Za parlamentarne izbore se sprema 17 partija i građanskih listi. Politički sociolog dr Zoran Stojiljković ističe da se radi o fragmentiranoj i preobimnoj političkoj ponudi, koja je rezultat i složene i, u posljednjih nekoliko godina bar, prilično ćudljive i zahtjevne političke tražnje. Stojiljković u razgovoru za “Vijesti” primjećuje da je biračko tijelo i realno segmentirano - podijeljeno po brojnim linijama identitetskih, kulturnih, regionalnih i socijalnih podjela, uključujući i one generacijske.
Prema njegovom mišljenju, to je proizvod i visoke dinamike i konfliktnosti same partijske scene, sa dugom već istorijom brojnih spajanja i razdvajanja, nestajanja i nastajanja koja je teško i zapamtiti.
”Cinici bi rekli da se radi o plitkoj bari sa puno političkih krokodila (i krokodilčića), odnosno pretendenata na stranački, politički presto. Razumljiva je, u vremenima zgusnute istorije, potreba mnogih da “služe narodu”. Posebno ako ta služba može biti i unosna. Proporcionalni izborni sistem sa razumno nisko postavljenim eliminacionim pragom te ambicije čini naoko lako ostvarivim”, kaže dr Zoran Stojiljković, upozoravajući da posljedica može biti preuska izborna formula, ostanak izvan parlamenta i vanparlamentarni status, i na drugoj strani činjenica da “pali glasovi” idu na račun izbornih pobjednika – političkih aktera sa dvocifrenim procentnim udjelom u biračkom tijelu.
Da li je iznenađenje to što je DF, barem u dosadašnjem obliku, prestao da postoji?
DF ili prosrpski politički blok je bio neka vrsta fronta ili, još prije, političkog utvrđenja u vrijeme pozicionog ratovanja sa DPS vlastima. Nakon Đukanovićevog gubitka predsjedničkih izbora ta vrsta tvrdih političkih granica i fortifikacija DF je umnogome je izgubila razlog postojanja.
Koliko je čvrst savez Demokratske narodne partije i Nove srpske demokratije? Hoće li ovaj savez opstati ili treba očekivati dalje raslojavanje unutar nekadašnjeg Demokratskog fronta?
Vjerujem da će opstati jer se radi o visokoj političkoj bliskosti preostalih aktera u DF. Ali u ne manjoj mjeri i potrebi i razlogu da se očuva bar minimalni dvocifreni izborni postotak što DF drži u krugu tri, četiri relevantna aktera. Time i sprječava dalju političku eroziju. Neki bi rekli i čuva status (jednog od) političkog favorita oficijelnog Beograda.
Vjerujete li da će lista oko DPS-a na predstojećim izborima uspjeti da zaustavi negativni trend koji je jasno vidljiv posle poraza Đukanovića od Milatovića?
Zbog blizine održavanja ovih izbora, što je istine radi i zamka u kojoj su sami upali DPS i njen, već bivši predsjednik, vjerujem da će se ovaj trend dalje nastaviti. No, ako koalicija oko DPS osvoji više od bar četvrtine glasova i očuva status glavnog opozicionog igrača, ali i pouzdanog oslonca političkog Zapada, preuranjeno je DPS proricati zlehudu političku sudbinu koju je, recimo u Srbiji doživio DS.
Šta za DPS znači povlačenje Đukanovića i uklanjanje kadrova koji su bili simboli vladavine ove partije i kakve to efekte može imati na biračko tijelo?
Kratkoročno, i u lojalnom dijelu biračkog tijela biće dominantno stanje sumnje, demobilizacije i konfuzije. Dugoročno, međutim, time raste mogućnost da se, koliko - toliko uvjerljivo, govori o novom DPS, izvršenoj reformi i transformaciji koja podrazumijeva i skidanje bagaža decenijske, visokonaponskom, političkom korupcijom ozračene vlasti.
Pitanje je, međutim, koliko vremena ipak mora proći, i da li tu reformu mogu završiti kadrovi koji su rasli u bliskom Đukanovićevom okruženju? Konkurs za izbor lidera (jasne) evroatlantske orijentacije je otvoren.
Kakva je perspektiva koalicije Demokrata i URE? Njihovi odnosi u ne tako davnoj prošlosti bili su opterećeni oštrim sukobima.
Demokrate i URA, uostalom kao i Evropa sad, dio su istog (sada naraslog) središnjeg političkog polja između DPS i DF. Nije nikakva specifičnost Crne Gore da su sukobi “ šutiranja ispod stola” i uvida javnosti najžešći upravo između onih aktera koji se bore za istu političku klijentelu. Kao u poznatoj reklami, nije svejedno, kome će dati konačno svoj glas. Birači tvrdo na drugoj strani, tek su retorički predmet moje pažnje. Trenutna koalicija izraz je, po mome sudu, prije svega htjenja da se očuvaju glasovi i pozicije i stvore uslovi za novi povratak na vlast. Što se dugoročne perspektive tiče, za ovu vrstu prirode odnosa u Srbiji je odomaćen izraz “Može biti, ali i ne mora da bude”. Problem je i što centristička prostorna pozicija vodi, u ovom slučaju, sve manje uočljivim građanskim i evrofiličnim tipskim karakteristikama.
Po mnogim procjenama i istraživanjima PES je glavni favorit na ovim izborima. Koliko je rizično za političke prilike u Crnoj Gori to što može imati predsjednika i premijera iz iste stranke?
Dovoljna brana mogućoj uzurpaciji vlasti su raspored snaga na političkoj i parlamentarnoj sceni, prije svega koalicioni karakter Vlade, ali i stečena i rastuća demokratska kondicija crnogorskog društva i nezavisnih institucija i medija.
Na drugoj strani, teorijski gledano, za stabilnu vlast, posebno onu koja još želi da vrši strukturne promjene, gotovo idealna je situacija u kojoj predsjednik ima “svoju vladu i premijera”. Ako je fokus vlasti i moći u Vladi, preciznije je reći ako Premijer i Vlada imaju svog predsjednika. Istina, stvar je jednostavna tek ako jedan/jedna od njih jeste nesporan autoritet.
SDP, SNP i Pokret za promjene izaći će na ovim izborima samostalno. Te tri partije su do skora bile važan činilac na političkoj sceni, a sada im predstoji borba za cenzus i goli opstanak. Šta to govori o predstojećim izborima?
Na površinskom sloju, prije svega, govori o visokoj neizvjesnosti ishoda izbora i sastava budućeg parlamenta, uslovljenog, prije svega, velikim brojem izbornih igrača čiji se rejting kreće oko cenzusa.
Kada je o prirodi i suštini političkog tržišta riječ, radi se duhu tržišta koje je po Burdijeu i najmanje demokratsko od svih tržišta, time i surovo i nespremno da toleriše iluzije i neblagovremena reagovanja i loše taktičke procjene. Bez dovoljnog filinga za promjene u duhu vremena i dubinska pomjeranja u biračkom tijelu - promjene ukusa i programa na repertoaru političkog pozorišta, i nekadašnji solisti, nosioci repertoaru spadnu na nosioce epizodnih, uloga. Ili tek statiraju.
Iskušenja kohabitacije
U posljednje vrijeme, sve su češće tvrdnje o otvorenom sukobu Milatovića i Spajića. Vjerujete li u kohabitaciju ove dvojice političara?
Sukobi su normalni u pokretu bez duge tradicije i izgrađenih struktura. Posebno u situaciji kada drugi čovek pokreta, sticajem okolnosti, preuzme kandidaturu i postane predsjednik svih građanki i građana. Kohabitacija neće biti laka i bez ozbiljnih trzavica, ali će potrajati u skladu sa pravilom da ništa bolje ne lijepi od lijepka boravka na vlasti.
Bonus video:
