"Brisel još nije kazao posljednju riječ"

Dušan Reljić: EU mora da podrži Crnu Goru

"Trebalo bi da EU podrži tu vladu kako bi pokazala da je pozitivan razvoj u regionu moguć. Ako to ne učini onda će se kod ljudi u regionu pojačati utisak da je Evropska unija spremana da sklapa poslove sa despotima poput Đukanovića ili predsjednika Srbije Aleksandra Vučića"

37133 pregleda 99 reakcija 34 komentar(a)
Dušan Reljić, Foto: MILOS MISKOV
Dušan Reljić, Foto: MILOS MISKOV

Dušan Reljić kaže da još nije izrečena posljednja reč u vezi sa odbijanjem EU da pomogne Crnoj Gori da izađe iz dužničkog ropstva u koje je upala zbog kineskog kredita.

Crna Gora je prva evropska zemlja koja je upala u ozbiljne ekonomske probleme zbog kineskog kredita. Podgorica je kredit uzela 2014. kako bi izgradila auto-put od Bara do crnogorsko-srpske granice.

Jedan od najskupljih auto-puteva na svijetu je ujedno i jedan od evropskih infrastrukturnih projekata kojem se pripisuje najveći stepen korupcije. A korist od auto-puta je nejasna. 944 miliona dolara je za malu zemlju previše. To sačinjava oko četvrine ukupnih dugova, a oni iznose otprilike 100 odsto od bruto nacionalnog proizvoda.

U julu će dospeti prva rata na otplaćivanje, a nova reformska vlada ne zna odakle bi uzela novac. Poziv Podgorice da pomogne - Brisel je odbio. Jedan portparol Evropske komisije je početkom ove nedjelje izjavio da Evropska unija ne plaća kredite koje su pojedine zemlje podigle kod trećih zemalja. Dušan Reljić kritikuje taj stav.

DW: Kako ocjenjujete odluku Brisela da ne pomogne Crnoj Gori?

Izjava portparola Evropske komisije je bila veoma gruba, ali još nije izrečena posljednja reč. U samoj stvari pokrenuće se i Evropska unija i Kina. Nije u interesu Kine da izgleda kao bezobzirna hegemonijalna sila, kakvom je često predstavljaju na Zapadu. Pretpostavljam da će Kina ponuditi Crnoj Gori reprogramiranje duga. Slično će uraditi i EU. Rješenje se neće sastojati u tome da EU plati crnogorske dugove, ali će učiniti otplaćivanje podnošljivijim. Jedno se mora reći: Grube reči portparola Evropske unije nisu način na koji se postižu geopolitički ciljevi.

Kako su te riječi primljene u crnogorskoj politici i društvu?

Ta izjava nije odjeknula samo u Crnoj Gori već i u celom regionu. Primilo se k znanju da iz Brisela stižu brojne ljubazne reči i obećanja, ali kada se stvar iskomplikuje, onda uslijedi gruba reakcija. Još jednom, to nije posljednja riječ Brisela. Ali šteta je učinjena. Ovo je nabačena lopta za sve strane aktere koji utiču na region i koji se trude da pokažu da se sa Evropskom unijom ne može računati.

Ako to nije definitivni stav EU, kako bi onda mogla izgledati pomoć Brisela Crnoj Gori?

Smatram da međunarodne finansijske institucije, kao što su Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u Londonu, u kojoj EU ima svoj kapital, ili Evropska investiciona banka (EIB) kao banka Evropske unije imaju mnogo instrumenata pomoću kojih inače mogu da intervenišu, pa tako i u ovom slučaju.

Da li bi za EU bilo dobro da preuzme političku inicijativu i da to učini javno?

Da. Jer ne smije da se zaboravi da je u Crnoj Gori došlo do smjene vlasti. Trideset godina je zemlja bila pod vlašću Mila Đukanovića koji je još uvijek predsjednik. Pod njegovim pokroviteljstvom je sklopljen posao sa auto-putem i mnogo toga mutnog se odigralo. Ne smije da se zaboravi da je Đukanović razvio najveću evropsku mrežu za krijumčarenje cigareta. Sada nova vlada mora da preuzme odgovornost za sve stranputice iz prošlosti. Ako Evropska unija želi da pokaže da su demokratske promjene putem izbora u regionu moguće, onda bi bilo pametno, da podrži novu vladu uprkos svim greškama, neiskustvu i heterogenosti.

Već godinama je poznato da korumpirana preduzeća iz Đukanovićevog okruženja profitiraju od projekta gradnje auto-puta. Kako bi Evropska unija mogla pomoći Crnoj Gori, a da ne podstiče korupciju?

Problemi sa korupcijom se pojavljuju kod svih velikih infrastrukturnih projekata, a posebno kod gradnje auto-puteva u zapadnobalkanskom regionu. Ako se napravi nacrt reprogramiranja duga, mora se ispitati da li bi i na koji način mogle da učestvuju institucije kao što je OLAF, tijelo Evropske unije koje se bavi borbom protiv korupcije, ali i Interpol. Na žalost, iskustva nisu dobra, to nam pokazuje izgradnja „Patriotskog auto-puta" između Prištine i Tirane. Ako nema političke volje, ne može se suzbiti korupcija.

Portparol Komisije je ukazao i na to da je Evropska unija najveći donator Crne Gore i regiona. Kakva je Vaša ocijena trenutne finansijske pomoći iz Brisela?

Evropska unija zaista namjerava da u narednih sedam godina usmjeri devet milijardi evra u region. Ali morale bi se pojasniti relacije. Samo ove godine toliko iznosi trgovinski deficit regiona u odnosu na EU, preko devet milijardi eura. Pandemija ovaj raskorak čini još većim. U narednih sedam godina će EU odvojiti 500 evra pomoći u razvoju po glavi stanovnika regiona. To samo nedvno izračunali moje kolege i ja. U zemljama koje su članice ta suma će biti više nego desetostruka. Tako će se nesrazmera još znatno povećati.

Odavno zagovarate to da se državama Zapadnog Balkana omogući pristup fondovima EU?

Te države su ekonomski, društveno i geopolitički odavno potpuno integrisane u Evropsku uniju. U Briselu se mora temeljno promjeniti način posmatranja, kako bi se shvatilo, da će te zemlje beznadno zaostajati ako ih ne tretirate kao članice EU. Uoči pristupa Rumunije i Bugarske postojali su posebni strukturni pristupni fondovi za te dvije zemlje. Za zapadnobalkanski region to bi bilo još potrebnije.

Nova crnogorska vlada se nada da bi mogla kao prva zemlja regiona pristupiti Evropskoj uniji. Da li je to realistično?

Poslije 30 godina despotske vladavine, a stvarno se mora upotrebiti ta riječ, izuzetno je teško da se podigne na noge državna uprava kakvu očekuju na Zapadu. Sjetimo se samo „duboke države" tajnih službi koje su povezane lično sa Đukanovićem. Osim toga, Crna Gora je veoma podijeljena i nedovoljno razvijena zemlja. Siguran sam da se premijer Zdravko Krivokapić ujutro često budi sa osjećanjem, da možda do večeri više neće biti premijer. Trebalo bi da EU podrži tu vladu kako bi pokazala da je pozitivan razvoj u regionu moguć. Ako to ne učini onda će se kod ljudi u regionu pojačati utisak da je Evropska unija spremana da sklapa poslove sa despotima poput Đukanovića ili predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a onda bi još više mladih ljudi napustilo region, jer ne vide perspektivu, ne samo ekonomski već i politički.

Dušan Reljić je stručnjak za jugoistočnu Evropu u Fondaciji nauka i politika u Berlinu, vodećem trustu mozgova za pitanja nemačke, evropske i geopolitike. Fokus njegovog istražavanja je region zapadnog Balkana i politika proširenja EU u regionu. Reljić je radio i kao spoljnopolitički novinar, bio dopisnik jugoslovenske novinske agencije Tanjug iz Bona i kasnije radio za Radio Sloboda Evropa iz Minhena.

Preporučujemo za Vas