Povod za moguću rekonstrukciju Vlade ne bi trebalo da bude odmjeravanje snaga u vladajućoj većini, ali bi možda mogla biti pitanja inkluzivnosti i zastupljenosti manjinskih naroda, kazala je poslanica Građanskog pokreta URA Božena Jelušić.
Upitana da prokomentariše najave u vezi sa rekonstrukcijom Vlade, Jelušić je rekla da su promjene u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića najavljivane i prije nego što je ona formirana.
Ona smatra da eventualna rekonstrukcija ne može biti rezultat nikšićkih izbora, već jedino potrebe da se povećaju produktivnost i kvalitet rada Vlade.
Jelušić je istakla da je za URU ozbiljan problem to da među 205 postavljenja na razne funkcije ima svega sedam ljudi iz redova manjinskih naroda, odnosno nešto više od tri odsto.
„Ako neko smatra da ima pravo da kapitalizuje rezultate izbora, to je njegovo legitimno pravo, ali bi pritom trebalo da razmisli i o ovoj činjenci. Dakle, povod za moguću rekonstrukciju nije odmjeravanje snaga, ali bi možda mogla biti pitanja inkluzivnosti i zastupljenosti manjinskih naroda“, rekla je Jelušić u intervjuu agenciji MINA.
Ona je kazala da ovo nije klasična koaliciona vlada, „niti je Glavni odbor URE donio zaključak po kojem postoji obaveza ulaska u koaliciju.“
„URA je omogućila smjenu bivšeg režima, a kao takva je posebno zainteresovana da smjena jedne loše političke prakse ne stvori novu, jednako lošu“, poručiča je Jelušić.
Prema njenim riječima, to je specifična ekspertska vlada ograničenog mandata, u prvom redu usmjerenog na stvaranje uslova za slobodne izbore.
„Kako god bilo, vlasti nema bez svih konstituenata, pa ni bez URE“, navela je Jelušić.
Na pitanje kako vidi pozicije konstituenata vlasti nakon rezultata izbora u Nikšiću, ona je rekla da su nikšićki izbori prilika za „različita čitanja“.
„Često se pominje da svi u isto vrijeme mogu i ne mogu biti zadovoljni rezultatom, a to potvrđuje da se stvari suštinski i korjenito nijesu promijenile“, kazala je Jelušić.
Ona je navela da do „prelivanja“ nije dolazilo jedino u slučaju URE.
„To je pokazatelj da je moguće „preživjeti“ kao stožer građanski i evroatlantski orijentisane platforme, bez paroksizma i militantnosti u nastupu, mogućih manipulacija zapošljavanjem, u uslovima miješanja inostranih činilaca u lokalne izbore koji su morali biti isključivo unutrašnje pitanje jedne suverene i demokratske države“, kazala je Jelušić.
Ona je navela da se u građanskom središtu našla i Socijaldemokratska partija (SDP), kojoj nije mnogo falilo da dobije mandat, zbog čega joj je žao.
Na pitanje koji će biti sljedeći koraci URE ukoliko Ustavni sud prihvati inicijativu o ustavnosti člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti i zakon proglasi neustavnim, ona je odgovorila da je to isto ono što bi se uradilo i u slučaju usvajanja prethodne verzije Zakona da su ga zainteresovane strane ponudile Ustavnom sudu na ocjenu.
„A znamo da to nisu uradili ni Demokratska partija socijalista (DPS) ni Srpska pravoslavna crkva (SPC)“, navela je Jelušić.
Ona je kazala da inicijativu nijesu podnijeli zbog toga što smatraju da je Zakon neustavan, već zbog ciljanog izazivanja straha kod dijela građana da je ugroženo sakralno kulturno dobro Crne Gore.
„Umjesto da barjačimo floskulama i guslamo o svetinjama, mi smo se opredijelili da na zakonom propisan način i procedure provjerimo rezultate zakonodavnog rada na ovom dokumentu“, navela je Jelušić.
Ona je rekla da su sva knjiženja sakralnih objekata u Katastru odrađena kroz saradnju bivšeg režima sa SPC.
„Niko zbog toga nije pokazivao patriotsku brigu za kulturna dobra svih građana, a i bez ovog zakona su postojali legalni putevi da se preispitaju pravni osnovi svih katastarskih upisa“, kazala je Jelušić.
Zakon, kako je navela, svakako ne rješava nikakva identitetska pitanja, ali je zgodna identitetska alatka politički ostrašćenih polova.
„Pragmatično bi bilo da smo ga odmah nakon usvajanja stavili „pod tepih“ i „zaboravili“ obećanje da ćemo zatražiti ocjenu njegove ustavnosti“, rekla je Jelušić i podsjetila da to nijesu uradili.
„I time smo dali priliku čak i nekim svojim partnerima iz vlasti da po nikšićkim domovima nose našu Inicijativu i tumače je kolebljivim biračima. Na drugoj strani, dali smo priliku da se „jučerašnji ručak“ podgrije i na drugom polu političkog spektra“, dodala je Jelušić.
Prema njenim riječima, možda je to zaista jedna vrsta „sistemske greške“ URE.
„Ta potreba da se bude „zrnce pijeska“ u nekom mehanizmu, a ne „kanta masti“ za njegov nesmetan rad. Lično držim da to ipak ima smisla u perspektivi jednog dugoročnog vrijednosnog oporavka zajednice“, kazala je Jelušić.
Upitana kakav je stav URE po pitanju Zakona o državljanstvu, ona je rekla da je Crna Gora uvijek bila otvorena kuća i da to dokazuje od devedesetih.
„Uz to što je najmanja država Jugoslavije (dosta neriješenih pitanja proizvodi i ta činjenica), u njoj boravi na desetine hiljada izbjeglica, vikendaša i vlasnika apartmana“, navela je Jelušić.
Ona je rekla da je Crna Gora demografski mali i ranjiv sistem, koji se mora štititi od nekontrolisanog davanja prava glasa ljudima koji često dolaze iz sredina sa vrijednostima koje ne korespondiraju ni sa unutrašnjim ni sa spoljnopolitčkim opredjeljenjima Crne Gore.
„Na drugoj strani, svako od nas u svom bliskom okruženju ima primjer nekoga ko deset ili više godina živi u Crnoj Gori, školovao se, radi, u braku je, čak je i rođen u Crnoj Gori, a ne ostvaruje pravo na državljanstvo“, navela je Jelušić.
Ona je kazala da je u prvom redu potrebno napraviti jasnu razliku između državljanstva i biračkog prava, „zbog čega se Zakon o prebivalištu i boravištu ne smije mijenjati ako se ne mijenja i Zakon o biračkom spisku.“
„Često se govori o dijaspori iz Crne Gore, koja ne živi u zemlji, ali dolazi da glasa (i šalje značajne finansijske doznake). Ako na tom tragu „čistimo“ birački spisak, a na drugoj strani uvećavamo broj birača po osnovu, na primjer, vlasništva nad nekretninama i godinama boravka, stvaramo mogućnost za drugu vrstu inženjeringa“, navela je Jelušić.
Zato je, kako je kazala, taj zakon svojevrsna crvena linija za URA-u „i sasvim je izvjesno da se njegova liberalizacija ne može vršiti tako da se Crna Gora obnepita o samoj sebi.“
Ona je navela da u približno istom Luksemburgu, biračko pravo nemaju stranci koji čine 46 odsto stanovništva.
„Pitanje državljanstva mora biti riješeno neselektivno i sa velikim obzirom prema pojedinačnim slučajevima, ali sa punom odgovornošću prema Crnoj Gori kao demografski ranjivom sistemu u kojem je lako poremetiti preferencije i strateška opredjeljenja inicijalne zajednice“, smatra Jelušić.
Na pitanje koliko će trajati nova vlast, s obzirom na neslaganja konstituenata, ona je rekla da će trajati dok je istinski posvećena reformama koje znače dobrobit za Crnu Goru i sve njene građane.
Prema njenim riječima, neslaganja konstituenata su i dobra i loša vijest.
„Dobro je da se svi dobro vidimo i upoznamo, a tu uključujem i predstavnike bivše vlasti, koja bi se reformisala samo po principu „ili svi ili niko“ i mirno nastavila po starom“, kazala je Jelušić.
Zato bi, kako je rekla, bilo mnogo bolje da su nikšićki izbori poslali poruku o smanjenju „kanibalističkog“ potencijala političkih subjekata, a ne o njegovom snaženju.
„Jedna od crnogorskih „Lavica“, Jovana Radičević, je nakon pobjede nad Norveškom rekla: „Nema te sile koju Crna Gora ne može da pobijedi kad dišemo kao jedno.“ Nažalost, Crna Gora još tako ne diše“, zaključila je Jelušić.
Bonus video:
