Balkanski region stalno u nekoj krizi, ljudi gube nadu

Adižes priča o neizvjesnosti u regionu, ali i činjenici da sve više mladih želi da radi u javnoj upravi
4397 pregleda 5 komentar(a)
Neizvjesnost je velika u poslovanju: Adižes, Foto: Topaz Adizes
Neizvjesnost je velika u poslovanju: Adižes, Foto: Topaz Adizes
Ažurirano: 24.07.2019. 09:51h

Jedan od vodećih svjetskih stučnjaka u oblasti menadžmenta i ugledni konsultant mnogih vlada i korporacija širom svijeta Isak Adižes kaže da je neizvjesnost u regionu Balkana velika “zbog korupcije i stalnih ratova”. On je upozorio i na to da mladi ljudi žele da rade u javnoj upravi “jer je posao sigurniji, plate manje, ali se i manje radi”.

Crnogorskim preduzetnicima preporučuje da se bolje povežu sa strancima koji žele da ulažu u Crnu Goru.

Za sebe kažete da ste naučnik preduzetništva, i da preduzetništvu pristupate sa naučne strane kako biste, s jedne strane, shvatili kako funkcioniše, a s druge, kako da ga učinite uspješnim.

Upravo tako. Da bi preduzetnik bio uspješan, treba da bude spreman da preuzme rizik, a da bi preuzeo rizik, neizvjesnost treba da bude što manja.

Kolika je neizvjesnost u našem regionu?

U ovom regionu, zbog korupcije, stalnih ratova i velikih političkih promjena, neizvjesnost je vrlo velika. Problem preduzetništva u regionu je da nema dovoljno vjere i nade da će biti bolje. Balkanski region je stalno u nekom ratu, u ozbiljnoj krizi ili središtu političkih promjena. Zbog toga čovjek nikako ne može nešto da izgradi. Ljudi su izgubili nadu, i oni koji mogu, bježe u zemlje gdje ima više nade u bolju budućnost.

Svjedoci smo da puno mladih ljudi u regionu preferira posao u javnoj upravi, izbjegavajući da se uključe u privatni biznis. Zašto je to tako?

U javnoj upravi posao je sigurniji, tako da je bolje biti zaposlen u državnom sektoru. Plate su manje, ali se i manje radi. Rad u privatnom sektoru nije lak, danonoćno se radi, i uspjeh nije zagarantovan.

Jedan ste od rijetkih stručnjaka koji poznaju kako regionalne, tako i globalne standarde dobrog poslovanja. Koji savjet možete dati preduzetnicima u Crnoj Gori?

Crna Gora je, kao mala i lijepa država, vrlo atraktivna strancima, koji svoj kapital ulažu u Crnu Goru. Lokalni preduzetnici treba da pronađu načine da se što bolje povežu sa njima.

Zašli ste u devetu deceniju života, a i dalje ste vrlo aktivni. Šta vas pokreće?

Ljubav prema radu. Volim posao koji radim, volim da pomažem ljudima, volim da ih obogatim znanjem. Znate, čovjek se rađa dva puta: prvi put fizički, a drugi put mentalno, kad zna zašto se rodio. Isto tako i umire dva puta: kad prestane da diše (to je prvi put) i kad ga se niko više ne sjeća. Ja sam se rodio već dva puta, i očekujem da će druga smrt biti odložena u daleku budućnost, da će me se ljudi još dugo sjećati. Adižes je osnivač i predsjednik “Adižes instituta” u Kaliforniji, a stručno predavanje “Tajne uspjeha: moderne kompanije i liderstvo” u okviru Festivala KotorArt Don Brankovi dani muzike, održaao je 16. jula u hotelu “The Chedi” u kompleksu Luštica Bay.

S više od trideset kurseva tokom četiri decenije karijere, Isak Adižes je razvio i usavršio specifičnu metodologiju koja nosi njegovo ime. Prema časopisu Leadership Excellence, spada u trideset vodećih mislilaca u SAD, dok ga je Executive Exellence Journal postavio na svoju listu od trideset najboljih konsultanata u Americi. Dobitnik je osamnaest počasnih doktorata na više univerziteta u deset zemalja, predavač je na Međunarodnoj akademiji za menadžment na Kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu (UCLA), gostujući profesor na univerzitetima u Stanfordu i Tel Avivu, dekan na Poslijediplomskoj školi Adižes i trenutni savjetnik na Akademiji nacionalne ekonomije (Rusija). Kao autor više od dvadeset knjiga na dvadeset šest jezika, poznat je u cijelom svijetu, a studiju Corporate Lifecycles: How Organizations Grow and Die and What to Do about It časopis Library Journal proglasio je za jednu od deset najboljih u oblasti poslovanja. U slobodno vrijeme svira harmoniku i uživa u meditaciji.

Na sceni KotorArta prvi put sa sinom zasvirao javno

Ovo ljeto ste u Kotoru izašli na pozornicu Ljetnje bine ne kao predavač, već kao muzičar. Na festivalu KotorArt Don Brankovi dani muzike, 17. jula učestvovali ste u izvođenju kompozicije vašeg sina Safira. Bili ste narator i svirali ste harmoniku, dok je kompozitor svirao saksofon. Da li ste prvi put svirali zajedno?

Da, ovo je bio prvi put da javno, pred publikom, sviramo zajedno. Inače, zajedno sviramo samo na porodičnim okupljanjima, tokom praznika. Ja sam samouk muzičar, nikada nisam učio da sviram harmoniku, ne znam ni note da čitam i sviram je po sluhu. Moj sin je profesionalan muzičar.

Safirova kompozicija „Wild boar“ inspirisana je porodičnim snimcima o njegovom životu, a zvučni snimci iz tih dokumentaraca postali su djelovi ove kompozicije.

Upravo tako. Jako sam ponosan i srećan što je komponovao takvo djelo i stvorio potpuno nov žanr muzike. Safir se rodio kad sam imao 57 godina. Sada imam 82, a on tek 25 godina, pa se trudim da što više vremena budem uz njega i da ga podržavam.

Na internetu postoji video snimak Adižes konferencije u Sankt Peterburgu na kome svirate ruske narodne pjesme. Kad ste počeli da svirate harmoniku? Ko vam je prenio ljubav prema muzici?

Kad sam imao 9 ili 10 godina na ulici u Beogradu slušao sam jednog Roma koji je svirao harmoniku. Tada sam zavolio i potpuno se zaljubio u taj instrument. Kao što sam rekao, nikad nisam učio da sviram harmoniku i ne znam note. Ali, volim kad na porodičnom ili nekom drugom okupljanju svi zajedno zapjevamo. Moj idol je naš crnogorski muzičar Šukrija Žuti Serhatlić, koji, i svira i pjeva da se čovjek naježi.

Bonus video: