Prihvatio je da vodi Vladu u trenutku političke krize čije su dubine zabrinjavajuće i ne nazire im se kraj. Šef mu je instalirao dio svojih ljudi u kabinetu, u partiji tinja nezadovoljstvo kadrovanjem, raspodjela kolača vlasti po dubini ide koracima puža, a i tradicionalno poslušni partner mu otvara probleme. Nekoliko stotina majki, koje imaju troje i više djece, protestuje ispred parlamenta zbog smanjenja nadoknada. To je rezime sto dana Vlade premijera Duška Markovića, čiji je politički kredibilitet na sve tanjem ledu.
Ova vlada je, kaže Stevo Muk iz Instituta Alternativa, prvih sto dana obavljala vlast u situaciji najdublje političke krize i atmosferi produženog državnog udara, s jedne, i opozicionog bojkota institucija, s druge strane.
“Vlada nije uspjela da pokrene ozbiljne pregovore sa opozicijom, a nije uspjela ni u namjeri da jedan dio opozicije ubijedi da se vrati u Skupštinu. Pored brojnih izjava, koje više manje liče jedna na drugu, vlada nije ponudila konkretnu platformu za dijalog sa opozicijom”, podsjeća Muk. Teško je, kaže on, govoriti o uspjesima i neuspjesima ove Vlade jer je vrijeme potrošeno uglavnom na konsolidaciju funkcionisanja novog tima i dvije velike priče - državni udar i državne naknade majkama sa troje i više djece: “Obje priče su prepune kontroverzi, naopako započete i zapetljane, a otpetljavanje ide sporo i bolno”.
Utisak je i da je u partiji prisutno nezadovoljstvo kadrovanjem. Pojedini bivši ministri se ne uzdržavaju da javno pokažu nezadovoljstvo što su preseljeni u parlament. Tako je Petar Ivanović, kao predsjednik skupštinskog odbora, prvi saopštio svoja očekivanja o pregovaračkim poglavljima o poljoprivredi, čime je perjem posuo novog-starog ministra poljoprivrede Milutina Simovića, kome je to pravo pripadalo.
Dok mu partijski aktivisti zamjeraju što su u sedam od 19 resora u Vladi, uključujući i ono bez portfelja, dobili pripadnici manjinskih naroda, Marković je priznao da je osjetio ”ucjenjivačke tonove” novog najuticajnijeg koalicionog partnera - Bošnjačke stranke - koja je spriječila da se Njegošev dan rođenja proglasi državnim praznikom.
“Čini se kao da je proces konsolidacije nove vlade išao sporo, da još uvijek nije završen i da vlada ne funkcioniše u punom kapacitetu i na efikasan način”, kaže Muk.
Izbor Markovića za mandatara je bio iznenađenje za veliki dio javnosti, pri čemu se mogao steći utisak da je i on iznenađen izborom zbog dugog trajanja pregovora o postizbornoj koaliciji sa tradicionalno poslušnim BS-om, Socijaldemokaratama i albanskim strankama. Da Đukanović nije slučajno bio upadljivi frontmen kampanje i da je nije vodio za Markovića, nego za sebe, pokazali su njegovi prvi javni nastupi i potezi. Počev od toga, kako tvrde upućeni u raspodjelu moći, što u Markovićevom kabinetu sjede lični bankar Đukanovića - ministar finansija Darko Radunović do ličnog urbaniste Pavla Radulovića - ministra turizma i održivog razvoja.
Svako malo Đukanović premijera i javno podsjeća ko je gazda u kući. Počev od momenta kada je medijima saopštio kada će mandatar za sastav nove Vlade objaviti program rada i personalni sastav izvršne vlasti, pa do više nego oštre kritike prema Moskvi koja je na samom početku izbor novog crnogorskog premijera dočekala s blagom retorikom. „Vjerujem da će Vaše djelovanje doprinositi unapređenju konstruktivne rusko-crnogorske saradnje”, naveo je u čestitci Markoviću ruski premijer Dmitrij Medvedev.
Muk kaže da stoji konstatacija da je riječ o vladi kontinuiteta koja neće praviti velike promjene u politici i praksi vladanja. Vlada je, podvlači on, usmjerena političkim programom DPS-a, izbornim obećanjima i sporazumima sa manjinskim partijama, a tu je značajan uticaj predsjednika DPS-a i neformalnih krugova političke i ekonomske moći oko njega. Osim incidenta u Skupštni kada su poslanici Demokratskog fronta verbalno napali kolege iz DPS-a, prethodna tri mjeseca su obilježila i iritantno blage presude bivšim gradonačelnicima Bara i Nikšića Žarku Pavićeviću i Nebojši Radojičiću kao i izbor Zorana Jelića za člana Državne revizorske institucije (DRI). “Mogućnosti Duška Markovića su više ograničene tradicionalnim, ustaljenim obrascima djelovanja vladajuće partije i države, a sada naročito praznom budžetskom kasom i slabim ekonomskim izgledima. Uz to, stižu na naplatu ranije stvorene obaveze i sve vodi ka tome da će se morati raditi neki bolni reformski rezovi, a to može ponovo voditi padu povjerenja javnosti”, ocjenjuje Muk.
Lider Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić je prije stotinjak dana kazao da je Marković samo “stečajni upravnik”.
Na to hoće li Crna Gora izaći iz stečaja ili će bankrotirati, zavisiće i od posljednjih kadrova “državnog udara”, kada ćemo saznati je li to bila sapunica ili triler.
Uspješno slikaju cijelu opoziciju bojama Demokratskog fronta
Muk primjećuje da je Vlada u prethodnom periodu uspjela da se dodatno nametne kao miljenica članica NATO-a i žrtva ruske politike miješanja.
“Poruke koje je Marković slao bile su protivrječne, jer je istovremeno pozivao opoziciju u Vladu, iako ova neće ni u Skupštinu, dok ih je zajedno sa Đukanovićem prozivao za državni udar i nazivao izdajnicima. Poruke koje šalje vlada, u kontekstu geopolitičkih prilika, dobrodošle su u jednom dijelu međunarodne zajednice i kad nemaju realno utemeljenje. Vlada tako, na primjer, prilično uspijeva u slikanju cjelokupne opozicije bojama DF-a”, rekao je direktor Instituta Alternativa.
Izlaz iz krize opšti izbori 2018.
Ova vlada će, ocjenjuje Muk, nastaviti da se suočava sa sopstvenim unutrašnjim slabostima, i naročito sa izazovima vođenja održive ekonomske i socijalne politike, pri čemu je, kako navodi jedan od ključnih izazova naplata prihoda, naročito nagomilanih dugova.
“Ako bude preovladala želja za dijalogom, ova politička kriza može biti razriješena 2018. vanrednim izborima na svim nivoima zajedno sa predsjedničkim. Do tada bi se morali pripremiti uslovi za njihovo sprovođenje. Takođe, prije tih izbora bi morali dobiti odgovor na pitanje što se desilo 16. oktobra prošle godine i ima li odgovornosti političara”, navodi Muk.
Bonus video:
