Od stranaka Vladimira Putina i Milorada Dodika, do Socijaldemokratske partije Austrije i Zelenih Danske - to je spektar stranih partnera s kojima partije iz Crne Gore imaju potpisane aranžmane o saradnji.
Dok je, prirodno, takvih sporazuma više kod političkih subjekata koji su decenijama aktivni, kod onih s kraćim stažom to je rijetkost.
Tako vladajući Pokret Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića, oformljen prije nepune četiri godine, nema, kako je “Vijestima” nezvanično rečeno iz te stranke, parafirane aranžmane s bilo kojom partijom iz inostranstva. Isti odgovor dostavljen je (zvanično) redakciji i od PES-ovih partnera iz vlasti - Demokrata Alekse Bečića, osnovanih 2015. godine.
S druge strane, Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića, prema javno dostupnim informacijama, ima potpisane protokol o saradnji sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, kao i deklaraciju s Putinovom Jedinstvenom Rusijom.
Mandić, trenutno šef parlamenta, prije nekoliko godina se hvalio i da njegova partija od kraja devedesetih ima sporazum o saradnji i s Demokratskom strankom Srbije (DSS), koju je u to vrijeme predvodio Vojislav Koštunica.
NSD-ov dugogodišnji saveznik, odnedavno opoziciona Demokratska narodna partija (DNP) Milana Kneževića, ima, prema javno dostupnim informacijama, parafirane dokumente o saradnji s Jedinstvenom Rusijom i s ruskom partijom Rodina.
Opozicioni Građanski pokret (GP) URA Dritana Abazovića ima sporazum sa Zelenima Danske, dok je lider Socijalističke narodne partije (SNP) Vladimir Joković, stranke koja ima parafiranu saradnju s Jedinstvenom Rusijom, rekao listu da SNP tradicionalno ima dobre odnose i saradnju sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS) Ivice Dačića, ali da nemaju potpisan sporazum.
Pitanje koja crnogorska stranka ima sklopljene aranžmane o saradnji s nekom iz inostranstva, aktuelizovano je nakon skorašnjih prepucavanja između PES-a i Demokratske partije socijalista (DPS). Ona su počela u Skupštini poslije tvrdnji Spajića da postoji “tajna” verzija sporazuma između DPS-a i Jedinstvene Rusije, kojom se najjača crnogorska opoziciona stranka navodno obavezala da zemlja ne uđe u EU ako interesi Rusije budu suprotni interesima te zajednice.
DPS je nakon toga objelodanio taj sporazum, potpisan 2011, i u njemu piše da će se dvije partije konsultovati i razmjenjivati informacije o aktuelnim pitanjima o situaciji u Rusiji i Crnoj Gori, upoznavati jedni druge u oblasti partijske izgradnje i organizacije rada, organizovati multilateralne seminare...
Poslanik DPS-a Ivan Vuković objavio je potom na društvenoj mreži “Iks” da je iste godine kad je potpisan sporazum s Jedinstvenom Rusijom, njegova stranka potpisala saradnju i sa Socijaldemokratskom partijom Austrije (SPÖ).
“Vijestima” iz DPS-a nisu odgovorili s kim još imaju sklopljenju saradnju, a to nisu učinili ni NSD, DNP, Bošnjačka stranka i Albanska alternativa.
U Moskvi potpis da se poštuje "volja naroda"
Mandić je 2017. saopštio da saradnja NSD-a i DSS-a traje punih 20 godina. Taj dokument s DSS-om potpisala je Srpska narodna stranka, koja se 2009. transformisala u NSD.
Mandićeva partija je 2016, dok je bila dio Demokratskog fronta, skupa s DNP-om i SNP-om potpisala u Moskvi deklaraciju s Jedinstvenom Rusijom.
Tim dokumentom su potpisnice, kako je tada saopšteno, iskazale svijest o “ozbiljnosti izazova koji prijete civilizovanom i mirnom razvoju evroazijskog kontinenta” i istakle neophodnost formiranja i sprovođenja politike “novog popuštanja međunarodne zategnutosti”. Deklaracijom je izražena i “spremnost za potragu za opštim pristupima obezbjeđivanja bezbjednosti u Evropi, uključujući inicijative za pregovaranje o perspektivama formiranja prostora neutralnih suverenih država”.
Mandić je tada izjavio da deklaracija sadrži ono što je utkano i u program njegove partije: “striktno poštovanje volje naroda i kad su u pitanju izbori, ali prije svega, učlanjenje Crne Gore u NATO”.
Crna Gora je postala dio Alijanse godinu kasnije. NSD je tada potpisao s Dodikovom partijom protokol o saradnji, čiji je cilj, kako je navedeno, “opstanak, duhovna obnova, ekonomski prosperitet srpskog naroda u Republici Srpskoj i Crnoj Gori”.
Kako je tada saopšteno iz NSD-a, protokol je potpisan polazeći od sličnih programskih opredjeljenja i stavova, prateći tradiciju prijateljstva i dobrosusjedstva i potrebe da se uspostavi trajna saradnja u interesu obje stranke.
“Težeći kulturnom i ekonomskom jedinstvu, očuvanju duhovnih i humanitarnih vrijednosti, te jedinstvu srpskog naroda na zajedničkim prostorima, stranke izražavaju spremnost za saradnju i zajedničku odgovornost kojom će učvrstiti stabilnost i doprinijeti razvoju prijateljskih odnosa među srpskim narodom Republike Srpske i Crne Gore”, piše u dokumentu.
S Rusima o NATO-u i na Lovćenu
Kad je riječ o DNP-u, Milan Knežević je 2016. potpisao u Moskvi i memorandum o saradnji sa strankom Rodina.
Naglašavajući značaj dobrih odnosa između Crne Gore i Rusije, predsjednik DNP-a tada je još jednom ponovio stav da je za Crnu Goru vojna neutralnost “najbolji bezbjednosni okvir”, preko kog bi nastavila evropske integracije, ali i s jednakim intenzitetom razvijala najbolje moguće odnose s Rusijom.
Knežević je “izrazio posebno” zadovoljstvo što je memorandum, kako je tvrdio, prvi crnogorsko-ruski dokument između dviju država nakon “sramnog pridruživanja Crne Gore sankcijama protiv Rusije”.
“Kao dokaz bratskih i prijateljskih odnosa naših naroda, uputio sam poziv Dmitriju Rogozinu, osnivaču, i Alekseju Žuravljevu, predsjedniku partije Rodina da posjete Crnu Goru i uvjere se u većinske simpatije crnogorskog naroda prema Rusiji”, istako je tada on.
Iste godine, na sajtu Jedinstvene Rusije objavljeno je da su početkom tog mjeseca, na Lovćenu, predstavnik te stranke Viktor Kolbanovski i Knežević potpisali tzv. Lovćensku deklaraciju. Istovremeno, deklaraciju je potpisao i tadašnji predsjednik SNP-a Srđan Milić.
Njom se, kako su tada prenijeli mediji, potpisnici zalažu za stvaranje saveza vojno neutralnih država jugoistočne Evrope i za održavanje referenduma o ulasku Crne Gore u NATO.
Ruska strana je dokumentom podržala politiku crnogorske strane usmjerenu na razvoj strateške saradnje dviju zemalja, kao i na regionalno partnerstvo sa Srbijom i drugim državama regiona.
GP URA kod "ekologa"
Što se tiče GP URA, njihov generalni sekretar Mileta Radovanić kazao je “Vijestima” da osim toga što je ta stranka punopravni član Evropske zelene partije (European Greens), od juna 2020. ima potpisan sporazum sa Zelenima Danske (Socialistikfolker parti).
“Takođe, GP URA ima i ostvarenu saradnju sa Zelenima Holandije (Groen Links) i sa Zelenom partijom Njemačke na bilateralnom nivou u okvirima Evropske zelene partije”, rekao je on.
Radovanić je istakao da GP URA ima članstvo i u Balkanskoj zelenoj mreži (koju čine zelene partije i organizacije regiona), Mediteranskoj mreži, kao i u Zelenoj mreži koja okuplja zelene partije van EU (Balkan, Ukrajina, Velika Britanija...).
“GP URA je član i Global Greens-a, organizacije koja okuplja partije zelenih vrijednosti na svjetskom nivou”, dodao je on.
Iz opozicionog Evropskog saveza, koji čine Socijaldemokratska partija (SDP), Socijaldemokrate i Liberalna partija, nisu konkretno odgovorili s kojim partijama imaju potpisane sporazume. Saopštili su da ostvaruju međunarodnu saradnju kroz članstva u relevantnim evropskim i globalnim političkim organizacijama, kao i kroz bilateralne odnose sa srodnim strankama.
U proteklom periodu su, kako navode, imali izuzetno značajnu saradnju s partijama slične “građanske i proevropske profilacije iz svih zemalja regije”.
Kad su u pitanju partije iz ostatka Evrope, iz Evropskog saveza kažu da su sarađivali isključivo s političkim subjektima čije su države EU i NATO članice.
“Saradnja se ostvaruje u okviru Partije evropskih socijalista i Saveza liberala i demokrata Evrope (ALDE), koje su dvije od tri vodeće političke grupacije u Evropskom parlamentu i iz čijih redova dolazi većina komesara Evropske komisije”, rekli su oni.
Ističu da se ove godine navršavaju tri decenije od članstva (SDP-a) u Socijalističkoj internacionali, koja okuplja preko 170 partija širom svijeta, “i to je daleke 1996. bio prvi ulazak neke partije iz Crne Gore u međunarodne političke asocijacije”.
“A u članstvu smo i Liberalne internacionale. Sve partije iz saveza, kroz ove međunarodne veze, aktivno doprinose razmjeni političkih iskustava, jačanju demokratskih standarda i promociji evropskih vrijednosti, u skladu sa spoljnopolitičkim prioritetima Crne Gore”, poručeno je iz Evropskog saveza.
Manjinske partije sarađuju s drugima, ali tvrde da to nemaju “na papiru”
Iz Hrvatske građanske inicijative (HGI) “Vijestima” su rekli da ni sa jednom partijom van Crne Gore nisu potpisali bilo kakav sporazum, ali da imaju komunikaciju i saradnju s mnogim strankama iz regiona.
Odgovori na istom fonu listu su stigli i iz još nekoliko manjinskih partija - Force, Demokratskog saveza Albanaca i Demokratske partije.
Bonus video:




