Spomenik poraza države: Godina od kad institucije jure za obilježjem četničkom vojvodi

Iako se za tri dana navršava godina od kada je u Beranama bio podignut spomenik Pavlu Đurišiću, statua tog četničkog komandanta i dalje izmiče policiji, uprkos tome što je beransko tužilaštvo potražuje kao dokaz protiv Vujadina Dobrašinovića, koga sumnjiče za nezakonito podizanje tog obilježja. Sagovornici “Vijesti” sve to karakterišu kao težak poraz države i pokazatelj slabosti njenih institucija koje su ustuknule pred vjersko-političkim centrima moći.

Država nije procesuirala ni organizatore revizionističkog skupa na kom je otkriven spomenik u beranskom selu Gornje Zaostro, a koji je održan pod patronatom Srpske pravoslavne crkve (SPC), dok za napade na novinarske ekipe “Vijesti” i “Pobjede” koje su izvještavale s događaja - još nema pravosnažnih presuda u smislu (nečije) krivične odgovornosti.

To što je Đurišićev bronzani kip “na slobodi”, odgovornost je prvenstveno Uprave policije, zbog čega je postupak protiv Dobrašinovića u pat-poziciji, a Osnovno državno tužilaštvo u Beranama početkom decembra formiralo je predmet i zbog nestanka tog spomen-obilježja - nakon što je statua mjesecima slobodno “šetala” pred očima policije, od crkvice u Gornjem Zaostru do manastira Đurđevi stupovi, da bi sredinom novembra i zvanično dobila status “bjegunca”, pošto nije pronađena u sjedištu Eparhije budimljansko-nikšićke.

Cijeli slučaj pratile su i ćutnja ili nemušte reakcije vlasti, a pozivi opozicije, nevladinog sektora i medija na odgovornost uglavnom su ostali neuzvraćeni.

Iz Uprave policije juče su oćutali pitanja “Vijesti” kako institucija na čijem je čelu Lazar Šćepanović gleda na to što još nije pronašla spomenik, te da li smatraju da je posrijedi poraz države.

Ni iz beranskog tužilaštva nisu odgovorili znaju li gdje se trenutno nalazi Đurišićev kip.

Koprivica: Svjesno saučesništvo

Izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica rekao je “Vijestima” da kad spomenik ratnom zločincu može biti nezakonito podignut, premještan iz objekta u objekat, sklonjen u crkvene prostorije, a potom nestati pred očima policije - onda se više ne govori samo o običnom institucionalnom propustu, već o političkom stavu, selektivnoj pravdi i utisku svjesnog saučesništva ćutanjem ili nečinjenjem.

Koprivica je ocijenio da je policija, koja se svakodnevno hvali postignutim rezultatima, imala obavezu da utvrdi i javnosti saopšti sve relevantne okolnosti tog slučaja, ali da to nije učinila, te da se zato mora postaviti pitanje: da li je policija toliko nesposobna da ne može pronaći “onoliku statuu” ili je svjesno odlučila da ne postupi po zakonu? U oba slučaja, kaže sagovornik, riječ je o skandalu koji zahtijeva utvrđivanje konkretne komandne, profesionalne i političke odgovornosti.

“Cjelokupan slučaj predstavlja težak poraz države. Poraz je što je spomenik uopšte postavljen, što je sklonjen u vjerske objekte, što mu se izgubio trag, a o maltretiranju novinara i reportera koji su pokušali da rade svoj posao i dokumentuju ovu državnu sramotu da i ne govorimo”, podvukao je on.

Poručio je da nijedna vjerska zajednica, pa ni SPC, ne smije da bude paralelna vlast, niti njeni objekti mogu biti sigurna kuća za predmete koje potražuju državni organi.

“Ukoliko je spomenik bio čuvan, premještan ili skrivan uz znanje ili učešće crkvenih lica - a teško je povjerovati da se sve odvijalo bez učešća njihovih starješina - država je bila dužna da odlučno postupi i utvrdi ko je i na koji način ometao sprovođenje zakona. Umjesto toga, institucije su se ponašale kao da pred ovim centrom moći prestaje njihova nadležnost”, konstatovao je Koprivica.

Crkva je mjesecima uoči postavljanja statue promovisala “junaka” Đurišića i njegovu fašističku ideologiju, a mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije otkrio je 8. avgusta prošle godine sporni spomenik. On je tada najavio ono što će uslijediti, poručivši da će “spomenik staviti u crkvu, pa neka dođu da je ruše”, a kritikovao je vlast navodeći da se “ne boje više sile”.

“... Sile njihove, koja ni red na ulicama ne može da uvede, a došli su da po brdima ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Oni su došli da ispune nečiju naredbu. To rade mladi ljudi, obučeni u skupa odijela, koji su zauzeli visoke političke i državne pozicije i misle da mogu da rade kako oni hoće i misle”, rekao je tada Metodije.

"Ideologija najvećeg dijela vlasti"

Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milka Tadić Mijović kazala je “Vijestima” da slučaj Đurišićevog spomenika najbolje govori o slabosti države koja, prema njenim riječima, nije imala snagu, znanje, a možda ni volju da riješi to pitanje.

“... Da se ne bi ukrug vrtjeli, da ne bi postavljali neke druge spomenike. Pavle Đurišić nije jedini bjegunac ovoj Upravi policije i ovom bezbjednosnom sektoru. Ima još, nažalost, ozbiljnih problema što upravo govori o slabosti institucija”, dodala je ona, aludirajući na bjekstvo Miloša Medenice odmah nakon što je krajem januara prvostepeno osuđen na 10 godina i dva mjeseca zatvora zbog više krivičnih djela.

Upitana da li je posrijedi poraz sistema, Tadić Mijović je odgovorila da cijeli slučaj govori o prirodi najvećeg dijela vlasti koja “na neki način podržava tu strašnu ideologiju koja je koštala toliko života”. Prema njenim riječima, u pitanju je vlast koja ima namjeru da prekraja istoriju.

“Tako da, čini mi se, priča oko Đurišića najbolje u stvari govori o dominantnoj ideologiji najvećeg dijela vlasti... Da ste vi imali neku ozbiljnu vlast koja se zaista protivi veličanju ratnih zločinaca, ja sam sigurna da bi se sve ovo riješilo još prije, da bi se počinioci kaznili i da bi se znalo i gdje je taj kip... A da ne pričam, naravno, o ulozi Crkve i njenim stavovima prema Drugom svjetskom ratu - znamo koga su oni sve veličali i to je, nažalost, naša realnost...”, tvrdi sagovornica.

Šetnja po sjeveru

Statua Đurišiću postavljena je 7. avgusta u beranskom selu, dan kasnije otkrio ju je Metodije, a uklonjena je istog dana u poslijepodnevnim satima. Nezakonito obilježje tada su u crkvu u Gornjem Zaostru sklonili mještani po, kako su tvrdili, “prethodnom dogovoru s policijom”. Nadležna inspekcija naknadno je, uz asistenciju policije, srušila postament spomenika.

Metodije je na dan otkrivanja kipa poručio da će doći trenutak kad će se spomenik Đurišiću - “spasiti”.

“Najbitnije je da budemo slični njemu, da budemo vjerni svome rodu, da znamo ko smo - da smo Srbi, da smo pravoslavni. Jer mnogi danas, koji su nas najviše tih godina klali, potiču iz naših korijena. Spremno čekaju, kao ulizice, bilo koju imperiju da prođe ovim prostorima, da bi joj se stavili na uslugu”, naveo je, između ostalog, Metodije.

Bronzana statua s likom četničkog komandanta premještena je polovinom avgusta u konak manastira Đurđevi stupovi. Prvog dana oktobra prošle godine policija nije mogla da pregleda konak manastira jer pristup tim prostorijama ima samo Metodije, koji tada u rješenju suda nije bio naveden kao odgovorno lice, dok prije 12. novembra prošle godine, nakon dvočasovnog pretresa konaka, prostorija i groblja manastira - opet nije uspjela da nađe i privremeno oduzme spomenik.

Vanraspravno vijeće beranskog Osnovnog suda uvažilo je 11. novembra prošle godine žalbu tamošnjeg tužilaštva, i po drugi put naredilo policiji da privremeno oduzme kip. Time je preinačena odluka sutkinje Dubravke Popović, koja je 7. novembra, po peti put, odbila zahtjev tužilaštva za privremeno oduzimanje spomenika.

Otkrivanje spomenika izazvalo je burne reakcije u javnosti, a posebno nakon napada na ekipe “Vijesti” i “Pobjede”, koje su pokušale da zabilježe kako statuu Đurišiću uklanjaju mještani Gornjeg Zaostra.

Đurišića je 1941. vrhovni četnički vođa Dragoljub Draža Mihailović imenovao za jednog od komandanata četničkih snaga u Crnoj Gori.

U narednim mjesecima, prema brojnim istorijskim izvorima, započela je Đurišićeva intenzivna kolaboracija s italijanskim, pa njemačkim okupatorom, pri čemu su njegovi četnici u više navrata izvršili masakre nad civilnim stanovništvom.

U Gornjem Zaostru je 2002. postavljen postament za spomenik Đurišiću, a 2013. i spomen-kompleks. Međutim, oba su srušena.

Koprivica: Dokaz da postoje oni iznad zakona

Govoreći o slučaju spomenika, Dragan Koprivica kazao je da takvo ponašanje dijela države nije “borba protiv podjela”, već politička poruka.

Naveo je da se time ohrabruju istorijski revizionizam, veličanje saradnika fašističkih i nacističkih okupatora i ratnih zločinaca, kao i kontinuirani pokušaji da se obesmisli antifašistički karakter Crne Gore, dodajući da je konkretni slučaj simbol države koja uzmiče pred politički i vjerski moćnim strukturama.

“Dok se ne utvrdi gdje je statua, ko je skrivao, ko je propustio da je zaplijeni i ko je naredio ili tolerisao takvo postupanje, slučaj će ostati dokaz da u Crnoj Gori postoje pojedinci i institucije koji su iznad zakona, ali i da se vrijednost kakva je antifašizam može lako trampiti za nekoliko političkih poena ili nečiji politički blagoslov”, istakao je Koprivica.