Crna Gora ima dovoljno prostora za manevar u odnosu na zahtjeve koje joj ispostavlja Zagreb, ali joj to nije od velike pomoći imajući u vidu da dio vlasti u Podgorici koristi narušavanje odnosa s Hrvatskom kako bi “zakočio” put države ka Evropskoj uniji (EU).
Tim riječima sagovornici “Vijesti” komentarišu kakva je pozicija Crne Gore nakon novog zaoštravanja odnosa s Hrvatskom, tj. da li država ima izbora osim da se, zarad učlanjenja u EU, povinuje zahtjevima Zagreba, ili pak ima prostora da traži da se riješe i neka za nju važna pitanja, kao što je slučaja logora “Lora”.
Hrvatska je početkom avgusta uputila novu protestnu notu Podgorici zbog odluke crnogorskog Ministarstva odbrane da izradi značke s likom školskog broda “Jadran”, za koji Zagreb tvrdi da je njihov. Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) Crne Gore odgovorilo je na taj potez, poručivši da je spremno da otvorena pitanja rješava dijalogom.
Zagreb je notom najavio “detaljnu analizu ukupne vojne sukcesije”, prema kojoj, kako tvrde, Crna Gora duguje Hrvatskoj više od dvije milijarde američkih dolara, ne navodeći na šta se to odnosi. Ministarstvo odbrane, s druge strane, tvrdi da nije bilo zvanične potvrde tvrdnji o bilo kakvom dugu Crne Gore.
Hrvatska nije krajem prošle godine dozvolila Crnoj Gori da zatvori poglavlje 31 (vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), nakon što su se pogoršali odnosi između dvije zemlje. Prethodno je Zagreb, u formi non-pejpera, ispostavio zahtjeve za rješavanje nekoliko pitanja koja smatra otvorenim i za koja tvrdi da narušavaju međusobne odnose.
DOSTOJANSTVO SE ČUVA OZBILJNIM PREGOVORIMA
Docentkinja na Univerzitetu “Donja Gorica” Nikoleta Đukanović, rekla je “Vijestima” da vjeruje da dio izvršne vlasti iskreno radi na tome da unaprijedi trenutno pogoršane odnose s Hrvatskom, ali da “očigledno to nije dovoljno”.
Tvrdi da istovremeno partije nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF), skupa s Demokratama, izjavama i potezima čine sve da te odnose dodatno opterete i problematizuju “toliko da se teško može govoriti o slučajnosti”.
“Takvo djelovanje direktno ugrožava proces evropskih integracija, kao da im je cilj da se Hrvatska i EU optuže za propuštenu šansu, umjesto da se zajednički traži rješenje”, kazala je Đukanović.
Ona ocjenjuje da Crna Gora, uprkos svemu, ima dovoljno prostora za manevar.
“Sve protestne note koje smo dosad dobili imale su racionalno objašnjenje, i to je prilika da pregovorima dođemo do rješenja koje će štititi naše interese”, naglasila je sagovornica.
Ona konstatuje da je važno da država iz ove situacije izađe dostojanstveno, ali da je to moguće jedino ako se bude pregovaralo “ozbiljno i dosljedno”.
“... Bez remetilačkih faktora koji dolaze od pojedinih političara i partija kojima, očigledno, članstvo Crne Gore u EU nije prioritet jer remeti njihove političke ambicije”, poručila je Đukanović.
KAPOR: HRVATSKA SE OSJEĆA IZIGRANO
Odnosi dviju država su zaoštreni zbog niza pitanja - vlasništvo nad brodom “Jadran”, odšteta za bivše zatočenike u logoru u Morinju, ime bazena u Kotoru i sl., a najviše nakon što je crnogorski parlament krajem juna 2024. godine usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i logorima Dahau i Mauthauzen. Hrvatska je i tada uputila protestnu notu Podgorici.
Glavni urednik “Dubrovačkog vjesnika” Jadran Kapor, ocijenio je da je Crna Gora danas, voljom aktuelne vlasti, sama došla u nepovoljan položaj, i to, napominje, ne sasvim slučajno. Prema njegovim riječima, Hrvatska se danas osjeća “izigrano” od Crne Gore, ali dodaje da Zagreb razumije okolnostima pod kojima se to dogodilo i traži način kako da zaštiti svoje interese, a da istovremeno ne zakoči Crnu Goru na njenom putu ka EU.
“Hrvatskoj je strateški interes da Crna Gora uđe u EU, kao što joj je bio i strateški sigurnosni interes da uđe u NATO. Zbog toga je uložila mnogo napora, pa i novca da sponzoriše razvoj crnogorske obavještajne službe, školovanje crnogorskih oficira i podoficira, zajedničke misije poput one u Avganistanu i administrativnu pomoć kod prilagodbe propisima EU”, naveo je on za “Vijesti”.
Kapor ističe da Crna Gora treba da pokuša da shvati šta Hrvatska želi i šta joj je važno, te da se, kad to shvati, onda o tome može pregovarati. Kaže da između Podgorice i Zagreba postoje određena otvorena pitanja i da je jasno da sva nemaju istu težinu.
“Ne želim da spekulišem što bi s Crnom Gorom bilo danas da nije ušla u NATO, ali vidim da bi za predsjednika Skupštine (Andriju Mandića) i nekolicinu njemu bliskih partija bilo poražavajuće kad bi u EU ušla prije Srbije. Pitanje je želi li Srbija uopšte u nekoj bliskoj budućnosti da uđe u EU ili samo deklarativno ide tim putem da bi dobila silan novac iz evropskih fondova”, rekao je sagovornik.
Kapor poručuje da Hrvatska ne želi Crnu Goru “pod srpskim patronatom kakav je bio 1991”, te da joj je zato važno da nastavi putem EU integracija.
“Međutim, mislim da se dio političkih struktura trudi na sve načine da uspori evropski put Crne Gore. Odnosi s Hrvatskom u tome su im samo jedan od alata, nikako jedini”, ocijenio je on.
Sagovornik je rekao da je, iz razgovora s hrvatskim političarima uključenima u odnose s Crnom Goru, razumio da će Hrvatska, zbog svega navedenog da koristi samo jedan alat, “čvrsto i uporno insistiranje na obavezama koje je Crna Gora već preuzela”.
“Tu vam je ključ odnosa s Hrvatskom i ključ evropskog puta”, napominje on.
ZAGREB SPREMAN NA KOMPROMIS?
U posljednjoj protestnoj noti, Hrvatska je najavila “detaljnu analizu ukupne vojne sukcesije”. To se, kako su “Vijesti” nedavno pisale, odnosi u najvećoj mjeri na naoružanje i opremu bivše Jugoslovenske ratne mornarice (JRM). Ta imovina je u ratu 1991-92. godine iz hrvatskih luka povučena na teritoriju novoosnovane Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora.
Prema proračunima hrvatskih eksperata u koje su “Vijesti” imale uvid, od ukupne procijenjene vrijednosti sveg naoružanja i vojne opreme nekadašnje JRM, koji su, po njima, 1991. vrijedili dvije milijarde dolara, u SRJ je tada završila imovina vrijedna oko 1,5 milijardi.
U efektive koje, po njima, Hrvatska danas potražuje od Crne Gore, eksperti iz Zagreba uvrstili su i četiri protrivpožarna aviona tipa “kanader” CL-215 koji su 1991. bili u sastavu 676. protivpožarne eskadrile Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva (JRV) s bazom u Zemuniku kod Zadra.
Kapor tvrdi da činjenica da je Hrvatska Crnoj Gori “komunicirala ukupan iznos, a ne detaljan popis”, upućuje na to da je spremna na kompromise.
“Ne znam šta je Hrvatska sve stavila na popis, ali mi na pamet padaju ‘kanaderi’, i prilično veliki dio flote bivše JRM koji je danas bezvrijedna gomila rđe. Mornarica je najskuplja ‘igračka’ svake vojske, imala je visoku vrijednost u trenutku kad ih je Crna Gora uzela iz vojnih luka u Hrvatskoj, i mislim da dobar dio novca otpada na to”, rekao je on.
Kapor navodi da je nevažno da li Hvratska potražuje jednu ili dvije milijarde, te da je važno da dođe do pregovora.
“Znam da većinska Crna Gora želi u EU, ali znam i da u vlasti, na nekoliko ključnih pozicija, ima ljude koji ne žele da se to dogodi prije nego što im (predsjednik Srbije Aleksandar) Vučić odobri”, kazao je sagovornik, poručivši da je Hrvatska na mnogo toga zažmurila i dok se Crnom Gorom “upravljalo iz Podgorice”, te da sad, “kad se njom u strateški važnim stvarima upravlja iz Beograda”, više neće to raditi.
Đukanović: Zagreb ne pretjeruje
Na pitanje da li Hrvatska pretjeruje sa zahtjevima prema Podgorici, Đukanović je odgovorila da ne misli tako, obrazlažući to riječima da zahtjeve i protestne note treba sagledati u širem kontekstu - ne samo bilateralnih odnosa, već i ukupne situacije u regionu.
“Danas svjedočimo jačanju desnog etnonacionalizma, koji ne predstavlja prijetnju samo Crnoj Gori, već i stabilnosti cijelog regiona i samoj EU. U takvom okruženju svaka nesmotrena poruka ili potez iz Crne Gore može biti iskorišćen kao argument protiv naših evropskih integracija, što pojedinim političkim strukturama očigledno i odgovara”.
Zaključuje da je zbog toga važno reagovati “hladne glave”.
“... Da razumijemo razloge i dinamiku regionalnih odnosa, te da vodimo politiku koja će nas čvrsto držati na evropskom putu, umjesto da upadamo u zamke kratkoročnih političkih poena”.
Bonus video:
