Prošlo je 42 godine od smrti Josipa Broza Tita, predsjednika bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), a njegove najznačajnije tekovine - antifašizam, bratstvo i jedinstvo, solidarnost - gotovo su zaboravljene.
Nakon raspada SFRJ devedesetih godina prošlog vijeka, stvorene su nove države i neke nove “vrijednosti”, sve više se poistovjećuju oni koji su se tokom Drugog svjetskog rata gledali preko nišana, a nacionalizam buja.
Bosansko-hercegovački istoričar Husnija Kamberović podsjeća da se Titova najveća tekovina - Jugoslavija, raspršila u ratovima devedestih.
”Antifašizam je univerzalna vrijednost kojoj je Tito bio beskrajno odan, bez obzira što danas imamo pokušaje da se Titu i njegovom pokretu odrekne ta vrijednost. Nažalost, danas se u gotovo svim postjugoslavenskim zemljama antifašizam svodi samo na prigodne manifestacije, što je jako loše”, upozorava on.
Ipak, kako dodaje, važno je da se ta ideja čuva i očekuje da antifašizam iz “ove salonske faze postane prepoznatljiviji i puno prisutniji na javnoj sceni”.
”Potreban je sada, kao što je bio potreban i 1941. godine”, poručio je Kamberović.
Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić navodi da je antifašizam nešto što treba pozdraviti i nešto sa čime se treba ponositi.
”Brojni narodi u Evropi bi bili presrećni da su imali ono što su imali jugoslovenski narodi jer je na ovim prostorima apsolutno bio najjači, najmasovniji i najbolje organizovan pokret otpora u okupiranoj Evropi”, rekao je Klasić za “Vijesti”.
On ističe da su tu još brojne dobre tekovine - opismenjavanje, industrijalizacija, generalno popravljanje standarda života.
”Ali, treba biti oprezan kada se govori o tekovinama Josipa Broza, jer su to i nedemokratija, nemogućnost parlamentarizma, nemogućnost slobode govora i političkog udruživanja, ograničavanje ljudskih prava. Josipu Brozu kao i svim drugim ličnostima, ne treba pristupiti crno-bijelo i isticati samo ono što je dobo ili naglašavati samo ono što je loše”, naveo je Klasić.
Jedna od negativnih tekovina je i logor Goli otok, otvoren za takozvane “informbirovce” - ljude optužene da su pristalice predsjednika Sovjetskog Saveza Josifa Staljina u vrijeme njegovog sukoba s Titom 1948...
Prema riječima Klasića, Goli otok je samo jedan u nizu primjera represije koju je sistem sprovodio da bi se zaštitio.
”Tako da se to ne smije umanjivati, ali to nije jedino što karakterišu socijalističku Jugoslaviju niti Josipa Broza Tita”, rekao je Klasić.
NACIONALIZAM SRUŠIO SFRJ, I DANAS PRIJETI
Kamberović podsjeća na česte interpretacije kako su bratstvo i jedinstvo iz Titovog doba bile varka.
”Međutim, mnogi u Jugoslaviji su u to iskreno vjerovali i rekao bih da je upravo Titovo doba pokazatelj kako je međuetnička saradnja moguća. Zbog toga je to sada osnova obračuna nacionalizama sa Titovim nasljeđem, budući da nacionalizam svoj legitimitet može braniti jedino delegitimirajući socijalističku Jugoslaviju”, ocijenio je Kamberović.
Podsjeća i da nacionalizam na ovim prostorima buja posljednjih decenija.
”On je srušio Jugoslaviju, a prijeti da sruši i neke postjugoslavenske države. Hrana našim nacionalizmima su siromaštvo, s jedne strane, ali i bujanje desničarkih i radikalnih nacionalističkih pokreta u svijetu, s druge strane. No, svijet će se izboriti sa svojim nacionalizmima i desničarima lakše nego mi na Balkanu”, kaže on.
Klasić navodi da je nacionalizam konstanta na ex-YU prostorima i da je dokaz i primitivizma i nekakvih istorijskih zadrtosti.
”Narodi na ovim prostorima su većinu svoje istorije živjeli u nekim većim državnim tvorevinama u kojima su uglavnom bili u nekakvom inferiornom položaju. Takav inferiorni položaj ne dopušta nacionalni razvoj, razvoj identiteta kao što su to imali Francuzi, Španci, Britanci... Međutim, Drugi svjetski rat je pokazao do čega nacionalizmi mogu dovesti i mislim da se 45 godina od kraja Drugog svjetskog rata, nacionalizam samo primirio, privremeno je bio pobijeđen, ali je krajem 80-ih eskalirao i doveo do krvavog raspada Jugoslavije”.
Nacionalizam je, kako dodaje, i dalje prisutan u regionu, upravo zbog toga što narodi sa svojim političarima koji su dobili svoje države, ne znaju šta bi tačno htjeli sa njima, i u takvim situacijama je nacionalizam utočište, bijeg i izgovor.
”Uvijek je lakše okrivit sve druge u situaciji kada nemate rješenja da popravite standard života građana. I Francuzi su patriotski osviješćeni, i Englezi i Španci, međutim, pobrinuli su se da žive dobro i neće sigurno kriviti sve druge oko sebe za neuspjehe, zato što očito imaju puno uspješnije političare, ekonomiste, privrednike itd”, rekao je Klasić.
Kaže da često studentima citira Ramba Amadeusa da je nacionalizam za one koji imaju platu do 300 eura, a kako se plata povećava - postaje totalno nebitan.
LJUBO ČUPIĆ NE IDE UZ FAŠISTE
Predsjednik Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore (JKPCG) Radislav Stanišić kaže da 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, proslavljaju najviše oni koji nemaju nikakve veze sa borbom protiv fašizma.
”Nose sliku Ljuba Čupića, a pjevaju pjesme o prvom komandantu fašističke crnogorske vojske u Italiji, koji je pobjegao sa Kraljem Nikolom i udario na Rim kao fašista”, kazao je podsjećajući na “Marš na Rim” 1922. godine kojeg je predvodio italijanski fašistički vođa Benito Musolini.
Navodno je u tom maršu učestvovala i grupa crnogorskih komita, koji su pobjegli za Italiju nakon Božićnog ustanka, ali o tome postoje oprečne informacije...
Stanišić je najavio da će JKPCG položiti 9. maja cvijeće na spomenik Partizanu-borcu na Gorici, kao i u Nikšiću na spomenik Palim borcima pod Trebjesom.
”Jedino komunisti iskreno odaju počast borcima iz Narodno-oslobodilačkog rata (NOR). Danas ne postoji ništa za šta su se borci iz NOR-a zalagali - bratstvo i jedinstvo, pravo radničke klase... Nikšić je bio drugi industrijski centar, iza Maribora, a danas je industrijsko groblje”, rekao je Stanišić.
Prema njegovim riječima, borci iz Crne Gore su se u Drugom svjetskom ratu borili da ona bude ravnopravna u zajednici jugoslovenskih naroda.
”Crna Gora je 1918. godine izgubila samostalnost, a komunisti su tražili da u budućoj zajednici Crna Gora mora biti ravnopravna sa ostalim. To se ostvarilo 29. novembra 1943. na zasjedanju AVNOJ-a”, podsjeća Stanišić.
Na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), održanom u Jajcu 29. i 30. novembra 1943. godine, odlučeno je da se Jugoslavija uspostavi “kao državna zajednica ravnopravnih naroda”, koja će obezbijediti punu ravnopravnost Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Odluke AVNOJ-a značile su rušenje Kraljevine Jugoslavije...
Delegacija JKPCG će, kako je naveo Stanišić, 24. maja krenuti sa štafetom za Beograd, gdje će posjetiti Kuću cvijeća na Dan mladosti 25. maja.
Štafeta mladosti je išla kroz cijelu bivšu Jugoslaviju i svakog 25. maja dodjeljivana je Titu do njegove smrti 1980. Taj datum, 25. maj, proglašen je za Titov službeni datum rođenja, iako je rođen 7. maja...
Stanišić je kazao je i da je njegova partija članica Koordinacionog tijela komunističkih partija regiona i treba da preuzme predsjedavanje u oktobru.
Komunisti s desničarima zarad višeg cilja
JKPCG je na parlamentarnim izborima nastupila u koaliciji Za budućnost Crne Gore, koju je predvodio Demokratski front.
Na pitanje kako je došlo da saradnje sa desno orijentisanim DF-om, Stanišić je odgovorio da je to u skladu sa Titovim tekovinama, jer je on još 1946. pozvao komuniste da prihvate djecu onih koji su se borili “sa druge strane”.
”Za nas ne postoje nacionalističke partije. Povezalo nas je i to što je 30 godina na vlasti bio DPS, koji je razorio privredu, cilj nam je bilo da dođe do promjena. Novi su došli na vlast, ali su nastavili da rade po principima DPS-a. Nadam se da će se jednom narod opametiti i početi da gleda politički program partija, a ne ličnosti koje ih predvode”, kazao je Stanišić.
Svuda pokušavaju da obesmisle partizanski pokret
Kamberović kaže da su pokušaji da se obesmisli partizanski pokret prisutni svuda.
”Znamo da su u Srbiji i jednom dijelu BiH partizani i četnici izjednačeni; znamo i da se u Hrvatskoj u javnom diskursu partizani sve češće tretiraju samo kao ‘zločinci’, a riječ je o najvećem pokretu otpora u Evropi u Drugom svjetskom ratu, čiji je doprinos u antifašističkoj pobjedi nemjerljiv. U BiH se takođe sve češće promoviše ta politizovana slika partizanskog pokreta kao zločinačkog i političari to koriste u svojim kampanjama”, navodi Kamberović.
Poručuje da sada treba jedna regionalna saradnja za istraživanje Drugog svjetskog rata, koja bi bila neopterećena političkim kontekstima i nacionalizmima, ali koja bi vodila računa o pojedinim regionalnim specifičnostima.
”Mislim da bi jedan takav pristup pomogao da se bolje razumije i partizanski pokret, sa svim svojim nijansama i greškama”, poručuje Kamberović.
Klasić kaže da se u Hrvatskoj antifašizma više srame, nego što se ponose.
Objašnjava da je to posljedica načina na koji je Hrvatska izašla iz Jugoslavije, pa se i komunizam i JNA iz 90-ih poistovjećuju sa partizanskim pokretom iz Drugog svjestkog rata.
Bonus video:
