Brisel je daleko a Peking blizu

Autor navodi da se mnoge zemlje u krizi geopolitički profilišu na osnovu pomoći – Rusija, Turska, pa čak i mala Mađarska.

Dalje navodi mišljenje Džihića da je u pogledu uspješno savladane epidemije i nezainteresovanosti zapada za Balkan, Peking najvidljiviji – pa bi mogao da postane i autoritarni uzor.

Iako je ukupna pomoć Evropske unije neuporedivo veća.

Ipak, u nekim zemljama kao što su Slovenija i Hrvatska, postoje prema autoru, mehanizmi suprotstavljanja autoritarnim tendencijama i mediji koji su spremni da kritički izvještavaju.

Čak je i Bugarska, koja u očima Brisela kuburi sa pravnom državom pokazala da je kontrola moguća – predsjednik Radev je odbio da potpiše zakone o vanrednom stanju premijera Borisova, a parlament je podržao – predsjednika.

"U Vučićevoj Srbiji, Đukanovićevoj Crnoj Gori i Raminoj Albaniji to ne bi bilo moguće", zaključuje NZZ.

Bonus video: