Cenzura poslanika ili pritisak na tužioce: Šta znači rasprava Tužilačkog savjeta i šefa parlamenta Andrije Mandića

Rasprava Tužilačkog savjeta i šefa parlamenta Andrije Mandića (Nova srpska demokratija) pokazatelj je da međusobno povjerenje u različitim granama vlasti u Crnoj Gori ne postoji, a situacija u kojoj tužilaštvo i poslanici ukazuju na pokušaje međusobnog disciplinovanja nije poželjna praksa u demokratskom društvu. Političari mogu da kritikuju rad državnih tužilaca, ali ne tako da vrše neprimjeren pritisak na njih, i to posebno kad je postupak u toku.

Tako sagovornici “Vijesti” komentarišu prekjučerašnju ocjenu tog nezavisnog tijela, na čijem je čelu vrhovni državni tužilac Milorad Marković, da je Mandić ugrozio samostalnost tužioca izjavom o hapšenju bivše ministarke Vesne Bratić, kao i odgovor prvog čovjeka Skupštine da ta institucija “nezakonitim uticajem i pritiskom” pokušava da “ućutka” najviši zakonodavni dom.

Mandić je 16. februara u Skupštini, povodom hapšenja Bratić, kazao da će se onima koji zloupotrebljavaju vlast “desiti isto što se desilo s onima koji su olako stavljali lisice drugima na ruke, pa dočekali i njima da se stave lisice”, što je Tužilački savjet ocijenio kao ugrožavanja samostalnosti državnog tužioca. Bivša ministarka je tog dana uhapšena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koje je sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja.

“Prilikom davanja mišljenja Savjet je imao u vidu i institucionalni autoritet koji ima predsjednik Skupštine, i određeni mogući uticaj na javno mnjenje, te se ovom vrstom neprimjerenih izjava podriva povjerenje javnosti u rad Državnog tužilaštva”, piše u saopštenju tog tijela.

Odgovarajući na to, čelnik parlamenta je poručio da Tužilački savjet pokušava da “disciplinuje i ućutka parlament vršeći nezakoniti uticaj i pritisak na njega, određujući šta može, a šta ne da govori kao poslanik”.

Mandić se u odgovoru pozvao na ustavno pravo na slobodu govora, poslanički imunitet, ali i praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, navodeći kao primjere nekoliko presuda te institucije.

On je, između ostalog, kazao da je već “lično rekao” i da će ponoviti, da članove Tužilačkog savjeta bira i razrješava Skupština, a da oni “ovim činom ugrožavaju ustavnu ravnotežu i princip podjele vlasti u Crnoj Gori”.

“Vi niste i nećete biti četvrta grana vlasti, a odgovor na ovakav pritisak na Skupštinu, njene poslanike, pa i mene... smatrajte pritužbom na rad vas kao državnih tužilaca u pogledu zakonitosti rada, a zbog spoljašnjeg ugrožavanja samostalnosti Skupštine, o kojoj, takođe očekujem da se izjasnite u roku od tri dana, kako ste već pokazali da umijete”, poručio je Mandić.

Iz Mandićevog kabineta juče nisu odgovorili na pitanje redakcije da li šef parlamenta smatra da je takvim porukama vrši politički pritisak na tužilaštvo, dok list iz Evropska komisije (EK) očekuje komentar te institucije na postupanje prvog čovjeka najvišeg zakonodavnog doma.

MUK: NEPOŽELJNA PRAKSA

Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa i bivši član Tužilačkog savjeta, Stevo Muk, kazao je “Vijestima” da se Tužilački savjet odnedavno opredijelio za strategiju da ohrabruje podnošenje pojedinačnih pritužbi državnih tužilaca na ugrožavanje samostalnosti, i povodom tih žalbi vrlo brzo donosi odluke “kojima daje za pravo državnim tužiocima”.

Prema njegovim riječima, sada je iz Skupštine stigao odgovor, koji je za razliku od nekih ranijih, sadržajan i utemeljen na presudama Evropskog suda za ljudska prava.

Muk je podvukao da je ključna poruka iz parlamenta da Tužilački savjet ne može ograničiti pravo i slobodu izražavanja poslanika, uključujući i slobodu da govore o radu tužilaštva.

“Sada imamo situaciju da tužilaštvo i poslanici ukazuju na pokušaje međusobnog disciplinovanja, što, s koje god strane dolazilo, nije poželjna praksa u demokratskom društvu”, ocijenio je on.

Poručio je da je moguće da rasprave ne bi ni bilo, ili barem ne na takav način, da Milorad Marković “nije donio odluku da zanemari svoje ustavne i zakonske obaveze prema Skupštini”.

“Tu prije svega mislim, na odbijanje da se pojavi pred nadležnim odborima i pruži cjelovite i transparentne odgovore o radu tužilaštva”, pojasnio je Muk.

Istakao je “da se poslanici s pravom osjećaju zanemareno”, dok se o radu tužilaštva informišu preko medija i drugih nezvaničnih kanala.

“Neophodno je mijenjati taj model ponašanja, moguće i u zakonima, a svakako u praksi”, konstatovao je Muk.

Marković se krajem oktobra prošle godine nije pojavio na kontrolnom saslušanju u vezi s aferom “Telekom”, rekavši da ne mogu raspravljati o “konkretnom predmetu” koji još nije pravno okončan. Prilikom glasanja o izvještajima o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2024. u parlamentu, Marković je pretrpio kritike i vlasti i opozicije...

GORJANC PRELEVIĆ: MANDIĆ ŽELI DA KONTROLIŠE TUŽILAŠTVO

Direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević, ocijenila je da političari mogu da kritikuju rad državnih tužilaca, ali ne tako da vrše neprimjeren pritisak na njih, i to posebno kad je postupak u toku.

“Iako je tačno da predsjednik Skupštine ima pravo na široku slobodu političkog govora, i iako su državni tužioci podložni većem stepenu kritike od sudija, jer su jedna od strana u krivičnom postupku, Mandić griješi što stav Tužilačkog savjeta da je izvršio neprimjeren pritisak na tužioca, predstavlja kao napad na parlament i slobodu izražavanja”, rekla je ona “Vijestima”.

Gorjanc Prelević je konstatovala da je Tužilački savjet postupio u skladu sa svojom ustavnom nadležnosti da čuva samostalnost državnih tužilaca kad je ocijenio da je Mandićeva izjava, “koja se mogla razumjeti kao prijetnja hapšenjem”, predstavljala pritisak na tužioca. Navela je da ta institucija nije ograničila Mandićev govor, niti je pokrenula bilo kakav postupak protiv njega, pa je da je pozivanje šefa parlamenta na poslanički imunitet - “sasvim neadekvatno”.

“Dodatni problem je to što Mandićevo opominjanje Tužilačkog savjeta da njegove članove Skupština ‘bira i razrješava’ predstavlja dodatni neprimjereni pritisak na tužilaštvo. Svi članovi Tužilačkog savjeta, uključujući i one koje bira Skupština, dužni su da postupaju nepristrasno i nezavisno, a ne po političkim uputstvima poslanika koji su ih birali, kako to Mandić sugeriše”, podvukla je ona.

Poručila je da se Mandić “otvoreno zalaže” za političku kontrolu Državnog tužilaštva, iako je to suprotno Ustavu, kojim je definisano da je ta institucija samostalan državni organ.

“To je suprotno i međunarodnim standardima o autonomiji tužilaštva”, dodala je sagovornica.

Prema njenim riječima, Tužilački savjet nije imao obavezu da pruži priliku Mandiću da se dodatno izjašnjava, jer je izjava bila nedvosmislena i snimljena, a takvu obavezu Savjet i nema po svom Poslovniku.

“Međutim, ubuduće bi mogao da dodatno izjašnjenje ipak pribavi u sličnim situacijama, da bi na sve argumente mogao da odgovori i potpunije utiče na razumijevanje podjele vlasti u državi i obaveza svih na političkoj sceni”, kazala je.

VUKSANOVIĆ: NEPOVJERENJE MANDIĆA JASNO

Advokat i nekadašnji član Tužilačkog savjeta Miloš Vuksanović rekao je “Vijestima” da je vrlo teško dati objektivnu ocjenu međusobnog optuživanja Mandića i Tužilačkog savjeta, ali da je očigledno da se radi o “neprihvatljivom nedostatku međusobnog povjerenja između sve tri grane vlasti”. Navodi da se to najbolje moglo vidjeti na sjednici parlamentarnih odbora za bezbjednost i odbranu, odnosno politički sistem, pravosuđe i upravu održanoj početkom sedmice.

“... Na kojoj je došlo do teških međusobnih optužbi, uključujući i optužbe na račun Višeg suda u Podgorici, čiji se predsjednik (Zoran Radović) nije pojavio na saslušanju, iako je bio pozvan. Takva atmosfera nastavljena je i u odnosu između predsjednika Skupštine i Tužilačkog savjeta, pri čemu se u tom varničenju jasno vidi nepovjerenje Mandića prema radu tužilačke organizacije”, kazao je on.

Vuksanović je ocijenio da je Mandićevo nepovjerenje prema tužilaštvu “velikim dijelom” posljedica iskustva koje je imao u slučaju “državni udar”, koji je na kraju rezultirao pravosnažnom oslobađajućom presudom.

Apelacioni sud je 20. februara potvrdio oslobađajuću presudu za sve optužene u slučaju “državni udar”, među kojima je bio i Mandić, čime je taj proces pravosnažno okončan nakon devet godina. Sud je zaključio da tokom postupka nije dokazano da su optuženi planirali ili pokušali izvršiti djela koja im je SDT stavljao na teret.

“Sa takvim negativnim iskustvom u vezi sa postupanjem tužilaštva, nije neopravdana određena hipersenzitivnost predsjednika Skupštine na pojedine akcije Specijalnog državnog tužilaštva (SDT)”, tvrdi sagovornik.

Istovremeno, Vuksanović kaže da SDT takve reakcije često izaziva “više senzacionalizmom, teatralnim privođenjima i hapšenjima”, nego samom činjenicom procesuiranja, na koje svakako ima potpuno legalno i legitimno pravo u odnosu na bilo koga u Crnoj Gori i za koga objektivni razlozi postoje.

Prema njegovim riječima, nesporno je i da je crnogorsko društvo oboljelo od potrebe za vidljivom moći i spektaklom koji tu moć prati.

“Upravo je to predstava kojom nas, obične građane, svakodnevno zastrašuju sve tri grane vlasti. Umjesto da budu potčinjene državnom aparatu i na usluzi građanima, u Crnoj Gori se stvara obrnuta situacija - pokušaj da se državni aparat sile potčini i stavi u službu sopstvene koristi i političkog ili ličnog imidža nosioca funkcija sve tri grane vlasti”, podvukao je on.

Vuksanović konstatuje da to upućuje na bojazan da se društvo “nije pomjerilo s mrtve tačke”.

“... Te da nas umjesto profesionalizma, neostrašćenosti i samopouzdanja pri obavljanju funkcija zapravo krase infantilnost, potreba za ličnom osvetom i revanšizom i opasan karakter proistekao iz lične nesigurnosti koja se želi nadopuniti obnašanjem važnih funkcija”, poručio je sagovornik.

“ČETVRTA GRANA VLASTI”

Da prvi čovjek Skupštine nema problema da napadne tužilaštvo, pokazao je i krajem oktobra prošle godine, kad su on i dio poslanika vlasti optužili Vrhovno državno tužilaštvo, odnosno Milorada Markovića da želi da postane “četvrta grana vlasti”.

Parlament tada nije usvojio godišnji izvještaj o radu tužilaštva, a “Vijesti” su pisale da je dio razloga tog poteza i postupanje tužilaštva u slučajevima Danila Mandića, šefa Opštine Nikšić Marka Kovačevića (Nova srpska demokratija), Gornje Zaostro i “državni udar”.

Mandić je u Skupštini rekao da bi VDT trebalo da ima podršku dvije trećine poslanika, te da, ako je izgubi, treba da se povuče.

“Očekivao sam da uradite nešto za Mila Đukanovića, Aca Đukanovića, Brana Gvozdenovića, Predraga Boškovića... Ne smijete ništa da progovorite, a ovamo se bavite mačkama”, kazao je tada Mandić.

Rekao je i da je on bio presudan političar koji je odlučio da Marković postane vrhovni državni tužilac, objasnivši da je to učinio jer mu je poznavao oca i mislio da će “biti kao on - odlučan, hrabar i uporan”.

Marković mu je odgovorio da tužilaštvo neće postupati po političkim, interesnim ili drugim pritiscima i da se procesuiranje predmeta odvija “u mjeri mogućeg”.

“Očekivanja su da ja za godinu i osam mjeseci promijenim sve nedostatke u tužilaštvu, što nije realno. Očigledno postoje političke i druge sfere koje očekuju da se u nekim predmetima postupa, a u drugima ne”, rekao je tada Marković.

Poručio je da mu je “obraz bitniji od fotelje” i pozvao poslanike da, ako nijesu zadovoljni njegovim radom, slobodno pokrenu proceduru za njegovu smjenu. Podsjetio je da je 25 poslanika dovoljno da se pokrene postupak.

Brisel je u godišnjem izvještaju za Crnu Goru, objavljenom neposredno nakon Mandićevog ataka na Markovića i tužilaštvo, konstatovao da takvi događaji izazivaju “ozbiljnu zabrinutost zbog neprimjerenog uticaja i rizikuju ugrožavanje autonomije tužilaštva”.

Vuksanović: Ista matrica bivšeg režima

Miloš Vuksanović kazao je da su najnovijim akterima javnog života “puna usta” kritike na račun apsolutizma bivšeg režima.

“... U odnosu na koji se, bojim se, želi napraviti samo deklarativni diskontinuitet. U suštini, međutim, često se koristi ista matrica koja se, između ostalog, svodi na međusobne pritiske i pokušaje uticaja, neoprezne političke optužbe zasnovane na sumnjivim operativnim saznanjima, spektakularna hapšenja kojima se šalje infantilna, ali opasna poruka moći, gaženje po sudskim odlukama koje nijesu po volji izvršne vlasti i slične pojave”, konstatovao je on.

Vuksanović je poručio da djeluje da će, ukoliko se nastavi tim ritmom, sada ponovo postati primjenjiva čuvena parola i grafit iz devedesetih godina - “da li nam je bilo bolje kada nam je bilo gore?”