Kad nema argumenata da odgovori na kritike, vlast svoje neuspjehe i loše namjere nerijetko brani napadima na neistomišljenike, što je šablon po kom se u Crnoj Gori vlada decenijama. Iako je javnost “provalila” tu taktiku, ona mora da zna da je vlast koja kritičarima uzvraća lijepljenjem etiketa - opasna.
Sagovornici “Vijesti” tako komentarišu to što, umjesto odgovora na suštinu primjedbi, dio vlasti svoje kritičare sve češće smješta u isti “koš” s kriminalnim strukturama.
Jedan od slučajeva kad je to posebno došlo do izražaja desio se prije sedmicu, prilikom usvajanja izmjena propisa o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB), za koje je Brisel rekao da nijesu usklađene sa zakonodavstvom EU (šef države Jakov Milatović u međuvremenu je vratio Skupštini zakone na ponovno odlučivanje).
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović (Demokrate), kazao je tada da predložena (a potom izglasana) rješenja Zakona o unutrašnjim poslovima “štite državu od mafije i policiju od kriminala”, te da su to jedini razlozi zbog kojih su pojedinci protiv njihovog usvajanja. Time je, u prevodu, protivljenje propisu koji osporava dio javnosti predstavio - kao odbranu mafije, odnosno kriminalnih interesa.
Izmjene su kritikovali opozicija, civilno društvo, ali i dio vlasti. Oni su, između ostalog, upozoravali da se pojedinim stavkama zakona omogućava prostor za političku zloupotrebu policije, kao i odstranjivanje “nepodobnih” bez sprovođenja disciplinskog postupka.
Prišivanje etiketa vidjelo se i nakon skorašnjeg hapšenja biznismena Aca Đukanovića, brata nekadašnjeg dugogodišnjeg premijera i šefa države i Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića. DPS je tvrdio da je riječ o “kulminaciji političke zloupotrebe policije” i pokušaju da se pažnja skrene s afera u Upravi policije, a Demokrate su uzvratile porukom da “politički licemjeri, čijoj političkoj strukturi pripada i Aco Đukanović, već dvije godine napadaju Upravu policije”, da su “širili moralne lekcije”, a da im sad smeta “kad zakon važi za sve”, uključujući “prvu familiju”. Tako je kritika postupanja policije prebačena na teren DPS-a i njihove navodne političko-kriminalne hipokrizije, umjesto na pitanje o tome da li institucije rade profesionalno i neselektivno.
Decenijski obrazac i nenaučene lekcije
Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović, kazala je “Vijestima” da sve vlasti koje naginju autoritarnom, kritičare predstavljaju kao neprijateljske, opasne elemente.
“To je obrazac na koji smo navikli evo već decenijama...”, rekla je ona, podsjetivši da je DPS, kad je bio na vlasti (tri decenije, do 2020. godine), pojedine medije nazivao “medijskom mafijom”, a predstavnike nevladinih organizacija “neprijateljima države”.
Tadić Mijović je i sama bila na udaru dijela vlasti zbog kritika koje joj je upućivala, a najupečatljiviji primjer su uvrede koje joj je u decembru prošle godine poslao prvi čovjek Pljevalja Dario Vraneš (Nova srpska demokratija).
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković, ocijenio je da nije novina da aktuelna vlast izgovore za sve svoje neuspjehe i dalje traži u radnjama bivšeg režima, čak i nakon šest godina od pada vlasti DPS-a i tri različite Vlade nakon toga.
“To je nešto što su preuzeli od mentora ove većine, (predsjednika Srbije) Aleksandra Vučića, kojem su i danas, poslije skoro 14 godina vlasti u Srbiji, za sve krivi ‘žuti’, odnosno Demokratska stranka”, tvrdi on.
On navodi da su etiketiranje i kriminalizaciju osjetili svi kritičari vlasti - neki ranije, neki u posljednje vrijeme. Kaže da je ironija kad vlast koja poprima sve autokratske karakteristike, druge pokušava da predstavi kao kočničare na putu reformi i EU integracija, što je, podsjeća i on, bio sličan sistem koji je koristio i režim DPS-a za svaku optužbu opozicije ili kritički nastrojenog civilnog sektora.
“No, tadašnja opozicija a sadašnja vlast ne razumije da je upravo to vodilo ka padu DPS-a. Umjesto da tu lekciju nauči i da unese nove, demokratske pristupe - imamo vrlo zabrinjavajuće trendove”, upozorio je Mirković.
Prema njegovim riječima, ovo je posebno otišlo daleko u dijelovima vlasti koji kontrolišu sektor bezbjednosti, a koji, kako tvrdi, gotovo svakodnevno nekom prijete ili zloupotrebljavaju svoje pozicije “da bi koristili, a nekad i fabrikovali, informacije s ciljem kompromitacije oponenata”.
Sagovornik napominje da je izuzetno opasan vidljiv uticaj na pravosuđe, insistiranje i na neodrživim optužnicama ili “filmskim hapšenjima”, a sve kako bi, navodi, pokušao da se prikrije izostanak mjerljivih reformskih rezultata.
