Ko „kontroliše” čuvare Ustava: Polemika o zakonitosti komisije koja može inicirati preispitivanje odluka Ustavnog suda

Ustavni sud tvrdi da je preispitivanje već donesenih odluka prije njihovog otpremanja zakonit procesni mehanizam, Siniša Gazivoda upozorava na prostor za zloupotrebe

13053 pregleda 9 komentar(a)
Mnogo pitanja nakon što je sud odlučio da preispita odluku da su funkcioneri neustavno “skućeni”: Ustavni sud, Foto: Risto Božović
Mnogo pitanja nakon što je sud odlučio da preispita odluku da su funkcioneri neustavno “skućeni”: Ustavni sud, Foto: Risto Božović

Redakciona komisija Ustavnog suda nije predviđena ni Ustavom, ni Zakonom o Ustavnom sudu, a mogućnost da inicira preispitivanje odluka tog suda, ako smatra da je došlo do “novih saznanja” u nekom slučaju, otvara prostor za zloupotrebe - upozorava advokat Siniša Gazivoda. Međutim, iz Ustavnog suda poručuju da je riječ o procesnom mehanizmu koji nije specifičnost te institucije, već da ga poznaju i drugi evropski ustavni sudovi i da je dominantno uređen podzakonskim aktima.

Pitanje legaliteta i nadležnosti Redakcione komisije otvoreno je i nakon što je Ustavni sud prošle sedmice prihvatio da preispita odluku od 30. juna kojom je kao neustavne proglasio odredbe Zakona o održavanju stambenih zgrada, na osnovu kojih su stotine javnih funkcionera i službenika dobili od države stanove ili povoljne stambene kredite.

Sud je to (da preispita svoju odluku) odlučio postupajući po inicijativama predsjednice te institucije i članice Redakcione komisije Snežane Armenko, i sutkinje i članice Redakcione komisije Momirke Tešić i sudije Faruka Resulbegovića.

Zahtjevi za preispitivanje odluke Ustavnog suda došli su nakon što su Demokrate početkom oktobra u skupštinsku proceduru uputile Predlog zakona o porezu na imovinsku korist ostvarenu rješavanjem stambenih potreba funkcionera. Ako bi sud preinačio odluku, predlog Demokrata ostao bi bez pravnog uporišta.

ŠTA RADE REDAKTORI

Poslovnikom Ustavnog suda propisano je da je Redakciona komisija stalno radno tijelo, s predsjednikom i pet članova, koje na predlog predsjednika bira sud. Predsjednik i tri člana biraju se iz reda sudija, a dva iz reda postavljenih lica u sudu.

Prema Poslovniku, Redakciona komisija utvrđuje konačan tekst usvojenih odluka i rješenja, može predložiti njihovo preispitivanje prije otpremanja strankama, utvrđuje metodologiju izrade sudskih akata i obavlja druge povjerene poslove.

Poslovnikom je predviđeno i da se, na pisani i obrazloženi zahtjev sudije, Redakcione komisije ili drugog stalnog radnog tijela, već donesena odluka može ponovo razmatrati ako se pojave nova saznanja ili činjenice od značaja za pravilnost odlučivanja i zaštitu ustavnosti i zakonitosti. U tom slučaju, na sjednici se zapisnički utvrđuje da je obustavljeno otpremanje odluke, poništava se zaključak o njenom donošenju i predmet vraća sudiji izvjestiocu na preispitivanje.

Nakon što sudija izvjestilac ponovo razmotri predmet, dostavlja ga sudu radi novog odlučivanja.

ZAKONITOST KOMISIJE I NJENE NADLEŽNOSTI

U analizi “Ustavni sud Crne Gore: (ne)spreman za EU?”, koju je pisao za Centar za demokratsku tranziciju (CDT), Siniša Gazivoda ukazuje da redakcione komisije postoje i u praksi drugih ustavnih sudova, ali da se u slučaju crnogorskog Ustavnog suda otvara nekoliko spornih pitanja.

Prvo se, navodi, odnosi na zakonitost postojanja Komisije, budući da je ne pominju ni Ustav, ni Zakon o Ustavnom sudu, već samo Poslovnik.

Dodaje da bi se moglo zaključiti da je crnogorsko rješenje preuzeto iz prakse Srbije, ali da zakon te zemlje, za razliku od crnogorskog, izričito omogućava tamošnjem Ustavnom sudu da formira komisije i odbore kao stalna radna tijela.

Zbog toga Gazivoda smatra upitnim da li su odredbe Poslovnika kojim je osnovana Redakciona komisija i utvrđena njena ovlašćenja - u skladu sa Zakonom o Ustavnom sudu.

Gazivoda
Gazivodafoto: Boris Pejović

Sporno mu je, kako piše, i ovlašćenje Komisije da inicira preispitivanje već donesenih odluka ako je došlo “do novih saznanja”, jer je ta mogućnost, kako tvrdi, preširoko definisana. Kao primjer moguće zloupotrebe, navodi situaciju u kojoj podnosilac ustavne žalbe iz saopštenja Suda saznaje da je njegova žalba odbijena, nakon čega bi mogao da se obrati sudijama koje nijesu odlučivale o predmetu, ili Redakcionoj komisiji, dostavljajući im navodna “nova saznanja” kako bi pokušao da izdejstvuje drugačiju odluku.

“Iako Redakciona komisija nema ovlašćenje da preinači već donijetu odluku, očigledno je da ona može imati značajan uticaj na to kakva će biti konačna odluka”, upozorio je Gazivoda.

On navodi da je preispitivanje već donijetih odluka prije njihovog otpremanja često prisutno u praksi Ustavnog suda, ali da se ne može utvrditi u kojoj mjeri se to radi na zahtjev pojedinačnih sudija, a koliko na zahtjev Redakcione komisije.

“... Čini se izuzetno važnim da Ustavni sud preispita pitanje saglasnosti odredbi Poslovnika sa Zakonom o Ustavnom sudu”, poručio je Gazivoda.

SUD: NIŠTA SPORNO

Odgovarajući na kritike da preispitivanje donesenih odluka nije predviđeno Ustavom i zakonom, već samo Poslovnikom, iz Ustavnog suda “Vijestima” su rekli da im član 23 Zakona o Ustavnom sudu daje ovlašćenje da Poslovnikom bliže urede način rada i odlučivanja.

“U okviru tog zakonskog ovlašćenja Poslovnikom je uređen i postupak preispitivanja odluke prije njenog otpremanja, i tu ne nalazimo ništa sporno”, poručili su iz suda.

Kažu da je preispitivanje donesene odluke poseban procesni mehanizam koji postoji i u praksi drugih evropskih ustavnih sudova. Kao primjere navode Sloveniju, gdje svaki sudija može pisanim putem predložiti ponovno odlučivanje sve dok odluka nije dostavljena učesnicima postupka, kao i Italiju, gdje sud može ponovo razmotriti, pa i izmijeniti prvobitnu odluku dok njen konačni tekst nije usvojen, potpisan i deponovan u sudskoj pisarnici.

Na pitanje zašto duže od četiri mjeseca nije otpremljena odluka o tome da su stanovi i stambeni krediti dijeljeni neustavno, iz Ustavnog suda su odgovorili da je nakon njenog donošenja slijedio postupak izrade i utvrđivanja konačnog teksta pred Redakcionom komisijom.

Rekli su da odlučuju u velikom broju ustavnih žalbi i predmeta ocjene ustavnosti, te da na trajanje tog postupka utiču i godišnji odmori sudija, priprema javnih rasprava, pritvorski predmeti i drugi poslovi.

Dodaju da članovi Redakcione komisije imaju određeno vrijeme za analizu predloga odluka i dostavljanje eventualnih komentara, a da je to istovremeno i period tokom kog sudije mogu podnijeti zahtjev za preispitivanje.

Iz Ustavnog suda tvrde da duže trajanje izrade konačnog teksta nije specifičnost predmeta o funkcionerskim stanovima.

“I dosadašnja praksa pokazuje da je, usljed složenosti predmeta, izrada konačnog teksta pojedinih odluka iz oblasti normativne kontrole trajala duže od četiri mjeseca”, tvrde oni.

Kako su naveli, u posljednje tri godine preispitano je do 15 odluka donijetih u postupcima ocjene ustavnosti, kao i nešto manje od 100 odluka donijetih po ustavnim žalbama.

Objašnjavaju da ni Zakonom o Ustavnom sudu, ni Poslovnikom nije propisan poseban rok u kojem odluka mora biti otpremljena učesnicima postupka nakon donošenja.

“Smatramo opravdanim ukazivanje na potrebu da se ovo pitanje preciznije uredi Poslovnikom, odnosno da se propiše rok...”, rekli su iz Ustavnog suda, poručujući da će zauzeti stav o propisivanju roka.

Pogledajte još: