INTERVJu sa PREDSJEDNIKom I POSLANIKom DEMOSA

Lekić za "Vijesti": EU nas neće častiti članstvom zbog Ukrajine

Prema jednoj političkoj školi, Crna Gora treba da izgradi imidž poluprotektorata s tendencijom prerastanja u puni protektorat u kome će vladati inferiorno-poslušne političke elite. Drugi politički pravac je težnja da se politički život odvija u stanju permanentnog Informbiroa

39361 pregleda 284 reakcija 44 komentar(a)
”Ne potcjenjivati refleksije dešavanja u Ukrajini na Crnu Goru”: Lekić, Foto: Luka Zeković
”Ne potcjenjivati refleksije dešavanja u Ukrajini na Crnu Goru”: Lekić, Foto: Luka Zeković

Invazija Rusije na Ukrajinu potencijalno bi mogla da ubrza ulazak Crne Gore u Evropsku uniju (EU), ali u nekoj novoj integracionoj formi. Međutim, poslije ovakvog zastoja u integracijama i svega što se dešava u zemlji, teško je da će nas zbog toga častiti punopravnim članstvom - ocijenio je lider i poslanik Demosa, Miodrag Lekić.

On je u intervjuu “Vijestima” kazao da ipak treba ozbiljno pratiti dešavanja u Ukrajini i biti spreman za dalje evropske procese, uz, kako navodi, obavljanje domaćih zadataka.

Govoreći o uticaju rata u Ukrajini na pregovore o formiranju nove vlade, Lekić ističe da bi oni trebalo da se vode na osnovu unutrašnjih pravila i uz uvažavanje volje ispoljene na izborima.

”Iako se, izgleda, navikavamo na inflaciju javnih riječi i široki repertoar lokalnih demagogija, zaista zvuči groteskno i avanturistički da sad, navodno zbog Ukrajine, treba da subjekti korupcionaškog sistema preko noći zauzmu značajne, čak kontrolne, funkcije državne vlasti. Inače sama operacija, odnosno korišćenje Ukrajine kao alibija za ovdašnje političke prevare i lov u mutnom, sadrži ponovo ideološke obrasce”, napominje on.

Kakve će, po Vašoj ocjeni, biti kratkoročne, a kakve dugoročne posljedice invazije Rusije na Ukrajinu?

Ova invazija, s više ratova u njoj - vrući u Ukrajini, hladni u dijelu svijeta, žestoki ekonomski i propagandni - sve to ima već velike posljedice. Najviše je, nažalost, posljedica po Ukrajinu koja je na neki način dvostruka žrtva. Žrtva vojne invazije Rusije, van međunarodnog legaliteta, koja je kao takva za osudu. Ali treba reći da je Ukrajina i žrtva rivaliteta velikih sila. Zato ukrajinski narod zaslužuje široku solidarnost - razumije se i našu.

U pravilima igre evropskih integracija predviđeno je naše usaglašavanje s mnogim evropskim pravilima i standardima. Pa i u spoljnoj politici. I to treba poštovati. Kao što treba poštovati interese države i njenih građana... Hoću da kažem da je potrebno u ovom trenutku imati sposobnosti, kredibilitet države i onih koji je vode, što uzgred i nažalost nemamo, da bi se našla mjera između preuzetih međunarodnih obaveza i takođe obaveze zaštite interesa naših građana

Slijede i one dugoročne posljedice, pa i za međunarodni poredak, posebno evropski. Rusija je, ne zaboravimo, evroazijska država. Dakle, ona je i evropska zemlja geografijom, dijelom i kulturom, svakako i s interesima, pa je pitanje evropske bezbjednosti posebno složeno. Evropa je već ranije najavila definisanje svog strateškog kompasa. U kontekstu onog što se dešava u Ukrajini, taj zadatak je još složeniji, ali i sve hitniji.

Brinu li Vas upozorenja koja dolaze i iz države i iz inostranstva da se dešavanja iz Ukrajine mogu, u vidu tzv. proksi sukoba, prenijeti na Crnu Goru i region?

Imamo jednu neobičnu tradiciju da se događaji van Crne Gore, pa i oni dosta udaljeni, prilično lako prenose na naše unutrašnje procese. Zato ni refleksije sadašnjih događaja u Ukrajini i oko nje na Crnu Goru ne treba potcijeniti.

Lekić
Lekić foto: Luka Zeković

Ipak, sve će zavisiti od nas i naše zrelosti. Ako se nastavi neozbiljno vođenje državnih poslova i usmjeravanje političkih procesa, onda nam se dobro ne piše i bez rata u Ukrajini.

Poslije jednog eksperimenta s apostolsko-ekspertskom vladom, sad ulaženje u avanture novog eksperimenta koji već stvara utisak nedopustivih konfuzija i neozbiljnosti, upućuje na novo komplikovanje ukupne scene. Naravno, s lošim posljedicama. Pa i nestabilnosti.

Zato iako mislim da najprije treba pokušati s formiranjem nove vlade u okviru političkog legaliteta, dakle, parlamentarne većine koja je pobijedila na prošlim izborima, takođe, smatram da u postojećim nestabilnim unutrašnjim i međunarodnim uslovima treba ozbiljno razmisliti i pokušati opciju tehničke vlade sastavljene od cijelog parlamentarnog spektra.

Ukoliko bi ona uspjela da se konstituiše i da dijeluje na osnovu usaglašenog programa, vođena principom nacionalno-državnog jedinstva i interesa, bio bi to izraz zrelosti naše države. I stabilna tranzicija u složenom vremenu, ka daljim demokratskim i evropskim procesima, razumije se i izborima.

Kako tumačite odluku Vlade da još ne potvrdi sankcije Rusiji? Da li će zemlja zbog toga snositi neke konsekvence?

Crnogorska država već u dužem periodu trpi negativne konsenkvence neozbiljnosti i nedoraslosti vlade, uz poneki izuzetak u njoj. Da ne govorimo o sadašnjem stanju agonije vlade gdje se čelni ljudi, posebno premijer i potpredsjednik, međusobno optužuju na najnižem mogućem javnom nivou, recimo ko je od njih dvojice švercovao kokain.

Iako je sve to mučno i komentarisati, uočljivo je da se sad i ne zna ni ko odlučuje u spoljnoj politici. Premijer se žali na resornog ministra da ga ne informiše, isti ministar je još ranije ubjedljivom većinom delegitimisan u parlamentu glasanjem o nepovjerenju. Sa svim daljim posljedicama.

Samo je tako iniferioran i nedorastao sastav mogao izgubiti, i to ubjedljivo i u mnogim detaljima, kohabitacionu političku utakmicu s predsjednikom države kojem međunarodna reputacija sigurno nije bila jača strana.

Da li Crna Gora mora stoprocentno da slijedi sankcije EU prema Rusiji, ako uzmemo u obzir činjenicu da neke od kaznenih mjera direktno utiču na turizam, koji čini četvrtinu BDP-a?

U pravilima igre evropskih integracija predviđeno je naše usaglašavanje sa mnogim evropskim pravilima i standardima. Pa i u spoljnoj politici. I to treba poštovati. Kao što treba poštovati interese države i njenih građana.

Upravo iz navedenih razloga više zapadnoevropskih država je, i to onih najvećih, pored uvođenja sankcija Rusiji, zadržalo uvoz gasa i nafte iz Ruske Federacije, usmjeravajući dnevno milionske svote novca ratnoj Rusiji.

Turska, takođe kandidat za članstvo u EU, nije uvela sankcije Rusiji, kao uostalom ni Izrael, država koja jako pripada zapadnom svijetu i koja predstavlja najvećeg američkog saveznika.

Hoću da kažem da je potrebno u ovom trenutku imati sposobnosti, kredibilitet države i onih koji je vode, što uzgred i nažalost nemamo, da bi se našla mjera između preuzetih međunarodnih obaveza i takođe obaveze zaštite interesa naših građana.

Tim prije što su građani donekle i podijeljeni, iz više razloga, pa i istorijskih, kada je u pitanju rata u Ukrajini.

Kako, sveukupno, ocjenjujete reakciju države na agresiju Rusije, i šta bi, tim povodom, još moglo da se preduzme? Da li ćete, kao predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, inicirati neke poteze?

Koliko smo razumjeli, Vlada tek treba da održi sjednicu na kojoj bi se najzad usvojile mjere. Ako ne ponove onu državnu bruku prekida sjednice i međusobno optužujućih izjava koje su zatim članovi Vlade dali.

Bitan je i sadržaj mjera.

Ima se utisak da se prema formatu osoba koje vode spoljnu politiku i onoga što javno izjavljuju, spoljna politika svodi na sistem automatskog pilotiranja. Drugim riječima, prihvatanja svega što je negdje napisano, bez sagledavanja interesa države i građana.

Moj realan domašaj je ozbiljno, nadam se i doneklo kompetenento vođenje Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, u smislu demokratkog javnog dijaloga u njemu, pa i naše zajedničke sposobnosti da dođemo do određene sinteze u ponekad različitim stavovima, sve u interesu države.

Dobru namjeru da se sarađuje, eventualno i pomogne u konstituisanju i realizaciji državnih spoljnopolitičkih poslova, nije bilo moguće realizovati zbog poznatog dijelovanja Vlade kao odmetnute družine od parlamenta. I sad tu više nije bitno da li su to radili iz neznanja ili arogancije, bitan je težak bilans i slika države u toj važnoj oblasti.

Nedavno ste kazali da je ulaganje u stabilnost zapadnog Balkana - ulaganje u stabilnost Evrope. Da li, stoga, očekujete da Brisel u Crnoj Gori i regionu preduzme neke konkretnije poteze?

Mi prvo treba da znamo što hoćemo i da se na kompetentan način borimo za ostvarenje naših ciljeva. To podrazumijeva intenzivan i iskren dijalog s Briselom. Posebno u novonastalim međunarodnim okolnostima.

Da li je iluzorno vjerovati u to da bi rat u Ukrajini mogao da ubrza ulazak Crne Gore u EU?

Potencijalno bi mogao da ubrza, a u tom slučaju u nekoj novoj integracionoj formi. Poslije ovakvog zastoja u integracijama i svega što se dešava u zemlji, teško je da će nas zbog toga častiti punopravnim članstvom.

Međutim, treba ozbiljno pratiti, učestvovati, biti spreman za dalje evropske dinamike. Naravno, uz obavljene domaće zadatke kod kuće.

Na koji način dešavanja u Ukrajini determinišu aktuelne političke prilike u Crnoj Gori i pregovore o formiranju nove vlade?

Treba pratiti i uvažavati posljedice dešavanja u Ukrajini, ali politički proces i pregovori o novoj vladi bi trebalo da se vode na osnovu unutrašnjih pravila. Svakako i uz uvažavanje ispoljene volje na posljednjim izborima.

Treba li podsjećati da je glavna poruka velikog obrta na političkoj sceni 30. avgusta 2020. bila demontaža korupcionaškog sistema, pravne posljedice za njihove nosioce, izgrađivanje Crne Gore kao ozbiljne, pravne, demokratske, odgovorne, međunarodno ugledne države.

Iako se, izgleda, navikavamo na inflaciju javnih riječi i široki repertoar lokalnih demagogija, zaista zvuči groteskno i avanturistički da sad, navodno zbog Ukrajine, treba da subjekti korupcionaškog sistema preko noći zauzmu značajne, čak kontrolne, funkcije državne vlasti.

Inače sama operacija, odnosno korišćenje Ukrajine kao alibija za ovdašnje političke prevare i lov u mutnom, sadrži ponovo ideološke obrasce.

Na koje obrasce ciljate?

Najmanje na dva, koje, mislim, treba demistifikovati. Prvi, u isti mah neozbiljan do šarlatanstva i ponižavajući za zemlju, sastoji se u glasinama da je neko javio iz inostranstva kako treba da izgleda vlada, ko može i ko ne može da bude u njoj. Navodno, sve sad treba tako i zbog dešavanja u Ukrajini.

Prema ovoj političkoj školi, Crna Gora treba da izgradi imidž poluprotektorata s tendencijom prerastanja u puni protektorat u kome će vladati inferiorno-poslušne političke elite, upravo tvorci takve države.

Drugi politički pravac, možda još pogubniji za stvarnost i sliku zemlje, jeste težnja da se politički život odvija u stanju nekog permanetnog Informbiroa.

Ovdje nije poenta na ruskom faktoru, mada je on i kao istorijski iskustven, opominjujući za ovakvu manipulaciju. Dakle, ne mislim na Goli otok gdje je, uzgred, među zatvorenicima i isljednicima bilo najviše Crnogoraca. Mislim na poimanje politike kao permanentne proizvodnje državnih neprijatelja.

Uprkos opasnostima navedenog puta, smatram da treba vjerovati, a sasvim sigurno treba se boriti, za izgrađivanje ozbiljne, dostojanstvene i demokratske crnogorske države.

Diplomatija i dalje važna

Naslućujete li kakav bi mogao da bude epilog rata u Ukrajini i da li ga treba očekivati u skorije vrijeme?

Ne samo zbog sadašnje propagande i mnogih magli ovog rata, teško je do kraja predvidijeti sve njegove buduće dinamike i krajnji ishod. Dakle, teško je predvidjeti što će prevladati od dva bitna elementa ratnih ishoda. Jedan se zove pravda, drugi sila. Možda se dogodi neka relativna i kontradiktorna kombinacija ova dva elementa, što se kasnije, mada često nepravedno, prevodi na pojam (geo)političkog realizma.

U ovom trenutku bitna je uloga diplomatije i postizanje prekida vatre kao osnova za saniranje teške humanitarne situacije i otpočinjanje pregovora o konačnom mirovnom rješenju.