“Došli smo i do faze kad se ignorišu jasne poruke i ocjene Delegacije EU u Crnoj Gori, ali i drugih institucija EU - konkretno u vezi sa dva sporna zakona”, podsjetio je Mirković, dodajući da je javnost već dobro prozrela ovu taktiku vlasti i da za samu vlast postaje kontraproduktivno kriminalizovanje svakog ko im kaže nešto što ne žele čuti.
“Ovo ostavlja rizik da oni koji su zaista zaslužili da budu procesuirani na pravi način, zarad sitnih političkih poena prođu neadekvatno kažnjeni, a na kraju će štetu nositi država Crna Gora”, konstatovao je on.
Bogdanović: Jedno su kritige, a drugo otpori
Šef poslaničkog kluba Demokrata Boris Bogdanović, negira da se svaka kritika proglašava zaštitom kriminalnih struktura, navodeći da to - nije tačno. Vlada je, kaže, nakon višemjesečnih konsultacija s Evropskom komisijom (EK) i “dobronamjernih kritika”, usvojila po 12 amandmana na oba sporna zakona.
Jednako tako, dodaje, nije tačno ni da je svaki otpor reformama isključivo pravne ili principijelne prirode. Prema njegovim riječima, u crnogorskom sistemu postoje ozbiljni razlozi za sumnju da dio otpora dolazi i iz mreža koje su reformama direktno ugrožene.
“Predsjednik je i sam, vraćajući zakone, izričito naveo da je za vrijeme bivšeg režima došlo do kriminalizacije dijela bezbjednosnog sektora. To ozbiljno otvara pitanje da li je možda predsjednik napravio kompromis s licima povezanim s kompromitovanim policijskim kartelom unutar Uprave policije i ANB-a, o čemu najbolje svjedoči izjava njegovog bivšeg savjetnika (Dejan Vukšić) koji je ustvrdio da je od, kako on kaže, lica koje ima veze s kavačkom kriminalnom organizacijom, ucijenjen da povuče kandidaturu za sudiju Ustavnog suda”, rekao je Bogdanović “Vijestima”, dodajući da se Milatovićava “nedosljednost” ne može objasniti drugačije.
On podsjeća na slučaj uhapšenog biznismena Aleksandra Mijajlovića, koji je, kaže, prema navodima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) objavljenim u medijima, dobijao tajne policijske i ANB podatke, uticao na policijske akcije i preko povezane mreže pokušavao da utiče i na političko-bezbjednosne prilike u državi. U drugom predmetu, dodaje, SDT navodi i uticaj kriminalnih struktura na postavljanje njima bliskih lica u Upravi policije. Zato je, tvrdi Bogdanović, potpuno legitimno reći da u ovoj raspravi postoje i dobronamjerne kritike i interesni otpori reformi.
“Koji, u ovom slučaju, dominiraju, i ozbiljna politika mora da razlikuje te dvije stvari. Drugim riječima - problem nastaje tek onda kad se te dvije kategorije namjerno pomiješaju. Neozbiljno je zatvarati oči pred činjenicom da je dio bezbjednosnog sektora bio duboko kompromitovan i da bi bilo politički naivno tvrditi da organizovani kriminal nema nikakav interes da utiče na raspravu o zakonima koja ga ograničavaju”, konstatuje sagovornik.
Tadić Mijović: Cilj - policijska država
Milka Tadić Mijović tvrdi da su oni koji trenutno vladaju Crnom Gorom, umjesto da reformišu sistem, samo preuzeli stari i dodatno ga urušili.
“Zakoni koje su upravo usvojili služe im za stvaranje partijske policije i održavanje vlasti pred izbore naredne godine, a ne za profesionalizaciju bezbjednosnog sistema i borbu protiv korupcije”, tvrdi ona.
Zato, kako je ocijenila, nije čudo da proglašavaju saradnicima kriminala sve one koji upozoravaju na opasnosti koje nose ova zakonska rješenja.
“Vlast koja ovako pokušava da ućutka kritičare povezujući ih sa mafijom - opasna je i spremna na sve. To treba imati u vidu”, naglasila je Tadić Mijović.
Jedan od primjera lijepljenja etiketa je i polemika između Demokrata i izvršne direktorice Akcije za ljudska prava (HRA) Tee Gorjanc Prelević u avgustu prošle godine. Demokrate nijesu ostale na političkom neslaganju, već su je javno targetirale lično i pokušale da njenu kritiku predstave kao zaštitu spornih aktera iz bezbjednosnog sektora. Sukob je počeo oko podgoričkog advokata Veselin Radulovića, koji zastupa više policijskih službenika suspendovanih prilikom tzv. vetinga u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Radulović tvrdi da se pod izgovorom “vetinga” sprovodi obračun s policajcima koji ne odgovaraju Demokratama.
U jednom saopštenju Demokrate su tvrdile da Gorjanc Prelević advokatu Raduloviću daje “politički i medijski štit”, a zatim je optužile da “dijeli političku i interesnu agendu s Milom Đukanovićem”.
Etiketiranjem se bavi i Pokret Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića. Iako opreznije od Demokrata, oni su u više navrata na kritike odgovarali optužbama da opozicioni akteri imaju veze s kriminalnim i bezbjednosnim strukturama bivšeg režima - od poruka o “uvozu kriminalaca u svrhu očuvanja vlasti”, do tvrdnji da DPS ne može da se distancira od kriminalnih struktura.
Tako je u aprilu 2024. Građanski pokret (GP) URA optužio PES da je odbijanjem da usvoji zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine stao u zaštitu organizovanog kriminala, poručivši da su u PES-u “veći zaštitnici kriminalnih struktura čak i od DPS-a”. Na to je PES uzvratio porukom: “Obnovljena saradnja GP URA i DPS-a u Skupštini nije nikakva novost, ako imamo u vidu da je ‘Bemaks’ tu saradnju svojevremeno proslavljao i vatrometima”.
Iz PES-a su nedavno na kritike DPS-a da se krše procedure u parlamentu i da su zakone o kojima treba da se raspravlja dobili noć prije sjednice, odgovorili riječima da je posrijedi “spasavanje (Aca) Đukanovića”.
Iz Spajićeve stranke nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” kako gledaju na ocjene dijela javnosti da vlast sve češće kritiku proglašava pokušajem zaštite kriminalnih struktura, smatraju li da je to demokratski i legitimno, te zašto argumentovano ne odgovaraju na kritike.
Nikola Mirković ocjenjuje da to što u nedostatku argumenata, ali i sposobnosti, neuspjehe i loše namjere konstituenti vlasti brane napadima na neistomišljenike - ukazuje na očigledan pad nivoa političke kulture i opredjeljenje.
“Vrlo naopako - da sredstva opravdavaju cilj, a cilj je prizeman - puko očuvanje fotelja”, dodaje on.
Na pitanje kakve posljedice ovakav odnos vlasti prema kritici može imati na civilno društvo, medije i javnu debatu, odgovorio je da je klima u kojoj civilno društvo, a naročito kritički nastrojene nevladine organizacije funkcionišu - vrlo neprijateljska. Isto, kako je dodao, važi i za medije koji nisu “odabrali stranu” ili su odabrali “pogrešnu”, kao i za sve one koji nađu neku manu, “a mnogo ih je ovoj vlasti”.
“Jednostavno, svi su automatski okarakterisani kao subjekti koji ugrožavaju budućnost Crne Gore”, konstatovao je on.
Bogdanović: Legitimno upozoriti na interesnu pozadinu otpora
Boris Bogdanović tvrdi da je legitimno upozoriti da dio političkog i medijskog otpora može imati i interesnu pozadinu, posebno, kaže, u zemlji u kojoj SDT vodi “ovako teške predmete o vezama kriminala, policije, dijela medija i curenja tajnih podataka”.
Upitan zašto argumentovano ne odgovaraju na kritike, on kaže da nije tačno da to ne čine, i da su, u slučaju dva sporna zakona, odgovorili i politički, i normativno.
“Normativno, kroz amandmane - izbrisan je član 3 (Zakon o unutrašnjim poslovima) nakon konsultacija s EK, poligraf je vezan za prethodnu pisanu saglasnost, uz garanciju da njegov rezultat ne može biti jedini osnov za odluku i da ne može biti dokaz u krivičnom postupku; rok za mišljenje ANB-a je izmijenjen sa 60 na 90 dana, uvedena je obaveza usklađivanja sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti u roku od šest mjeseci. To su konkretne izmjene teksta predloženog zakona nakon utemeljenih i dobronamjernih kritika”, navodi on.
Istovremeno, kaže, argumentovano odgovaraju i tako što ne bježe od suštine.
“Institut bezbjednosnih smetnji i komisije koju obrazuje ministar nije izmišljen ovim izmjenama, nego postoji u važećem zakonu. Zakonom donijetim prije pet godina je formirana komisija i uveden institut bezbjednosnih smetnji, ali je očigledno vrh kriminalne hobotnice imao garancije da norme neće biti primijenjene. To je jedino moguće objašnjenje zašto sada kritičari kritikuju ono što su oni usvajali i predlagali. A, ovi drugi, đe su bili prije pet godina? Zašto im to nije smetalo tada, ono što im smeta sada?”, pita on.
Mirković: Koriste EU kao plašt da usvoje i što treba i što ne treba
Nikola Mirković ocjenjuje da vlast sad želi da iskoristi priliku da se pod plaštom “brze trake” integracije u EU, kroz skupštinsku proceduru, bez javne rasprave, usvoji i što treba i što ne treba.
Navodi da netransparentnost i izostanak inkluzivnosti dostižu vrhunac, te da takav način donošenja veoma važnih zakonskih rješenja nije demokratski, niti nosi minimum kvaliteta.
“Vidimo da se u toj brzini zakoni nekad i mjesečno mijenjaju”, dodaje on, poručujući da je, “bez obzira na otežane uslove koji su van demokratskih praksi”, izuzetno važno da kritička misao u Crnoj Gori opstane.
“Mislim da se žilavost civilnog društva dokazala i da će nadživjeti i ovu vlast”, zaključio je Mirković.
Bonus video:
