Da se Sjedinjene Države nisu zauzele, Crna Gora ne bi danas bila nezavisna država, ali ni članica NATO-a, kazao je u intervjuu "Vijestima" Januš Bugajski iz vašingtonskog Centra za analizu evropske politike.
On smatra da se situacija na Zapadnom Balkanu i uticaj Rusije može dovesti u red uz veću posvećenost članica NATO-a, Evropske unije a posebno SAD.
"Ništa se ne završi ako SAD ne preuzmu ulogu vođe. Suočimo se sa tim, Crna Gora ne bi bila dio NATO da SAD nije preuzela ulogu vođe, a ne bi bila ni nezavisna država. Zato mislim da je američko prisustvo ovdje veoma važno. Uz pad u toku Obamine administracije, mislim da (Donald) Tramp ima veoma dobar tim za nacionalnu bezbjednost i mislim da mogu progurati taj proces”, kazao je Bugajski u razgovoru za “Vijesti”, navodeći da i EU mora da bude uključena.
"Ako EU želi ponovo da ojača, ovo je dobra oblast da to i pokaže. Moramo se baviti i Rusima. To nije samo pitanje monitoringa Rusije. Lično mislim da bismo trebali da krenemo u ofanzivu na Rusiju. Kada imaju ofanzivu dezinformisanja, mislim da bismo trebali da krenemo u ofanzivu informisanja protiv njih. Naročito sada, s obzirom da im se približavaju izbori. Oni su hakovali naše izbore, tek će da vide svoje”, poručio je Bugajski.
- Crna Gora će 5. juna postati članica NATO-a. Ranije ste kazali da nijedna zemlja kao Crna Gora ne zaslužuje zaštitu NATO. Zašto?
To je mala zemlja koja je, s druge strane, preuzela mnogo obaveza prema Zapadu. Borba protiv (Slobodana) Miloševića, pomaganje demokratskoj opoziciji, prihvatanje izbjeglica sa Kosova, savezništvo sa NATO-om u regionu, protivljenje ruskoj agresiji, sprečavanje Rusije da preuzme kontrolu nad zemljom preko svojih ljudi... Iz svih tih razloga, Crna Gora se nalazila na prvoj liniji vatre. Takva država uvijek treba da uživa veću zaštitu od zemalja poput Luksemburga ili Holandije.
- Kako opisujete političku situaciju u Crnoj Gori?
Crna Gora i dalje ima reforme koje treba sprovesti i na je putu do konsoliduje demokratiju. I dalje ima problema kada je u pitanju korupcije, lošeg upravljanja, uspjeha vlade… A onda imamo i cijelo pitanje etničkih problema - kako integrisati i asimilovati veliki dio srpskog stanovništva koji se protivi članstvu u NATO. Ono mora biti uvedeno u sistem, mora mu se pokazati da je i u njegovu korist da Crna Gora bude član NATO-a. To je teška borba, jer taj dio stanovništva nastavlja da bude podložan ne samo sprskoj nacionalističkoj nego i ruskoj propagandi protiv Zapada. To je veliki posao ne samo za Vladu nego i za civilno društvo, opoziciju, institucije, crkvu.
- U Crnoj Gori su prošle godine održani parlamentarni izbori, ali opozicija bojkotuje rad Skupštine. Sličnu situaciju imamo i u nekim drugim zemljama regiona. Šta sve to govori o političkoj situaciji na Balkanu?
Mogli biste navesti sve uspjehe od ratova, članstvo u NATO, članstvo u EU, relativnu stabilnost, sprečavanje novih ratova... Ali, s druge strane, očekivali smo veći napredak za tih 20 godina. Svi ovdje su očekivali da će do sada biti ne samo dio NATO, nego i dio EU, a da će životni standard biti na istom nivou, npr. Poljske. To se nije desilo, jer i dalje imate neke veoma duboko ukorijenjene institucionalne i partijske probleme u tim zemljama. Problemi nepotizma, korupcije i veza između politike i biznisa su prisutni u cijelom regionu. I to sprečava odgovarajuću konkurenciju, razočarava veliki dio javnosti, koja, za posljedicu, optužuje vladu za sve oblike kriminala. Takođe jača partijski uticaj i polarizaciju do tog nivoa da u Albaniji, npr. opozicione Demokrate nisu ni željeli da učestvuju na izborima. Mislim da to nije način na koji se grade, nego podrivaju institucije i još više podriva povjerenje javnosti u demokratiju. To ide u svrhu nacionalista, populista i, naravno, Rusa.
- Kad pominjete Rusiju, Balkan je, istorijski a posebno sada, region gdje se velike sile - Zapad, Rusija i Turska - bore za uticaj. Kako gledate na tu borbu?
Od ta tri, Turska je najslabija. Mislim da i u većinski muslimanskim zemljama u regionu ne mogu da vidim Tursku kao model vladanja, čak i da ovdje postoji mali Erdogan. A ne treba zaboraviti i da se Turska, od državnog udara, smatra nestabilnom zemljom, koja ekonomski nije tako snažna kao što je bila prije nekoliko godina. Ta neo-otomanska ideja više je nostalgičarska nego realistična. Konkurencija je između Zapada i Rusije. Dio problema je što je Zapad, kada kažem Zapad mislim EU, dao velika obećanja, ali ona su tako neodređena, uopštena, bez vremenskih okvira ili je okvir toliko dug da se gubi vjera u njega. Ako izgubite vjeru da ćete ući u EU, onda ćete izgubiti volju da sprovodite neophodne reforme. Mislim da EU zaista mora da vrati fokus na ovaj region.
- Šta je sa uticajem Rusije?
Balkan je za Rusiju dio većeg fronta. Balkan smatraju evropskim regionom koji je još nestabilan, koji nije do kraja ušao u NATO i u EU, podložan uticajima spolja.. Ali u isto vrijeme ga posmatraju kao polje mogućnosti. To je region koji mogu iskoristiti na putu ispunjavanja svog većeg programa, a to je da rasture Zapad. Ne samo da podriju, već je cilj da preokrenu sve ono što se desilo u posljednjih 25 godina. Što se desilo? Iz ruske perspektive, u posljednjih 25 godina izgubili su teritorije. Izgubili su centralnu i istočnu Evropu, zatim djelove SSSR-a, a mogli bi i da izgube djelove Rusije. Sada vide mogućnost da to preokrenu. Da preokrenu proces proširenja NATO, proces evropskih integracija, američkog uticaja... Mislili su da je Tramp bio velika prilika za njih. Za Rusiju je dio dugoročne strategije da preokrene sve, da umanje uticaj i rasture Zapad. A naročito tu vezu između SAD i EU.
Brisel treba da nagradi reforme preciznijim datumom prijema
- Ranije ste izjavili da je politika proširenja EU obustavljena zbog unutrašnjih problema Unije ali i zamora proširenjem. Međutim, šefica diplomatije Federika Mogerini nedavno je kazala da će po napuštanju Britanije, što se očekuje 2019, EU primati nove članice. Dijelite li njen optimizam?
Želio bih da budem optimističan kada je u pitanju EU i mislim da je, uprkos svim svojim greškama, i dalje je veoma korisna i važna organizacija. Čak iako Britanija želi da je napusti, vi želite da uđete zbog benefita. Reći da će poslije 2019. biti otvoreni za proširenje je tako neodređeno, tako uopšteno. Morate od nje zatražiti objašnjenje: Šta to tačno znači? Koje vremenske okvire nudite? EU je potrebna nova strategija prema regionu. Proces iz Soluna je gotovo istrošen. Potrebni su neki novi stimulansi kako bi pokušali uvesti sve ove zemlje regiona u EU do određenog datuma. Potrebni su vam striktni uslovi, sa čime se slažem, ali i precizna nagrada – datum prijema.
- Slažete li se sa ocjenom da je Crna Gora lider u procesu EU integracija?
Paradoksično, da mislim. Pitali bi me: ovo je mala zemlja, kako može biti uspješna? I rekao bih im: Baš zato što je mala zemlja! Vjerovatno bi bila uspješnija od većih zemalja, koje imaju većih problema. To je kao da uvodite evropski grad srednje veličine u EU. Zato kažem paradoksično – jedna od posljednjih zemalja koja je povratila nezavisnost je, čini mi se, prva za članstvo EU u regionu. Znate, NATO članstvo će biti velika pomoć u tom procesu.
- Možemo li govoriti o demokratiji u zemlji u kojoj je ista partija na vlasti posljednjih 30 godina? Da li je to neka vrsta prepreke?
To sigurno nije bila prepreka za članstvo u NATO-u, za dobijanje statusa kandidata za članstvo u EU ni za bliske odnose sa SAD. To nije savršena demokratija, ali jeste demokratija. Većina ljudi podržava Vladu i vladajuću koaliciju. Srž svega su pravne reforme, refome u pravosuđu. Da se odvoji pravosudni sistem od političke strukture. Crna Gora još nije okončala taj proces. Međutim, nije jedina.
Bonus video:
