Najsigurnija odbrana Crne Gore je njen razvoj, njena demokratizacia, njena sloboda, njena medijska razglasnost... Sve su ovo pretpostavke za koje Đukanović i njegovi ne mogu imati sluha. Jer da su ga imali, vjerovatno bi proteklih petnaestak godina izgledale unekoliko drugačije, kazao je u intervjuu za Monitor pisac i kolumnista "Vijesti" Balša Brković.
MONITOR: Konačno smo dobilli novu vladu. I nikad veću opoziciju. Šta je za radovanje, a šta nije?
Za sada je za radovanje samo to što smo konačno završili priču o nesmjenjivoj vlasti. To je u ovom trenutku dovoljno. Ako se pokaže da u kreativnom i profesionalnom potencijalu ove vlade ima i više razloga za radovanje, biće to sjajno. Ali, to nam može potvrditi samo vrijeme koje dolazi i samo djelovanje. Ne magla i pričine priče, već konkretno i vidljivo djelovanje. Ova vlada ima jednu nesumnjivu startnu prednost – nakon iskustva DPS vlasti, a to je ovdje jedino poznato iskustvo, već i minimum pristojnog ponašanja i nekoliko pametnih poteza izgledaće impresivno, kao – apsolutni novum, nešto vrijedno i potrebno… Ne bi bilo dobro da tu vrstu prednosti prokockaju.
S druge strane, valja biti svjestan da je jedna epoha nepovratno završena. Bilo bi dobro da i sadašnja opozicija shvati da od povratka na (ono) staro nema ništa. Čak i da se u nekom budućem aranžmanu DPS nađe u kakvoj koalicionoj vlasti, što će se sigurno nekada desiti, nikada više to neće biti onako moćan i uticajan DPS. Niti će, valja se nadati, ikada više neka partija imati tu vrstu totalne moći. I to je ono što je izvjesno dobro, što je suštinski pomak za današnje crnogorsko društvo.
MONITOR: Mnogi su kritikovali ekspoze novog premijera. U svojoj kolumni kazali ste da u političkoj istoriji često govorilo o "istorijskim" ekspozeima, ali da mnogi to nijesu bili. Je li ovaj ekspoze istorijski?
Devalvirali smo i tu riječ, odavno. Kao i mnoge druge. To bi bila lijepa polazna tačka za esej koji bi mogao reći mnogo o nama današnjima: kako se riječi tanje, izližu, postanu pohabane kao novčanice od upotrebe… Pretjerano je koliko mi sami volimo da sve doživljavamo u toj vrsti odmjeravanja. Istorijsko ovo ili ono. Gotovo da pomislite kako svaki Crnogorac istoriju doživljava kao ličnu poslugu…
Opet, ako imate malo više godina, kao što je slučaj sa Vašim sagovornikom, onda se sjetite koliko puta ste već vidjeli i čuli tu vrstu samouzdizanja aktuelnih političkih elita. I rijetko se kad ispostavilo, rijeko je kad sama istorija (protok vremena) dala za pravo onima koji su vjerovali u istorijsku prirodu ovog ili onog političkog stava ili zaokreta. Ta potreba za "intimom" sa istorijom ponekad izgleda sasvim karikaturalno.
MONITOR: Vlada je u prvoj sedmici rada najavila odlazak nekih dugogodišnjih funkcionera za čija se imena veže opastanak prethodnog režima, poput Veselina Veljovića, te Vesne Medenice. Jesu li to dobri prvi koraci nove vlasti?
To su atraktivni prvi koraci. Ovdje ljudi zaista žele da vide nešto spektakularno. A odlazak tih Đukanovićevih marioneta jeste ta vrsta javne terapije. Svakim odlaskom tih kompromitovanih kadrova, kod ljudi se povećava osjećaj da su neke forme pravde – dostižne. To su stubovi na kojima je počivala laž Đukanovićevog modela vladanja. Ali, sva je prilika da sam čin odlaska nije dovoljan ni sasvim svrsishodan ako iza toga ne dobijemo jednu vrstu javnog otkrovenja, svega onoga što je činilo onakav sistem mogućim i djelatnim. Mnogo je slojeva u toj priči koji se moraju učiniti javnim… Odlazak ovih opskurnih persona valjda je samo prvi korak ka razobličavanju mehanizama koji su unazadili i zarobili crnogorsko društvo.
Više možete pročitati u štampanom izdanju Monitora
Bonus video:
