"NAJNOVIJE OTVORENE ASPIRACIJE"

Rastoder: Najdirektniji pokušaji klerikalne - jednovjerske uzurpacije države

Na pitanje šta vidi kao glavne nedostatke, i gdje se moglo više uraditi, on je odgovorio da sve relevantne ocjene upućuju da je Crna Gora još predaleko od stvarnog ambijenta pravne države
4564 pregleda 6 komentar(a)
Rastoder, Foto: Savo Prelević
Rastoder, Foto: Savo Prelević

Dan nezavisnosti je praznik svih građana, bez obzira, na vjeru, naciju i političko opredjeljenje, ali je previše uskonacionalnog, uskopartijskog i uskointeresnog svojatanja i kalkulisanja, ocijenio bivši funkcioner Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder, navodeći da je to najdirektnije podrivanje obnovljene državnosti.

Rastoder je agenciji MINA kazao da je taj praznik jedinstven po tome što je tog dana, prije 14 godina, upravo zahvaljujući svim građanima, bez obzira kako su glasali, pod posebnim, do tada i najstrožim demokratskim kriterijima, obnovljana puna državnost Crne Gore.

„Prvi put u njenoj dugoj istoriji bez oružja, bez kapi krvi, gotovo bez ijedne ružne riječi ili gesta“, dodao je Rastoder.

Zbog toga bi, smatra on, taj čin i dan svima trebalo da budu trajni nauk kako temeljiti budućnost i graditi savremenu Crnu Goru.

„Nažalost, nijesam baš siguran da je i svijest o tome značajnije zaživjela. Naprotiv, isuviše je još mnogo uskonacionalnog, uskopartijskog ili uskointeresnog svojatanja i kalkulisanja“, kazao je Rastoder.

Prema njegovim riječima, to je i najdirektnije podrivanje obnovljene državnosti i jedinstvenog čina njene obnove.

„Da i ne govorimo i o najnovijim otvorenim aspiracijama i najdirektnijim pokušajima klerikalne - jednovjerske uzurpacije države“, dodao je Rastoder.

Tako se, smatra on, ostalo predaleko i od ostvarenja mnogih od izvornih strateških i životnih ciljeva, čak i temeljnih ustavnih principa.

Na pitanje šta vidi kao glavne nedostatke, i gdje se moglo više uraditi, on je odgovorio da sve relevantne ocjene upućuju da je Crna Gora još predaleko od stvarnog ambijenta pravne države.

„A pravna država nije samo bila i ostala preduslov za članstvo u Evropskoj uniji, nego i za ostvarenje temeljnih ustavnih principa – građanske, demokratske, ekološke i države socijalne pravde“, rekao je Rastoder.

Kako je naveo, stvarnost je znatnо drugačija, i moglo bi se, čak, dokazivati da je na djelu i svojevrsno krivotvorenje citiranih i drugih princiра па kojima je izborena i ustavno utemeljena nezavisnost.

„Umjesto proklamovanog temeljenja „građanske, multietničke, multinacionalne, multikulturalne... države", čini se, bar, na sceni је pokušaj klasičnog nametanja, s jedne strane jednonacionalne, a s druge, jednovjerske države“, smatra Rastoder.

Tako su, prema njegovim riječima, gotovo sve državne institucije, agencije, komisiје, organizacije i slično, preimenovane u nacionalne, kao što se i svaki državni interes proglašava nacionalnim.

„Da se i ne govori čak i o zvaničnim jednačenjima kulturološkog sa nacionalnim identitetom ili protivustavnom proglašavanju građana - pripadnika nepravoslavnih naroda, nacionalnim manjinаmа u državi tipično građanske ustavne profilacije“, kazao je Rastoder.

Prema njegovim riječima, iako bi se u svakoj demokratskoj, naročito tipično multinacionalnoj i multikulturalnoj državi, kakva je i Crna Gora, trebalo podrazumijevati makar i pribiižno sličan sastav javnih službi, crnogorska zbilja je i u ovom dijelu i dalje primjetno nedastatnа.

Na stranu, kako je kazao, što je pod izgovorom, navodnim pravilima EVROSTAT-а, a u cilju obezbjeđenja što povoljnijih „nacionalnih" procenata, napravljena svojevrsna manipulacija i sa podacima sa popisa stanovništva o njegovom broјu i strukturi.

Poznato je, prema riječima Rastodera, da su iz broja stvarno popisanih građаna i državljana u zvaničnim publikacijama izostavljeni čak i javno prezentirani podaci o broju građana i državljana Crne Gore na privremenom radu i boravku u inostranstvu, među kojima su ubjedljivo najbrojniji pripadnici brojčаnо manjinskih autohtonih naroda.

„Tako je, prividno, uvećan procenat učešća najbrojnijih, Crnogoraса i Srba, u ukupnom stanovništvu, dok је procenat ostalih osjetnо umanjen“, kazao je Rastoder.

Kako je naveo, i za ekonomski i razvojni bilans 14-ogodišnje nezavisnosti teško da bi se išta optimističkije moglo reći od svojevremene konstatacije аmеričkog predsjedničkog kandidata Bernija Sandersa, da „naprosto bode oči sve primjetniji, nеmoralni jaz izmedu premalog broja bogatih i sve većeg broja siromašnih".

Sve to, smatra Rastoder, samo pothranjuje politička, socijalna, kao i međuetnička i medunacionalna podozrenja, i tako indirektno doprinosi i zabrinjavajućoj stagnaciji procenta pristalica državne nezavisnosti.

„U svakom slučaju, dovoljno је razloga i za bajazan od ponavljanja istorijskih grešaka, kada su se, zbog sličnog ponašanja, Crne Gore, u više navrata tokom njene duge istorije, odricali, čak, i njeni izvorni tvorci“, kazao je Rastoder.

On je dodao da nadu da se to neće ponoviti, pored korektnog ustavnopravnog okvira, vidi jedino u jednako dobrom spoljnopolitičkom, evroatlantskom kursu i u još uvijek otvorenoj mogućnosti da se, i uz роmoć evroatlantskih partnera, zaista i utemelji sistemski i stvarni ambijent jednakih šansi i prava.

Upitan šta smatra najvažnijim dostignućima od obnove nezavisnosti, Rastoder je odgovorio da je teško bilo šta izdvojiti kao posebno značajno dostignuće.

„Izvan činjenice da smo mi, uprkos svemu, danas u situaciji da, u zadovoljstvu ili ma kolikoj ljutnji, uopšte razgovaramo i o predstojećem prazniku, i dostignućima, i ciljevima, kao i o greškama, promašajima i slično“, dodao je Rastoder.

Teško se, smatra on, oteti utisku da bi akterima obnove nezavisnosti Crne Gore, svim ondašnjim suverenističkim partijama, kao i svim građanima, već sama činjenica da su bili učesnici tog rijetkog čina i bez obzira na tekuću stvarnost, trebalo da bude razlog, ne samo za ponos i zadovoljstvo, nego i za osnovano pretpostavljanje odgovarajućeg mjesta u istoriji savremene Crne Gore.

„Jer, zaista, tek ako neko ima kuću, odnosno državu, može se i brinuti, pa i međusobno sporiti oko njenog uređenja. U protivnom bi se, svi zajedno i pojedinačno, kao građani i kao kolektiviteti, morali boriti za puki sopstveni, biološki ili makar kulturološki opstanak“, pojasnio je Rastoder.

Kako je naveo, za ponos i trajno pamćenje je, pogotovu, činjenica da je, za razliku od svih ostalih država nastalih od bivših jugoslovenskih republika u kojima su međunacionalni odnosi bili razlog tragičпih sukoba, геferendumska odluka u Crnoj Gori donesena upravo glasovima građana svih vjera i nacija.

„Konačno, teško da se išta ozbiljnije može zamjeriti i ustavnopravnom utemeljenju nezavisne države“, dodao je Rastoder.

Na pitanje kako ocjenjuje stanje u pravosuđu, on je odgovorio da za ilustraciju tog stanja nema upečatljivije argumentacije od klasične institucionalne opstrukcije suočavanja sa istinom o ulozi Crne Gore u posljednjoj jugoslovenskoj drami, posebno o zločinima počinjenim tom prilikom u Crnoj Gori, kao i drugdje u ime Crne Gore.

„Uprkos činjenici da je i sama Crna Gora u jednom periodu bila meta i žrtva ostrašćenih nacionalsocijalista, i u Crnoj Gori је, kao i drugdје u njeno ime, počinjen i jedan broj zločina, za čije razjašnjavanje i sankcionisanje nije bilo ni političke ni institucionalne, odnosno pravosudne volje“, precizirao je Rastoder.

Kako je kazao, formalno-pravno je tretirano devet slučajeva, a u stvari ih je znatno više.

Veoma je indikativno, smatra Rastoder, da je formalno-pravna odgovornost potvrđena samo u dva slučaja, odnosno zločina, koje su počinili državljani drugih država - ubistvo porodice Klapuh i otmica putnika iz voza Beograd – Bar.

„Dok za sve ostale slučajeve, u kojima su osumnjičeni bili državljani Crne Gore, izuzimajući donekle dešavanja u svojevremenom Sabirnom centru „Morinj", jednostavno "nije bilo" dokaza“, rekao je Rastoder.

Prema njegovim riječima, ni što se tiče odnosa prema osumnjičenim počiniocima, situacija nije ništa bolja.

„Naprotiv, veoma je izražen blagonaklon odnos naročito prema sunarodnicima i istovjernicima, a značajan procenat stanovništva jednostavno i dalje ne vjeruje ni činjenicama“, dodao je Rastoder.

Na pitanje kako tumači ustavni patriotizam, koji se često pominje u posljednje vrijeme, Rastoder je kazao da bi to, zaista, mogao i trebalo da bude najprikladniji oblik savremenog patriotizma.

„Vjerujem da je on i moguć. Ali, ne, naravno, u ovdašnjim uslovima u kojima se Ustav poštuje i ističe samo kada su u pitanju sopstveni, lični, uskonacionalni, uskovjerski ili drugi slični interesi“, rekao je Rastoder.

On je istakao da nema i ne može biti ni ustavnog, niti bilo kojeg drugog oblika patriotizma, dok god se i sam Ustav bude kršio ili ignorisao, čak i u najvišim zakonodavnim i izvršnim organima vlasti.

„Na stranu još crnogorski specifikum da još uvijek značajan broj građana i državljana više brine i protažira drugu državu od svoje sopstvene“, dodao je Rastoder.

Komentarišući litije koje su obilježile početak godine i dešavanja nakon toga, on je rekao da je, iako je bliži krugu agnostika nego istinskih vjernika, veoma predani poštovalac svih duhovnih i kulturoloških vrijednosti i nasljeđa, a njihovu različitost, kako je kazao, doživljava istinskim bogatstvom i prednošću.

„Ali, uprkos svoj želji, ne mogu se oteti utisku da su aktuelne litije i molebani samo najgrublji vid zloupotrebe vjere u političke i, nadasve, nacionalističke svrhe. Meta su, očigledno, nezavisna Crna Gora i njen ustavno-pravni koncept evro-atlantske države građana“, ocijenio je Rastoder.

On je kazao da je sličnih ataka svih ovih godina i decenija bilo, i biće ih zasigurno još dok god, prije svega, vlast ne shvati da konačno mora započeti dugačiju komunikaciju sa svim građanima i, zajedno sa njima, istinski se posvetiti izgradnji pravne, građanske, demokratske, ekološke i države socijalne pravde.

„U tom kontekstu, mora sama, u prvom redu, prestati sa zloupotrebama vlasti u lične i uskostranačke svrhe“, smatra Rastoder.

Kako je naveo, što se opozicije tiče, ona s jedne strane samo jača aktuelnu vlast, a s druge, čak i nehoteći, pomaže urušavanje nezavisne Crne Gore.

„U tom smislu, zabrinjava nesnalaženje partija – političkih sljedbenika svojevremenih izvornih suverenista“, dodao je Rastoder.