Proslavu dvije decenije nezavisnosti Crna Gora dočekuje s reputacijom najboljeg đaka Zapadnog Balkana. Podgorica je posljednjih godina uspjela da odblokira pregovore s Evropskom unijom, ubrza reforme i pozicionira se kao favorit procesa proširenja u trenutku kada EU ponovo pokazuje interes za prijem novih članica.
„Lako je biti zvijezda u odjeljenju loših učenika“, ocjenjuje za DW Daliborka Uljarević iz podgoričkog Centra za građansko obrazovanje.
Ona upozorava da se iza slike regionalnog uspjeha kriju problemi koji Crnu Goru prate još od obnove nezavisnosti. Trenutni zamah u evrointegracijama je, kaže, prije svega posljedica promjena u geopolitičkim odnosima koje je Podgorica uspjela da prepozna i iskoristi, za razliku od ostatka regiona, koji posljednjih godina stagnira ili čak nazaduje na evropskom putu.
„Naš apsolutni interes je da što prije postanemo članica Evropske unije, ali nam je podjednako važno da taj proces bude kvalitetno urađen, a ne da uđemo kao defektna država“, kaže Uljarević.
Iste prepreke
Reforme u Crnoj Gori ubrzane su nakon promjene vlasti 2020. godine, kada je Demokratska partija socijalista prvi put od obnove nezavisnosti izgubila izbore.
Za Aleksandra Popova iz novosadskog Centra za regionalizam, sama činjenica da je vlast smijenjena mirno i demokratski pokazuje da Crna Gora ima veći demokratski kapacitet od većine zemalja regiona.
Za Daliborku Uljarević, međutim, razočaravajuće je to što promjenu vlasti nije pratila i promjena političkih praksi: „Korupcija je i danas sveprisutna. Neki će reći čak i skuplja nego ranije, jer je mnogo više aktera u vlasti koji pokušavaju da zadovolje svoje partijske i partikularne interese.“
Uz korupciju, političku scenu i dalje opterećuju identitetske podjele između prosrpskih i suverenističkih snaga.
„Građani i građanke su mnoge od tih bitki završili i sa sobom i među sobom, ali mi, nažalost, imamo potkapacitirane političke strukture koje na tim temama insistiraju da bi prikrili sopstveni nedostatak reformskih sposobnosti“, ocjenjuje Uljarević.
Zvanično, ove dvije političke struje postigle su konsenzus oko evropskog puta zemlje. Nezvanično, upozorava Popov, taj balans je i dalje krhak i podložan uticajima iz Beograda.
„Prosrpske snage u liku Mandića i Kneževića uvijek mogu na mig Beograda da opstruišu evropski put i to se sada dešava. Knežević to već radi, a Mandić ne u toj mjeri“, kaže Popov, uz ocjenu da dio prosrpskog bloka ipak pokazuje više pragmatizma nego ranije.
Sjenka Beograda
Odnosi s Beogradom tako su ostali jedno od najosjetljivijih pitanja za Podgoricu. Tome najbolje svjedoči reakcija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na poziv da učestvuje u proslavi godišnjice nezavisnosti.
On je najprije rekao da bi ga „bilo sramota“ i da bi svojim odlaskom „pljunuo sebi i svom narodu u lice“, a potom se građanima Crne Gore obratio autorskim tekstom.
„Vi nama nijeste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i htjeli da živimo u istoj državi sa vama. Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voljeli više nego vi nas“, napisao je Vučić.
Uljarević i Popov smatraju da zvanični Beograd nikada nije u potpunosti prihvatio crnogorsku nezavisnost, već se, kako kaže Uljarević, „ponaša prema Crnoj Gori kao prema privremeno izgubljenoj teritoriji“.
Popov podsjeća i na to da je sa SNS-om ponovo zaživjela radikalska ideja o ujedinjenju srpskog sveta.
„Protesti i litije koji su na kraju doveli do pada režima Mila Đukanovića jesu bili dirigovani iz Beograda i svi su očekivali da će ponovo Crna Gora i Srbija postati dva oka u glavi, ali to se nije dogodilo“, kaže Popov.
Ipak, Daliborka Uljarević nije tako uvjerena u otpornost crnogorskih lidera na pritiske iz Srbije. Kao primjer navodi izostanak zvanične reakcije na Vučićeve riječi.
„Mislim da je to iz razloga što jedan dio njih osjeća lojalnost prema njemu, a jedan dio i strah da uđe u bilo kakvu vrstu konfrontacije. Mnogi akteri ove vlasti svjesni su da su na tim pozicijama dobrim dijelom zato što im je pripomogao Beograd“, ocjenjuje Uljarević.
Igre saplitanja
U međuvremenu, zvanični Beograd učiniće sve da Crnu Goru sapliće na evropskom putu, vjeruje Popov i podsjeća da je već bilo takvih pokušaja.
„Vučić je otišao u Brisel s idejom da sve zemlje u paketu budu primljene u EU. On je zapravo znao da to nije moguće, ali je pokušao na taj način da sabotira Crnu Goru. I drugi pokušaj je bilo pismo s Edijem Ramom u kom su preporučili prijem bez prava veta“, podsjeća Popov.
On vjeruje da Beogradu politički ne odgovara ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, jer bi to pokazalo da problem nije u zatvorenim vratima Brisela, već u politici vlasti u Srbiji.
„To bi izbilo ključni Vučićev argument ‘oni nas neće’. Nije tačno, nego mi stalno fingiramo taj put i održavamo antievropski narativ. Drugo, Crna Gora će izmaći kao mogući plijen“, dodaje Popov.
„Kad uđe u EU, Crna Gora je onda i bezbjednosno i pravno van domašaja Beograda. Izlazi iz zone mogućih ucjena i pritisaka, i to će izazvati još veću nervozu u Beogradu, tim prije što Srbija pod ovom vlašću nikada nema šanse da uđe u Evropsku uniju“, zaključuje Popov.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
