Što se tiče predsjednika države Mila Đukanovića, njegovo najavljeno povlačenje je trebalo da se dogodi – juče, kazala je poslanica Građanskog pokreta URA, Božena Jelušić .
"Sasvim je očekivano i prirodno da se Đukanović povuče, ne zbog godina ili vremena provedenog u politici, ne zbog spoljne politike, već upravo zbog onoga što je njegov režim propustio da uradi na unutrašnjem planu. Da je bilo drugačije, Crna Gora nakon promjene vlasti na izborima ne bi doživljavala ovakva društvena posrnuća i podijeljenost", rekla je Jelušić u intervjuu za "Dan".
Kako ističe, činjenica je da postojeće stanje zahtijeva što hitniji rasplet i fokusiranje na ključne interese države i građana.
Navodi i da je glasanje sa DPS-om postalo neoprostivi grijeh, iako ga mirne duše čine i oni koji se zariču da to nikada neće učiniti.
"Dan": Više puta je iz GP URA isticano da "sa ovakvim DPS-om nema saradnje". Sa kakvim DPS-om biste eventualno sarađivali, je li preduslov da Milo Đukanović ode sa čela stranke?
Jelušić: Već sam pomenula da je politički ostrakizam koji se često demonstrira u parlamentu dugoročno opasan i neodrživ za zajednicu poput Crne Gore, sa tek nešto više od šesto hiljada stanovnika. Tako je "glasanje sa DPS-om" postalo neoprostivi grijeh, iako ga mirne duše čine i oni koji se zariču da to nikada neće učiniti. Uostalom, dovoljno je podsjetiti na posljednje zasijedanje Parlamenta. U URA-i smo to viđeli kao svojevrsno priznanje da smo u pravu kada insistiramo na tome da je važno za šta, a ne sa kim se glasa.
DPS još uvijek prolazi kroz fazu ozbiljnog društvenog odbacivanja, prije svega zahvaljujući greškama bivšeg režima na planu unutrašnje politke. (To se ne bi moglo reći za spoljnu politiku, osobito u turbulentnim vremenima globalnih promjena i kriza.) Zaista je bilo krajnje neodgovorno i dugoročno štetno da u jednom trenutku Crna Gora ima toliko međunarodne podrške i investicija (u godinama nakon referenduma), a da se o to okoristi tek neznatan broj povlašćenih pojedinaca. Zato danas imamo rastuću nejednakost i sve veći broj siromašnih i đece u riziku od gladi, iako je Crna Gora imala dovoljno resursa za dostojanstven život svih svojih građana. Bivši režim je nalazio zgodne načine da „kupi“ državu sistemom poslova u javnom sektoru, pozicijama „po dubinama“ i raznim privilegijama u okviru sve tri grane vlasti. Kao neko ko je prvi put u parlamentu, rekla bih da su tu „u slozi živjeli“ i pozicija i opozicija, a sada neki očito smatraju da samo treba zamijeniti uloge. Zato kad URA kaže da neće sa „ovakvim DPS-om“, to istovremeno znači da neće ni sa onima koji liče „na ovakav DPS“.
Što se tiče predsjednika Đukanovića, njegovo najavljeno povlačenje je trebalo da se dogodi – juče. Sasvim je očekivano i prirodno da se Đukanović povuče, ne zbog godina ili vremena provedenog u politici, ne zbog spoljne politike, već upravo zbog onoga što je njegov režim propustio da uradi na unutrašnjem planu. Da je bilo drugačije, Crna Gora nakon promjene vlasti na izborima ne bi doživljavala ovakva društvena posrnuća i podijeljenost. Rekla bih takođe da na oba politička pola postoje subjekti koji bi trebalo da rasterete zajednicu svojih nasljeđa i dopuste joj kakvu-takvu katarzu.
Bonus video:
