reagovanje ministra vanjskih poslova

Radulović: Odbio sam naloge kabineta Krivokapića da šaljem protestne note UN i EU jer nije dobio pozivnice

Šef diplomatije ističe i da o tome koju su opasnost Krivokapić i "ključni ministri" predstavljali za Crnu Goru na međunarodnom planu govori i poslednje odbijanje da stažistu u ambasadi u važnoj evropskoj zemlji, bez dana diplomatskog iskustva, postavi ni manje ni više nego za ambasadora, ali i mimo zakona za specijalnog izaslanika u Rusiji osobu koja je tek završila fakultet

64014 pregleda 420 reakcija 181 komentar(a)
Foto: MVP
Foto: MVP

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović kazao je da zabrinjava tendencija premijera Zdravka Krivokapića da je za evidentan pad Vlade kriv neko drugi, te da broj sukoba i svađa sa političkim partijama govori da je uvijek potreban dežurni krivac, "neko drugi, ko radi protiv njega".

Radulović je reagovao povodom, kako je naveo, konstantne medijske kampanje Krivokapića protiv njega, koja je kulminirala sinoćnjin gostovanjem na RTCG.

Krivokapić je u toku gostovanja, između ostalog, kazao i da je šef diplomatije Đorđe Radulović njegov najlošiji izbor, te da je "on trebalo da zastupa interese ove Vlade, u okviru interesa ove države"

Saopštenje Radulovića prenosimo integralno:

"U potpunosti razumijem da govoriti loše o drugima nije nešto što je etički i što priliči mom karakteru i obrascu ponašanja. Ipak, kada vas neko danima i čak nedjeljama javno proziva imenom i prezimenom, unutrašnji osjećaj i moral će vam reći da odgovorite -naravno, služeći se istinom.

Izražavajući žaljene zbog evidentne sklonosti premijera Krivokapića da sa svojim ministrima komunicira putem medija, premda su sve teme obrađene i razrađene na privatnim sastancima nebrojeno puta, uz želju da izbjegnem obrise degutantnog koji karakterišu medijsku kampanju premijera i “ključnih ministara” protiv mene, želim da ukažem na pojedine, pristojno rečeno, nepravilnosti u njegovim obraćanjima.

Prva, koja ne koincidira sa istinom, je navod da premijer Krivokapić nije bio upoznat sa službenim putovanjem u SAD, koje smo u oktobru realizovali potpredsjednik Vlade Abazović i ja.

Najprije, postoje zvanična dokumenta MVP upućena Vladi 13.oktobra, koja informišu o posjeti SAD planiranoj 18-19.oktobra. Dakle, šest dana ranije, Kabinet, Vladine komisije i premijer lično upoznati su sa detaljima posjete, svim planiranim susretima i boravkom u SAD. Uz sve tekstove koji su uoči posjete danima objavljivani na svim medijskim portalima, neshvatljivo je da premijer pored svega i dalje tvrdi da nije znao o posjeti, naročito ako znamo da je on lično predsjedavao sjednicom Vlade na kojoj je i usvojena platforma.

Na istim linijama može se govoriti i o nedavnoj (neuspješnoj) posjeti Skoplju – na portalu Vlade platforma o posjeti bila je postavljena nekoliko dana unaprijed, prošla je dvije Vladine komisije (KPS i KEP), a Kabinet premijera i njegovi lični asistenti uredno su upoznati o detaljima posjete čak sedmicu unaprijed.

Da se zaista nije bilo loše namjere Premijera, Vladine komisije mogle su da odbiju Platformu, delegacija MVP ne bi se uputila ka Sjevernoj Makedoniji, a domaćin bi bio unaprijed upoznat sa otkazivanjem posjete. Ipak, sačekalo se da putujemo šest sati automobilom, stignemo u Skoplje i da se tek nakon toga povuče platforma, nakon čega je, istog dana uslijedio naš povratak nazad uz izvinjenje domaćinima. Sve ovo govori o lošoj namjere, koja ničim izazvana, postoji već pola godine.

Kada je riječ o lošim namjerama, o kojima premijer Krivokapić javno ne govori, one vuku korijene iz činjenice da sam odbio pojedine naloge Kabineta za koje sam smatrao da bi imale loše i nesagledive posljedice po Crnu Goru – poput upućivanja protestnih nota i demarša EU i UN zbog toga što premijer nije dobio pozivnice za Samite Zapadni Balkan/EU i za Generalnu skupštinu UN.

Vjerujem da su interesi Crne Gore iznad lične promocije bilo kog pojedinca, stoga “ biti na ratnoj nozi” sa EU i UN, koliko tada, toliko i sada, djelovalo mi je veoma loše za našu zemlju i bez presedana. Svjestan da su savjeti “ključnih ministara”, koji su se zalagali za ovakav diplomatski salto mortale, preglasni da bi bili razumski objašnjeni – jednostavno sam odbio.

Dok sam se zalagao da kao mala zemlja moramo imati jaku diplomatiju, sa druge strane stizali su drugačiji predlozi. U red onih koji ne bi imali naivne posljedice po našu zemlju, spadaju pritisci premijera i “ključnih ministara” da se zatvore ambasade u regionu i susjednim državama, jer su po njihovom sudu “one nepotrebne".

Takođe, neslaganje oko kadrovskih rješenja, poput revanšističkih predloga da se iz crnogorskih ambasada sasijeku svi, od tehničkih sekretara do ambasadora, bez obzira da li postoji nečiji “grijeh” ili ne – dovelo je do toga da ministar u vladi, makar kod ovog “ključnog dijela” – postane persona non grata.

Svakako, poslednje odbijanje da stažistu u ambasadi u jednoj važnoj evropskoj zemlji, bez dana diplomatskog iskustva, postavim ni manje ni više nego za ambasadora, ali i mimo zakona za specijalnog izaslanika u Rusiji osobu koja je tek završila fakultet, govori o opasnosti koju su premijer Krivokapić i “ključni ministri” predstavljali za Crnu Goru na međunarodnom planu. O ponašanju, bez presedana u diplomatiji, na sastanku sa ambasadorima Kvinte u septembru, koji se dogodio mimo mog znanja, ovom prilikom neću govoriti, vjerujući da će njegovi učesnici, sa crnogorske strane, razumjeti zbog čega.

Uzimajući u obzir neutemeljene optužbe da “sam od septembra sa potpredsjednikom Abazovićem radio na manjinskoj vladi”, ukazujem na činjenicu da nikada nisam pripadao ešalonu ‘’ključnih ministara” koji su, očigledno, imali legitimitet da pregovaraju o takvim stvarima, niti sam se ikada sreo sa bilo kojim predstavnikom neke političke partije. Stoga nisam ni mogao pregovarati o tome, jer takvih susreta nije ni bilo, što je još jedna nepravilnost koja ne koincidira sa istinom. O tome ko je zapravo radio o manjinskoj vladi, još od septembra, govore ovih dana gospode Đeljošaj i Đeka. A to nije Đorđe Radulović.

U optužbama premijera Krivokapića da sam radio na manjinskoj Vladi, kako tvrdi, govori “i činjenica da sam imao brojna putovanja i kontakte”. Vjerujem da se radi o nepoznavanju suštine stvari, imajući u vidu da je posao ministra spoljnih poslova da putuje, da ima kontakte, kao i da na osnovu usvojene Vladine platforme predstavlja interese zemlje.

Sva putovanja tokom 2021.godine bila su javna, uz pratnju delegacije, sa javnim saopštenjima, dok su pojedine važnije posjete i slikom pokrivane od strane Vladinih snimatelja u cilju informisanja javnosti. Za sve posjete uredno su podnešeni izvještaji Kabinetu premijera i njemu lično, a kasnije ih je usvajala i Vlada na sjednicama, o čemu postoji uredna arhivska evidencija. Stoga, pored svih zvaničnih platformi i izvještaja sa putovanja, koje je na koncu premijer sam pročitao i usvojio, zaista čudi njegova tvrdnja da su tokom navedenih posjeta zastupani lični, a ne stavovi Vlade.

Na kraju, zabrinjava tendencija premijera Krivokapića da je za evidentan pad Vlade kriv neko drugi.

Broj sukoba i svađa sa političkim partijama, koje su iz dana u dan potresale Vladu, kao i konstantan lični animozitet prema ljudima u njegovom najbližem okruženju, od izbornog procesa na ovamo – počev od sukoba sa ekspertskim timom u predizbornoj kampanji, zatim armijom savjetnika u Kabinetu koji su u roku od godinu mijenjani kao na traci, do pojedinačnih sukoba sa najbližim saradnicima i ministrima u različitom vremenskom periodu – Leposavić, Milonjić, Sekulović, Brđanin, Abazović i na kraju moja malenkost, govori da je uvijek potreban dežurni krivac, neko drugi, ko radi protiv njega.

Imajući u vidu da sam zvanično, do 04.februara ministar u Vladi u kojoj je premijer Zdravko Krivokapić, neću se dalje oglašavati, čuvajući tako svoje i dostojanstvo drugih. Nakon ovog datuma, kao slobodan građanin, čuvaću ga baš onako kako drugi ljudi budu čuvali moje dostojanstvo", saopštio je Radulović.