Vujović: Dok je DPS na vlasti, život, sloboda i imovina nijesu sigurni

Opozicione partije nejasno promovišu građansku alternativu i uglavnom su organizovane kao privredna društva kojima je cilj da njihov menadžment što duže i bolje živi od politike. U Crnoj Gori većina građana želi promjene i to su pokazali izbori 2016.
12293 pregleda 18 komentar(a)
Opozicioni šou slijedio pred izbore: Miodrag Vujović, Foto: Filip Roganović
Opozicioni šou slijedio pred izbore: Miodrag Vujović, Foto: Filip Roganović

Jedan od osnivača Liberalnog saveza, čija je temeljna politika bila državna nezavisnost, i bivši vicepremijer Vlade izbornog povjerenja Miodrag Vujović, rekao je da vlast koristi crkveno pitanje za predizbornu manipulaciju kroz vještačku konfrontaciju i polarizaciju građana.

“Građani koji glasaju za promjenu vlasti procijenili su nakon 2016. da opozicija nije čvrsta u namjeri da se Đukanović porazi i sve više njih apstinira”, kaže on u intervjuu “Vijestima”.

Brine li vas podizanje tenzija i uvlačenje crkve u politička razračunavanja?

Mislim da crkva nije sada uvučena u politička razračunavanja, nego je odavno akter u njima. DPS i Mitropolija su zajedničkim snagama podigli crkvu na Rumiji, da bi nakon toga DPS taj objekat uredno koristio za vjersko, nacionalno, kulturološko i političko zamlaćivanje naroda pred izbore. Posljednje tri decenije počinjeno je bezbroj masovnih i pojedinačnih kršenja elementarnih ljudskih prava, a ova vlast ih je kršila jednako i prema vjerujućem i nevjerujućem narodu. Ne znam da je bilo koja crkva u Crnoj Gori digla glas kada su kršena prava na život, na imovinu, na slobodu opredjeljenja.

U vrijeme kada su se te nepravde događale, Mitrpolija je uz punu podršku vlasti, bez zakonskog osnova, pripisivala sebi i svoju i tuđu imovinu. Bilo je to vrijeme poslovne simbioze vlasti i Mitropolije koje je trajalo sve donedavno. Najluksuznije i najskuplje stambeno poslovno zdanje u Podorici je zajednička investicija Mitroplije i omiljenih firmi ove vlasti kao graditelja.

Na Mitropliju su, saglasnošću države, odnosno DPS, nezakonito upisivane seoske, bratstveničke crkve skupa sa grobljima, dakle skupa sa grobovima i zemnim ostacima pokojnika. Groblje kod crkve Svetog Đorđa pod Goricom upisano je na Mitropoliju skupa sa grobovima, što je nečuveno.

Treba li Crnoj Gori crkva nacionalnih Crnogoraca i nacionalnih Srba?

Crkva je saborna institucija, a sve što dijeli narod u jednoj državi je neprirodno. Smišljanje dioba je politička specijalnost DPS kao partije koja će, kad podijeli i konfrontira sve unutar Crne Gore, krenuti ponovo da se dijeli i konfrontira unutar sebe same. Bilo je dovoljno da opozicija, odnosno Narodna stranka i Liberalni savez, 1996. uspostave građansko političko jedinistvo u obliku Narodne sloge i da DPS nakon brutalne izborne krađe krene sa neviđenom mržnjom da se sukobljava i dijeli unutar sebe. Prijesto Svetoga Petra Cetinjskoga se nalazi u fundamentima Crne Gore. Cetinjska Mitropolija je stara najmanje koliko i Crna Gora, a svakako je mnogo starija od SPC u čijem se sastavu danas nalazi.

Obnovom crnogorske državnosti, stekli su se uslovi za autokefalnost Mitropolije. Međutim, umjesto da podstiče takve procese, vlast koristi crkveno pitanje za predizbornu manipulaciju kroz vještačku konfrontaciju i polarizaciju unutar jednog istog naroda. Instutucije na kojima počiva jedno društvo treba čuvati, jer su ljudi koji se u njima nalaze prolazni, a rušiti institucije zato što nam se ne dopadaju ljudi koji se trenutno u njima nalaze, znači rušiti temelje zajednice.

Vujović sa čelnicima Liberalnog saveza (arhiva)
Vujović sa čelnicima Liberalnog saveza (arhiva)(Foto: LSCG)

Kako tumačite to što je građanska politička opcija slaba a partije koje je promovišu rascjepkane i na ivici cenzusa. Ima li ideje i osobe koja bi ih okupila?

Ne postoji jasna građanska politička ponuda. Partije koje je dosta nejasno promovišu uglavnom su organizovane kao privredna društva kojima je cilj da njihov menadžment što duže i bolje živi od politike. I to kao opozicija, jer vlast sa sobom nosi odgovornost i glavobolju za probleme koji se moraju rješavati.

U Crnoj Gori većina građana želi promjene, i to su pokazali izbori 2016. Oni razumiju da ničiji život, sloboda i imovina nijesu sigurni dok je DPS na vlasti. Međutim, od oktobra 2016. gledamo međusobno optuživanje opozicionih prvaka za navodnu izdaju i saradnju sa DPS. U takvoj atmosferi, zajednički su bojkotovali izbore u Nikšiću, u kojem su najvjerovatnije mogli da odnesu pobjedu. Tim neshvatljivim postupkom ostali su bez ijednog predstavnika u Opštinskoj izbornoj komisiji i u svim biračkim odborima u Nikšiću, pa su tako sami sebe lišili bilo kakve kontrole na predsjedničkim, ali i na narednim parlamentarnim izborima. Nakon toga je uslijedio opozicioni šou sa traženjem navodno jedinstvenog predsjedničkog kandidata, praktično pred same izbore.

Građani očekuju promjene najavljivane više od decenije?

Građani koji glasaju za promjenu vlasti procijenili su nakon 2016. da opozicija nije čvrsta u namjeri da se Đukanović porazi i sve više njih apstinira. Postoje takođe situacije koje su neprekidno prisutne. Opozicione partije se praktično ne bave provjerom podataka upisanih u birački spisak, iako imaju pristup tim podacima i mogućnost da ih provjere. Birački spisak je u posljednjih 15 godina porastao za četvrtinu, iako zvaničan prirodni priraštaj stanovništva, broj isknjiženih iz biračkog spiska nakon referenduma ili broj onih koji odlaze iz Crne Gore demantuju ne samo ovoliko, nego povećanje broja birača uopšte.

Deplasirano je danas od strane opozicije davati bilo kakve primjedbe na račun izbornih pravila, jer su sve izmjene izbornog zakona od 1998. praktično usvojene konsenzusom, gotovo svi predlozi opozicije bili prihvaćeni od DPS, a vrlo često su bili kontraproduktivni - od providnih glasačkih kutija do elektronske identifikacije. Oni su uvećavali izborne troškove, a regularnost izbora u ničemu nijesu poboljšali.

Jedinstveni bojkot predstojećih izbora od strane cijele opozicije jedini je pošten odgovor postojećem predizbornom stanju i izvjesnoj neregularnosti izbora. Partije koje izađu na takve izbore, doživjeće novo osipanje birača i sebe potpuno marginalizovati. Najteži poraz doživjeće međutim građani koji u ovakvim uslovima prihvate da izađu na izbore i na njima glasaju.

Seljani Mikulića podigli crkvu, vlast je sa grobljem prepisala Mitropoliji

Moji preci su u Mikulićima, skupa sa ostalim mještanima sela, vlastitim radom i sredstvima podigli crkvu da bi u njoj bogoslužio svako ko služi Bogu. Ta crkva je uvijek bila seosko dobro, sve do 90-ih kada je vlast DPS tu crkvu zajedno sa grobovima mojih i predaka drugih nezakonito upisala kao vlasništvo Mitropolije.

Posljednjih mjeseci se iznose pretpostavke da je stvarni cilj problematičnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti da vlast prisvoji vrijedne komplekse zemljišta, među kojima je i Buljarica. Ono je i po austrougarskom katastru upisano kao crkvena svojina i radi se o prostoru nad kojim Kraljevina Crna Gora nije imala nikakvu pravnu ni kanonsku jurisdikciju. Ni po odredbama postojećeg zakona, Mitropolija ne može biti isknjižena kao vlasnik kompleksa u Buljarici, ali ne može se isknjižiti ni na crkvi i groblju u mojim Mikulićima na kojima ju je kao vlasnika prije par decenija upisala vlast DPS. Prije bih rekao da je problem Mitropolije sa Buljaricom sličan problemu Dušana Kneževića i da je to problem svih koji su imali poslovne odnose sa vrhom vlasti.

Mitroplit Amfilohije je 2014. blagoslovio ustupanje ovog zemljišta na 99 godina katarskoj kompaniji koju je zastupala Ana Kolarević. Tada je, kroz to crkveno katarsko partnerstvo, na 230.000m2 zemljišta koje pripada manastiru Gradište trebalo da se izgradi 10 do 12 hotela, nekoliko vila i kompleks apartmana. Međutim, katarska kompanija je nakon toga poželjela kompletnu Buljaricu. To je značilo da žele ne samo crkvenu imovinu nego i sve ostalo, cijelu Buljaricu ali po nižoj cijeni, pa su napustili partnerstvo sa Mitrpolijom i novo partnerstvo potražili sa vlastima.

Treba nam država koja će raditi u interesu građana

Većina ljudi svakako treba bolju državu od ove, a to znači bolju vlast i drugačiju crkvu. Crnoj Gori je neophodna moralna vlast koja će donositi i sprovoditi propise koji su u interesu većine, dakle propise koji će se prema svakom pojedincu primjenjivati jednako.

Crnoj Gori je neophodna i crkva koja će sa pozicije opšteljudskih vrijednosti kritikovati vlast i društvo kako bi ih opominjala i korigovala. Znači treba nam država u kojoj će vlast da bude oličenje vladavine prava kao osnove ustavnosti, i treba nam crkva koja će biti oličenje pravednosti kao zajedničke vrline. Bez to dvoje, jednostavno, ne možemo naprijed.

Bonus video: