Crnogorska spoljna politika retorički ostaje posvećena evroatlantskim integracijama i regionalnoj saradnji, ali u praksi je njena doslednost otežana unutrašnjom političkom neusklađenošću vladajuće koalicije.
To proizilazi iz odgovora sagovornika “Vijesti” na pitanja ima li Crna Gora jasnu spoljnu politiku i kako na nju utiču stalne svađe u vlasti tim povodom i to što “svako vuče na svoju stranu”.
U posljednje vrijeme crnogorska spoljna politika djeluje neusklađeno i zbunjujuće, jer se iz vrha vlasti šalju kontradiktorne poruke o međunarodnim pitanjima. Primjeri su nejasnoće oko glasanja za prijem Kosova u Savjet Evrope, izjava otpravnika poslova u Rusiji da su “dvije zemlje, jedna duša”, te različiti stavovi povodom osuđujuće presude prvom čovjeku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH).
Garčević: Iluzorno očekivati principijelnost
Profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu i bivši ambasador Crne Gore, Vesko Garčević ocijenio je da je, na retoričkoj ravni, crnogorska vanjska politika zasnovana na prioritetima utemeljenim nakon njene nezavisnosti - regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi, podrška i privrženost međunarodnim multilateralnim institucijama (UN), članstvo u NATO i bliska saradnja sa NATO partnerima, članstvo u EU i nastavak reformi koje vodi ka ovom članstvu.
“Na retoričkoj ravni, ovi se prioriteti nijesu promijenili, međutim, stvari postaju komplikovane ako se pogleda kako se ovi prioriteti sprovode”, istakao je Garčević.
On je kazao da Vlada nije oformljena na principima ideološke bliskosti članica koalicije, niti na principu uzajamne saradnje i podrške ostvarivanju pomenutih strateških vanjsko-političkih prioriteta.
“Vlada je oformljena na ideji pukog održanja na vlasti što duže i podjeli funkcija po širini i dubini kako bi se zadovoljili interesi (često lični interesi) lidera koalicije”, ocijenio je Garčević.
On je istakao da je, u pogledu toga, kako se vlast “promišlja” i sprovodi, ova Vlada kontinuiteta, te ne vidi veliku razliku između vremena prije i poslije 2020.
“U svakom slučaju, iluzorno je od ove vladajuće koalicije očekivati principijelnost u sprovođenju unutrašnje i vanjske politike. Da se članice koalicije rukovode principima, ova Vlada bi odavno bila bivša”.
Garčević je naglasio da protivrečne izjave mogu da zbune na prvi pogled, navodeći da je sve to samo jedna predstava u funkciji ucjenjivanja ostalih koalicionih partnera, radi dobijanja još nekog mjesta “po dubini”.
Lekić: Potrebno definisati ciljeve
Bivši diplomata Miodrag Lekić je kazao da ima utisak da Vlada teško može imati jasnu spoljnu politiku - i to iz nekoliko razloga:
“Ne samo zato što nadležni resor vode kadrovi političkih snaga koje i ne kriju da su bliži opoziciji sa kojom su bili u zajedničkom bloku na više prethodih izbora”.
Lekić je kazao da ako se diplomatija definiše primarno kao djelatnost koja vodi sporazumijevanju i dogovoru radi ostvarivanja određenih ciljeva, onda je u našim uslovima najprije potrebno sporazumjeti se na koalicionom terenu i definisati zajedničke ciljeve.
Zatim, kako je rekao, dolazi faza sporazumijevanja sa međunarodnim partnerima i zajednicom.
“Ostaje pitanje koliko su sve ove faze državno sinhronizovane, ali u svakom slučaju od toga zavisi jasnoća i domašaji naše spoljne politike”, rekao je Lekić.
On je kazao da je proklamovani ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, dominantan narativ da će se to dogoditi 2028. godine, što je nedavni visoki gost iz EU Antonio Košta pohvalio kao dobar slogan - ne bi trebalo da nas zavara i da zapostavimo suštinu:
“A suština je stanje društveno-ekonomsko i pravosudnih reformi, sve kao ogledalo napretka društva”.
Lekić je istakao da je potrebno ozbiljno pratiti ogromne geopolitičke promjene u svijetu, posebno u Evropskoj uniji koja je pred mnogim strateškim i organizacionim redefinisanjima, “kako bismo bili spremni da se u sve te procese uključimo spremni i na vrijeme”.
Crna Gora ne propusti nijednu priliku da propusti priliku
Garčević je istakao da, “nažalost, nikoga više ne iznenađuje konfuzija u pristupu važnim vanjskopolitičkim temama i izazovima i nedostatak principijelnosti vladajuće koalicije”.
“Uzmimo regionalnu saradnju kao primjer. Nejasno je da li mi podržavamo prijem Kosova u Savjet Evrope? Ako smo priznali Kosovo kao nezavisnu državu i imamo sa tom državom diplomatske odnose, koji je razlog da ne podržimo njeno članstvo u SE? Ako je to problem za neke članice koalicije, zašto ne izađu iz Vlade i demonstriraju svoju principijelnost”.
Ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović je sredinom maja, u okviru sjednice Komiteta ministara Savjeta Evrope, poručio da će Crna Gora, kao odgovorna država članica, nastaviti da snažno promoviše vrijednosti multilateralizma, kao i strateške ciljeve i principe Savjeta Evrope i da s tim u vezi, treba podržati članstvo Republike Kosovo u Savjetu. To je izazvalo oštru reakciju predsjednika Skupštine i lidera Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića, koji je optužio ministra da je prekršio koalicioni sporazum i djelovao bez saglasnosti Vlade. Mandić je tvrdio da takav potez narušava odnose sa Srbijom i odstupa od zvanične politike Crne Gore. Ministarstvo vanjskih poslova potom je demantovalo da je Crna Gora formalno glasala za prijem Kosova, navodeći da su političke reakcije neosnovane.
Garčević je istakao da su “pokvareni” odnosi sa Hrvatskom, te da mu se čini da iza toga stoji interes da se uspori put ka EU.
“Imajući u vidu da se ovim ugrožava jedan od prioriteta vanjske politike, zašto one članice koalicije, koje sebe doživljavaju kao nosioce reformi i promotere ideje o EU članstvu, ne zatraže jasno izjašnjavanje po ovom pitanju svih koalicionih partnera, po cijenu opstanka Vlade”.
Hrvatska nije krajem decembra prošle godine dozvolila Crnoj Gori da zatvori Poglavlje 31, nakon što su se pogoršali odnosi između dviju država. Prethodno je Zagreb, u formi non-pejpera, ispostavio zahtjeve za rješavanje nekoliko pitanja koja smatra otvorenim i za koja tvrdi da narušavaju međusobne odnose. “Zahlađenje” je krenulo početkom 2024. godine, nakon što je hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić (Hrvatska demokratska zajednica) otkazao, tokom posjete Crnoj Gori, susret sa crnogorskim kolegom Draganom Krapovićem (Demokrate) zbog, kako je objasnio, njegovih stavova o brodu “Jadran” i spomen-ploči na nekadašnjem logoru u Morinju. Dodatno zaoštravanje odnosa uslijedilo je krajem juna 2024, kad je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i logorima Dahau i Mauthauzen...
“Šta se desilo sa našom kandidaturom za nestalnu članicu Savjeta Bezbjednosti UN? Zašto smo se tako lako povukli, iako smo još prije 17 godina najavili kandidaturu? Zašto Vlada nije dala nikakvo obrazloženje za ovakvu odluku? Imam utisak da Crna Gora ne propusti nijednu priliku da propusti priliku”, kazao je Garčević.
On je istakao da bi mogao nabrojiti dosta sličnih situacija koje se dešavaju skoro svakodnevno.
“Flagrantan primjer ovakvog lutanja, da ne kažem posrtanja, je nedavna izjava crnogorskog otpravnika poslova u Rusiji. Ona ukazuje na ozbiljne probleme u sprovođenju zvanične politike Crne Gore i dovodi u pitanje ulogu Ministarstva vanjskih poslova i Vlade kao cjeline”.
Otpravnik poslova crnogorske Ambasade u Rusiji Aleksandar Obradović je na Međunarodnom forumu “Balkanski dijalog 2025: Crna Gora i Rusija” 10. marta u Sankt Peterburgu rekao da su Rusija i Crna Gora - dvije zemlje, jedna duša:
“Naše narode povezuje nešto jače od trenutne politike, trajnije od dokumenata i sporazuma. Ujedinjuje nas zajednička vjera, osjećaj pravde i časti. Povezuje nas istorija. Rusija i Crna Gora - dvije zemlje, jedna duša. Dva naroda, jedno srce. Put koji je davno utaban ne smije biti izgubljen, uprkos trenutnom stanju međudržavnih odnosa”.
Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ogradilo se od izjave Obradovića, navodeći da ne odražava državnu spoljnopolitičku orjentaciju.
Garčević je kazao da zbog svih pomenutih dešavanja “partnerima iz EU ili NATO, koje zovemo ‘strateškim’, izgledamo nepouzdano”.
“Oni nas vide kao kolebljive, slabe i neorganizovane, ali tako nas vide i ove druge države, Rusija ili Srbija, sa kojim dio Vlade koketira. Ovakav pristup, koji ne mogu nazvati politikom jer nema ništa osmišljenog u njemu, nanosi nam priličnu štetu jer gubimo kredibilitet, kako u regionu, tako i među strateškim partnerima u EU i NATO”.
Miodrag Lekić je istakao da je sasvim izvjesno dominantan utisak spolja o Crnoj Gori - da se radi o zemlji duboke krize identiteta.
“I to u vremenu kada se na unutrašnjem planu vode zapaljive o partikularne identitetske bitke. I to je počelo ranije, dugogodišnja vlast je u tome vidjela jak resurs manipulacije i produživanja svoje vlasti. Uz visoku cijenu za zemlju”.
Lekić je kazao da “od toga koliko u razuđenom vladinom arhipelagu partijskih ostrva ima dovoljno međusobnih mostova i saradnje, zavisi ukupno funkcionisanje države, time i spoljne politike”:
“Pa i slike o nama”.
Sporazum sa Ukrajinom - nejasna motivacija Crne Gore
Odgovarajući na pitanje kako će se verifikovati Sporazum o bezbjednosti sa Ukrajinom u Skupštini kad su pojedinci na strani Rusije, Garčević je rekao da ukoliko se glasanje bazira na javno izrečenim stavovima političkih subjekata u Crnoj Gori u odnosu na agresiju na Ukrajinu, misli da neće biti problem ostvariti potrebnu većinu u Parlamentu.
“Međutim, ovakva skupštinska većina bi predstavljala novu realnost jer bi Demokratska narodna partija (DNP) i NSD vjerovatno glasale protiv Sporazuma. Ukoliko DNP i NSD glasaju protiv, hoće li ovo biti kraj Vlade?”.
On je kazao da bi demokratskim režimima, gdje se koalicije zasnivaju na principima, ovo bio povod za pad Vlade i nove izbore.
“U našem slučaju ovo će vjerovatno biti prilika za nova nemušta saopštenja, uz skrivenu poruku da zbog vlasti treba ostati u Vladi”, istakao je Garčević.
Vlada je na sjednici 8. maja prihvatila tekst Sporazuma o saradnji u oblasti bezbjednosti i podršci između Crne Gore i Ukrajine. Na istoj sjednici usvojen je Izvještaj o sprovedenim pregovorima o tom sporazumu. Potpisani sporazum treba da potvrdi državni parlament. Najavljivano je da je premijer Milojko Spajić trebalo da potpiše sporazum 17. maja, ali do toga nije došlo, zbog toga što je tog dana putovao u Vatikan na inauguraciju novog pape, koja je obavljena dan kasnije...
Miodrag Lekić je kazao da uz potrebu nastavka solidarnosti sa ukraijnskim narodom, ne misli da je sporazum ovakvog sadržaja potreban Crnoj Gori i Ukrajini.
“Utisak je da je ovaj bilateralni sporazum, sa Preambulom i 77 članova, koji obuhvataju od dugoročne vojne i bezbjednosne saradnje, preko izgrađivanja zajedničke vojne industrije, obavještajne saradnje, čak i u oblasti hemijske, radiološke, nuklearne i sajber bezbjednosti, saradnje između dvije zemlje u slučaju budućeg oružanog napada, i mnoge druge odredbe, djeluju, najblaže rečeno, neadekvatno”.
Lekić je istakao da bi eventualni sporazum bio vjerovatno najveći i najsveobuhvatniji potpisani bilateralni sporazum u istoriji države Crne Gore.
“Ovdje se postavlja mnogo pitanja. Prije svega, otkud potreba za bilateralnim sporazumom sa Ukrajnom kada Crna Gora u vezi sa tom zemljom i ratom na njenoj teritoriji sprovodi politiku Evropske unije i savezništva sa SAD. Tek se priprema, najavljenom konferencijom u Rimu, evropski plan solidarne ekonomske i druge obnove Ukrajne, pa valjda Crna Gora to treba da primarno slijedi”.
Lekić je istakao da se sve dešava u periodu kada se čine međunarodni napori za okončanje rata i postizanja mira ili primirja u tom sukobu.
“Ovdje je mnogo toga nejasno. Između ostalog ko je ove sve pokrenuo. Ako je to uradila država Crna Gora, njeni čelnici sve to treba da objasne svojim građanima, uključujući i sve posljedice tog sporazuma. Takođe, ako se radi o autentično crnogorskoj inicijativi, dakle pomoćima narodima u ratu, crnogorska strana je mogla pokrenuti i neku inicijativu, makar i simboličnu u vezi sa Palestincima i dramatičnom situacijom u Gazi”.
Lekić je ocijenio da treba jasno objasniti i poželjno isključiti mogućnost da je inicijativu za ovaj sporazum, prije ove formalne faze, krenula od nekih međunarodnih službi, jer ih je - utisak je - bilo dosta sa uticajima na ovdašnje prilike tokom proteklih godina.
“Nije lako razumjeti da Ukrajina ovako sveobuhvatan sporazum ovih dana ne sklapa sa SAD, EU i nekim drugim uticajnim zemljama i organizacijama, već sa Crnom Gorom”.
Lekić je kazao da nije najjasnija motivacija vlasti Crne Gore koje za svoj prioritet imaju poglavlja 23 i 24 - ispunjenje evropskih imperativa za konkretne rezultate u oblasti izgrađivanja pravne države, borbi protiv kriminala i korupcije - da sada ulazi u dugoročne bilateralne sporazume ovako dalekosežnog obima.
“Uostalom, nakon objašnjena predstavnika vlasti o pokrenutom sporazumu možda će sve biti jasnije”, kazao je Lekić.
Bonus video:
