Crna Gora je, nakon decenije pregovora sa Evropskom unijom (EU), od nekadašnjeg lidera u brzini, postala lider u dužini trajanja tog procesa na Zapadnom Balkanu i u broju izgubljenih šansi, ocijenili su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).
„Dok građanstvo snažno podržava put ka EU, donosioci odluka sve češće idu stranputicama stavljajući partikularni ispred javnog interesa“, navodi se u studiji CGO-a “Decenija crnogorskih pregovora sa EU: kako izaći iz kružnog toka?”, čiji su autori Milica Zindović, Nikola Mirković i Daliborka Uljarević.
U zaključcima studije, koju je CGO uradio uz finansijsku podršku Fondacije "Friedrih Ebert", kaže se da su prvu dekadu pregovora obilježile brojne afere, neefikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, urušavanje institucija, napadi na novinare i nezrela politička nadgornjavanja koja su dovela do opasne polarizacije u društvu.
“Dodatno, posljednje godine prati i klerikalizacija i radikalizacija, uz ponovno problematiziranje nekih sloboda koje su se činile osvojenima, ali i ugrožavanje građanskog koncepta države Crne Gore”, kazao je Mirković.
Kako je naveo, bilježe se i određeni uspjesi, prije svega oni na spoljnopolitičkom planu, ali neizvjesnost koja stoji pred Crnom Gorom i to može dovesti u pitanje.
Mirković je rekao da studija kvalitativno obrađuje crnogorski hod ka EU, zatim daje osvrt na pregovaračku strukturu koja je sedam puta promijenjena za deset godina, što je urušilo i institucionalnu memoriju i krhke kapacitete.
“Ni primjena nove metodologije nije suštinski promijenila taj glomazan i birokratizovan aparat, dok je kontaminacija političkim kombinatorikama ostavila trag i na dinamiku pregovora”, kazao je Mirković.
On je naveo da je fokus studije i na poglavljima 23 i 24, kao okosnicama pregovaračkog procesa, ali i ukupne demokratizacije zemlje, prema kojima se mjeri napredak ili izostanak napretka.
Prema riječima Mirkovića, studija daje osvrt i na neka specifična pitanja, poput kontroverznog ekonomskog državljanstva.
“Od predvodnika evropskih integracija u regionu, što je i bila podsticajna, a ne suštinski tačna karakteristika, zemlja je došla u fazu u kojoj se bilježi stagnacija ili regresija u brojnim oblastima, postajući i destinacija čestih posjeta specijalnih izaslanika koji, inače, dolaze tamo gdje su problemi”, rekao je Mirković.
On je kazao da dva posljednja izvještaja Evropske komisije daju i najniže ocjene napretka u poređenju sa ranijim godinama, dok su identifikovani pomaci minimalni.
“Tokom vladavine DPS-a razvijen je i zloupotrebljavan sistem kontrole i monopola, zbog kojeg je, u relevantnim međunarodnim izvještajima, korupcija opisivana kao endemska, a javni interes je toliko bio ugušen partijskim da je Crna Gora nosila epitet zarobljene države”, rekao je Mirković.
On je saopštio da je to simuliranje reformi i političke volje, praćeno odupiranjem sadržajnom usvajanju demokratskih i evropskih obrazaca ponašanja u vođenju politike i rukovođenju institucijama, i uz hranjenje partijskih apetita i zadovoljavanje ličnih interesa, bilo i ostalo karakteristično za sve crnogorske vlade.
Kako je Mirković naveo, takav pristup narušio je kredibilitet Crne Gore u evropskim krugovima, a na intenzitetu je posebno dobio posljednjih godina, jer su se stvari brzo dešavale i sve je bilo još ogoljenije, navodi se u studiji.
Prema njegovim riječima, ni parlamentarni izbori 2020. godine nijesu doveli do potrebnih kvalitativnih promjena.
“A posljednje dvije Vlade, 42. Vlada Zdravka Krivokapića i 43. Dritana Abazovića, predstavljaju vlade iznevjerenih očekivanja onih koji su vjerovali da će fokus biti na evropeizaciji društva”, kazao je Mirković.
On je naveo da su loše prakse nastavljene, uz svjesno ignorisanje demokratskih pravila.
“Što karakterišu i ekstenzivna zapošljavanja zasnovana na partijskoj ili ideološkoj podobnosti (posebno u vrijeme tehničke Vlade Abazovića) i neodgovorne odluke, koje dobijaju na neprimjerenosti kada su te Vlade već bile bez legitimiteta”, kaže se u saopštenju.
Dodaje se da se istovremeno Skupština samomarginalizovala iz procesa evropskih integracija.
Prema riječima Mirkovića, u studiji se kao posebno zabrinjavajući konstatuje vidljiv gubitak uticaja EU i država članica u Crnoj Gori, izražen i kroz bremenit proces izbora sudija Ustavnog suda.
Zabrinjava i, kako je dodao, usvajanje niza zakonskih tekstova po ubrzanoj proceduri, a bez javnih konsultacija ili ignorisanje preporuka, pa čak i upozorenja, iz EU.
“Generalno uzevši, sposobnost vlasti i institucija da ispunjavaju obaveze preuzete na putu ka EU je sve slabija, a politička volja ostaje na retoričkoj ravni”, rekao je Mirković.
On je kazao da izostanak učinaka prati i sve polarizovanija i toksičnija politička situacija, obilježena nepovjerenjem među akterima, ali i množenjem političkih činilaca koji su neotporni na maligne strane uticaje.
Posljedično, prema ocjeni Mirkovića, Crna Gora danas ima nedovršene institucije, ali i kontinuitet prevage partijskih i partikularnih interesa nad javnim interesom.
“Raskorak između deklarativnog zalaganja za evropeizaciju i otpora usvajanju demokratskih obrazaca ponašanja u vođenju politike i rukovođenju institucijama ostaje konstanta vlasti, iako su smjene dobile na ubrzanju, naglašava se u studiji”, kazao je Mirković.
Kako je pojasnio, u studiji se kaže da je kako bi se normalizovale prilike u državi, pored izbora sudija Ustavnog suda, neophodno što prije izabrati Vrhovnog državnog tužioca u punom mandatu, kao i kompletirati Sudski savjet.
“I raspisati vanredne parlamentarne izbore a kako bi se znalo ko i kakav legitimitet ima da o nekim pitanjima odlučuje”, dodao je Mirković.
U preporukama studije, kako je kazao, navodi se da je potrebno dalje jačati pravosuđe, putem izmjena i dopuna zakona o Sudskom savjetu i sudovima i o državnom tužilaštvu.
“I to kroz inkluzivne konstultacije sa zainteresovanim akterima i uz usklađivanje sa preporukama Venecijanske komisije i GRECO-a, ali i kroz kadrovsko provjetravanje”, dodao je Mirković.
On je kazao da pregovaračka struktura mora biti tehničko-koordinacioni mehanizam koji postoji nezavisno od toga ko je na vlasti, uz politički konsenzus o značaju institucionalne memorije i snaženja administrativnih kapaciteta, kako bi se proces pokrenuo i na toj ravni.
Kako je Mirković saopštio, borba protiv korupcije mora biti više od atraktivnih medijskih naslova i statistike.
“I u tom pravcu su, s pravom, mnogo veća očekivanja od SDT-a i Agencije za sprečavanje korupcije nego što oni za sada daju u dijelu učinaka, iako se radi o različitim institucijama, sa različitim mandatima i rezultatima”, kazao je Mirković.
On je naveo da je potrebno pažljivo pratiti procese zapošljavanja, a posebno u organima za koje su najavljene značajne kadrovske promjene, a kako bi se ograničio neprimjeren politički uticaj i profesionalno jačale institucije.
Kako je kazao, civilno društvo bi moralo biti uključenije u procese donošenja odluka i oblikovanja javnih politika, a Vlada mora obezbijediti redovno finansiranje nevladinih organizacija (NVO) iz javnih fondova i raditi na unaprijeđenju zakonskog osnova za održivost NVO sektora.
Prema riječima Mirkovića, obaveza je svih aktera da doprinesu smanjenju tenzija i ograničenju klerikalizacije koje dovode u pitanje građanski koncept države Crne Gore, ali i da se uspostavljaju mehanizmi koji će jačati rezistentnost na spoljne maligne uticaje.
U studiji se, kako je Mirković pojasnio, preporučuje da EU i države članice, kao i Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno kraljevstvo, aktivnije podrže progresivne aktere i inicijative za uspostavljanje i produbljivanje društvenog i političkog dijaloga.
“Kako bi se prevazišla postojeća polarizacija, ojačale institucije i ukupna otpornost prema regionalnim ili širim hegemonističkim projektima, i zemlja vratila na put evropeizacije i demokratizacije”, zaključio je Mirković.
Bonus video:
