Crnogorska diplomatija je sve više postala podložna političkom uticaju, a često se dešavalo i da Crna Gora ima do 30 odsto ambasadora koji ne govore nijedan strani jezik, pokazalo je istraživanje Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
”U nekoliko slučajeva otvarana su diplomatska predstavništva samo da bi se na to mjesto uputio određeni čovjek da bi se, nakon završetka mandata, to mjesto ugasilo”, piše u dokumentu pod nazivom “Kako od intuitivne do pametne diplomatije”, koju su pripremili profesor Univerziteta u Bostonu Vesko Garčević i programska direktorica CDT-a Milica Kovačević.
Garčević je bivši ambasador Crne Gore.
Ovo je, kako su ocijenili, najočitiji primjer kako intuitivna diplomatija sistem podređuje ličnim ambicijama i političkim kalkulacijama.
Osim očiglednih negativnih efekata na funkcionalnost diplomatske službe, politizacija, kako su ocijenili, utiče negativno i na radnu kulturu u ministarstvima i odnose među zaposlenima, stvarajući latentne ili otvorene sukobe između profesionalaca i onih koji su politički imenovani.
Upozoravaju da u ministarstvima koja su zarobljena politikom, nema prostora za inovacije, reforme i prilagođavanje; mladi profesionalci postaju apatični i nemotivisani, dok su stariji profesionalci ravnodušni i nezainteresovani.
”Primjena ovakvog pristupa rezultira diplomatskom službom koja se sastoji od nekoliko desetina diplomata koji zauzimaju rukovodeće funkcije, uglavnom političkih imenovanih ili zaposlenih u Ministarstvu nakon što su zaslugom političkog imenovanja bili jednom u DKP-u i time stekli ‘status diplomata’, i mnogo mlađih diplomata bez iskustva i vještina”, naveli su autori istraživanja.
Dodaju da je tradicionalni pristup dijaspori bio često eksploatatorski, zasnovan na interesu za privlačenje investicija i direktnih uplata (doznaka).
”Takođe, prisutna je tendencija vršenja kontrole nad iseljeništvom zbog stvaranja glasačke baze, odnosno osiguranja političke podrške”, navodi se.
Podsjeća se da, prema istraživanju Eurostata iz 2019. godine, Crna Gora ima ogromnu dijasporu po stanovniku, gdje skoro cijela Crna Gora (600 hiljada ljudi) živi van zemlje i to je može biti veliki potencijal za unapređenje vanjskopolitičke agende.
Ove i druge negativne pojave su, kako se dodaje, dovele do toga da je intuitivna diplomatija sve više sputavala, a sve manje otvarala mogućnosti za osmišljeno, plansko i profesionalno diplomatsko angažovanje.
”Zato smatramo da je neophodno da se naredna Vlada na profesionalan, objektivan i reformski način suoči na problemima koje naša diplomatija ima i počne da rješava nagomilane probleme”, naveli su autori istraživanja.
Predlažu spoljnopolitičku strategiju, koja bi jasno definisala principe, ciljeve i onemogućila pojedinačne akcije ili interpretacije koje predstavljaju zaobilaženje i izokretanje vanjskopolitičkih prioriteta.
”Politička vlast koja bi željela promijeniti vanjskopolitički kurs zemlje morala bi to učiniti javno i transparentno, prethodno promijenivši strateške dokumente. Uporedo sa depolitizacijom i modernizacijom diplomatske službe, potrebno je reformisati ministarstvo, i to kroz napuštanje geografske i uvođenje funkcionalne organizacije i poštovanje jasnih kriterijuma profesionalnog napredovanja u diplomatskoj službi”, piše u dokumentu.
Ova transformacija bi, kako se navodi, značila i stvaranje povezanih “pametnih” ministarstava i ambasada koji bi bili dopuna tradicionalnoj diplomatskoj mreži.
”Neophodno je značajno osnažiti odnose sa dijasporom kroz promjenu karaktera njihovog karaktera i stvaranje adekvatne baze podataka o našim iseljenicima”, navedeno je u istraživanju.
Preporučuje se i uspostavljanje detaljne centralne baze podataka o crnogorskim uglednim građanima koji žive inostranstvu, a koju Crna Gora trenutno nema. Takođe, potrebno je predstavnike dijaspore znatno bolje uključiti u formulisanje nacionalnih politika u ovoj oblasti.
”Ovo podrazumijeva ne samo uključivanje predstavnika klubova koji predstavljaju samo jedan segment Crnogoraca koji žive vani”, navode Garčević i Kovačević.
Smatraju da bi trebalo razmisliti i o ustanovljenju prakse uključivanja istaknutih predstavnika dijaspore u neku vrstu koncepta ambasadora dobre volje, uz dobro osmišljene projekte sa većim uticajem ili u zajednici gdje oni žive ili u poslovnoj, akademskoj, kulturnoj, političkoj zajednici gdje oni imaju određeni uticaj.
”Ambasadori dobre volje treba da promovišu zemlju, a ne partijske interese. Njihov zadatak nije samo da pruže logistiku prilikom državnih posjeta crnogorskih zvaničnika zemlji gdje oni žive, već da u saradnji sa Ministarstvom razviju specifičan koncept predstavljanja Crne Gore koji bi trebalo da uzme u razmatranje mjesto u kojem oni žive, uticaj koji mogu da ostvare u toj zajednici i način na koji je to moguće ostvariti”, navodi se u istraživanju.
Dodaje se i da regionalna saradnja i sve više interesno povezivanje u ad-hoc forume mogu bolje poslužiti malim državama kao Crna Gora kao platforma za usaglašavanje politika i efikasni mehanizmi za angažovanje u međunarodnim poslovima.
Kod domaćina se ostavlja utisak nemara
Mala ambasada sa dvoje ili troje diplomata vjerovatno će, kako se navodi, postati nefunkcionalna ako je ambasador politički imenovan, ako ne govori strani jezik, kao što je to često slučaj u Crnoj Gori, ili ako postavljenje smatra predahom između dva politička imenovanja kod kuće.
”Ionako mala mreža, na ovaj način je dodatno oslabljena, da ne govorimo o utisku nemara koji se ostavlja kod domaćina”, piše u dokumentu.
Bonus video:
