"Vladu treba natjerati da radi svoj posao i konačno stigne klince iz osmog razreda" - Vijesti.me
it u javnoj upravi

"Vladu treba natjerati da radi svoj posao i konačno stigne klince iz osmog razreda"

Crnogorska IT uprava još nije spremna da smanji upotrebu faksa, papira, a često i olovke...

"IT uprava u Crnoj Gori može znatno da ubrza dugotrajne administrativne procedure, omogući bržu razmjenu informacija između institucija, građansku participaciju i da poveća transparentnost svih procesa u državnoj upravi.

Međutim, trenutni kapaciteti javne uprave za korišćenje postojeće tehnologije i njeno eventualno unapređivanje su vrlo ograničeni.

Dok pojedini službenici ne znaju da okreću stranice na Power Point prezentaciji, a ubacivanje tabele u Word smatraju hakerskim dostignućem, ne možemo govoriti o elektronizaciji uprave”, mišljenja je Ana Selić, direktorica odjeljenja za istraživanje javnih politika u CEMI-ju o primjeni IT u crnogorskoj javnoj upravi.

Kao najveći problem, ona trenutno vidi otpor prema napretku tehnologije, kako kod građana, naviknutih na šaltersko obavljanje administrativnih dužnosti, tako i kod uprave koja još nije spremna da smanji upotrebu faksa, papira, a često i olovke.

“Nepersonalizovane jedinstvene e-mail adrese institucija, sa kojih niko ne odgovara, doprinose stavu građana da se preko interneta ne može doprijeti do nadležnih”, kaže ona. Selić je nedavno učestvovala na panelu “IT u javnoj upravi i kakve to veze ima sa nama”, čiji je organizator NVO Digitalizuj.me.

Osim nje, učesnici panela bili su i Milica Kovačević, predsjednica CDT-a, Darko Ivanović, direktor komunikacija u Građanskoj alijansi i autor i voditelj emisije “Robin Hud”, te Sanja Bojanić, šefica Sektora za demokratsko upravljanje u UNDP kancelariji za Crnu Goru.

A kritika na račun primjene informaciono-komunikacionih tehnologija u javnoj upravi nije falilo - ni među učesnicima, ni među publikom...

Neko ima dva sajta, neko nijedan, a neko ima sajt za nepostojeću instituciju

U CDT-u su nedavno počeli analizu veb sajtova crnogorskih institucija. Zaključak je da je većina njih potpuno neprilagođena, da nisu nimalo intuitivni, da čak i korisnik koji tačno zna šta traži, na tim lokacijama vrlo često ne može da se snađe.

"I dalje imamo državne institucije koje uopšte nemaju veb sajt, kao što je Uprava za mlade i sport (postoji verzija koja nije rađena po šablonu drugih Vladinih sajtova i nije ažurirana posljednjih šest mjeseci, prim. aut.), ali imamo i one koji imaju dva aktivna sajta, kao što je Uprava carina (www.upravacarina.me i www.upravacarina.gov.me/uprava) ”, kaže Kovačević.

Iako, dodaje ona, Crna Gora već dvije godine nema Ministarstvo za evropske integracije, ono i dalje uredno ima veb sajt i na njemu je ministarska Gordana Đurović.

"Taj sajt je jedna od stranica na portalu Vlade, dok postojeće Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija ima potpuno drugačije dizajniran sajt, tako da građanin koji ne prati politiku ne bi mogao da poveže o čemu se radi”.

"Pošaljite nam faks"

Iako kaže da su danas stvari za nijansu bolje, Darko Ivanović smatra da to nije dovoljno.

"Gospoda iz Vlade su prije godinu i po počela da odgovaraju na e-mailove i prihvataju ih kao zvaničan način komunikacije. Do tada, e-mail skoro da nisu otvarali. Dešavalo se, kada im pošaljete e-mail i obavijestite ih o tome, da zamole da im isti materijal ipak pošaljete faksom. A to što insistiraju da im dopisi budu upućeno faksom dovoljno govori koliko je e-mail omiljen način komunikacije”, kaže Ivanović.

Osim faksa, iz Vlade su, dodaje on, kao drugi način komunikacije nudili i sastanke.

“Tako se troši vrijeme, novac poreskih obaveznika, papir - zagađuje se okolina...”.

IT može da olakša posao, ali je problem što, mišljenja je Ivanović, “tamo (u Vladi i institucijama javne uprave) često sjede ljudi koji kompjuter koriste da bi igrali pasijans”.

Vlada Crne Gore danas (čak) ima i otvorene Twitter profile, jedan na engleskom, za objave koje su, prema njihovoj procjeni, zanimljive stranim partnerima i institucijama; te drugi na crnogorskom, za građane. Taj profil postoji odnedavno i na njemu je, isto tako odnedavno, komunikacija dvosmjerna, pa onaj ko postavi Vladi pitanje na tom mikroblog servisu, može da očekuje odgovor za... ne baš dva minuta, kao što je to slučaj sa profilom recimo Vlade Hrvatske, ali - očekivati može.

“Ako Vladi pošaljete vaše mišljenje na Twitteru, neće vam odgovoriti”, prenosi Ivanović svoje iskustvo kada je Vladi tvitnuo poruku u kojoj iznosi svoje mišljenje o njenim “sramnim potezima” i na koju nije dobio odgovor. A pohvale se, kaže on, odmah favorizuju.

“Sjajno je to što je Vlada na Twiteru. Ali bih ja volio da ga koristi. Sjajno je što, sad već bivši premijer Igor Lukšić, ima Facebook stranicu. Ali nije dobro što ne odgovara na sva pitanja koja su mu upućena”. Komunikacija, mišljenja je Ivanović, mora biti unaprijeđena.

“Treba ih natjerati da rade svoj posao i konačno stignu klince iz osmog razreda. Kupiti tablet ili laptop formalnosti radi, to je čista šminka. To je kao kupovina vozila marke audi A8, a posao bi mogla da završe mnogo jeftinija auta”.

Kako ministri sa iPadima promovišu ideju otvorenog koda? >>>

Sanja Bojanić iz UNPD smatra da je IT pismenost neophodno unapređivati i na strani javne uprave i na strani građana.

“IT mehanizmi, upotreba tehnologije... su sredstvo za postizanje cilja, a ne cilj sam po sebi”, kaže ona. Cilj koji se želi postići jeste participativna demokratija, odnosno veće učešće građana i javnosti u kreiranju i sprovođenju javnih politika, usluga...

U tom kontekstu IT rješenja su sredstvo i otvaraju mogućnosti, a koliko će te mogućnosti biti iskorišćene, dodaje Bojanić, zavisi od spremnosti i konstruktivnosti obje strane. Jedno od takvih rješenja e-peticije, zajednički projekat UNDP-a i crnogorske Vlade.

“Sjajno je to što je Vlada na Twiteru. Ali bih ja volio da ga koristi. Sjajno je što, sad već bivši premijer Igor Lukšić, ima Facebook stranicu. Ali nije dobro što ne odgovara na sva pitanja koja su mu upućena”
O njihovom uspjehu je na panelu vođena žučna diskusija. Bojanić kaže da će njihova uspješnost zavisiti od toga koliko ih građani budu koristili, koliko budu aktivni u podnošenju ili podržavanju inicijativa, koliko kvalitetnih, konstruktivnih sugestija daju i podržavaju. Sa druge strane, od Vlade će zavisiti kako na te inicijative reaguje, koliko fleksibilnosti ispoljava i po pitanju reagovanja na inicijative i po pitanju prilagođavanja samih e- peticija...

MIDT ne radi ništa pametno

U diskusijama na panelu, u više navrata je, u negativnom konktekstu, pomenuto i Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije (MIDT).

“Lično smatram da MIDT ne radi ništa. Pametno. Potrebno je organizovati javnu raspravu ovog tipa sa njima", kazao je Draško Lončar iz kompanije Domen.

Biljana Gligorić iz NVO Expeditio kaže da, uprkos tome što postoji MIDT, čiji je posao da se bavi temama kao što je IT u javnoj upravi, nema utisak da se daleko odmaklo, kako u primjeni IT-ja u servisiranju potreba građana, tako i u poboljšanju unutrašnje organizacije samih državnih institucija.

“Nedostaju nam sređene baze podataka koje su dostupne građanima, upotreba GIS-a, posebno u sektorima uređenja prostora i komunalnim službama, nedostaju sistemi internog mjerenja učinka u institucijama, kao i aktivna komunikacija sa građanima putem različitih kanala, omogućavanje što više besplatnih Wi-Fi zona...”, kaže ona, dodajući da bi dodatan doprinos bila upotreba tehnologija otvorenog koda.

Iako neke lokalne uprave imaju svoje IT službe, Gligorić je mišljenja da one nisu maksimalno iskorištene. IT sektor je, kaže ona, jedna od velikih šansi za pokretanje malih biznisa koji bi javni sektor takođe trebalo da aktivnije stimuliše.

“Ali prije toga moraju dosta da učine da i sami postanu više razvijeni u ovoj oblasti”.

Novi Hakaton će riješiti neke društvene probleme

“Podatke od Vlade ne možete dobiti u Excelu, već isključivo u zaključanom PDF formatu”, saopšteno je na panelu.

Sanja Bojanić iz UNDP-a smatra da uloga IT-ja može biti značajna i u smislu da određene podatke građanima, ne samo učini dostupnim, već i razumljivim.

“Sa Ministarstvom finansija radimo na vizuelizaciji budžeta, odnosno prikazivanju u vizuelnoj formi podataka koji se tiču utroška/rasporeda finansijskih sredstava po korisnicima budžeta (ministarstva, uprave, po sektorima, obrazovanje, socijalna zaštita i po kategorijama, ekonomska klasifikacija – plate , kamate, subvencije...)”, kaže Bojanić.

Prema njenim riječima, vrlo je važno i građanima i NVO sektoru približiti državnu upravu, na način da bolje razumiju podatke, te da budu svjesni kako se u sve mogu uključiti  i biti aktivni u davanju sugestija, primjedbi, rješenja za probleme na određene teme.

Fleka tim pobjednik prvog Hakatona, nagrada i za najmlađe i "Mila Lekića" >>>

UNDP će raditi sa NVO sektorom na prikupljanju sličnih informacija, te izabrane probleme koji mogu biti riješeni korišćenjem IT-ja, pokušati da sljedeće godine riješi  organizacijom Hakatona, 24-satnog takmičenja u kreiranju mobilnih, veb i aplikacija za računare.

E-eticije su (ne)uspješan projekat

Najviše polemike na panelu “IT u javnoj upravi” izazvala je priča o elektronskim peticijama. Za mnoge je problem to što se za e-peticiju zahtijeva 6.000 potpisa, prikupljenih u roku od 60 dana. Dio učesnika panela i publika posebno spornim smatraju to što peticije, nakon što potpisi budu prikupljeni, tek ulaze u razmatranje.

“Projekat epeticije je već neuspješan”, smatra Nebojša Babović.

“Ovo je kao da nam date loptu da zatvorenih očiju pogađamo go u Beranama”, navodi on o obavezi da za razmatranje nekog zahtjeva građani moraju sakupiti 6.000 e-potpisa.

Babović je nedavno podnio “peticiju za peticiju”, kojom traži smanjivanje broja potpisa sa 6.000 na 500. On je naveo da se u crnogorskoj verziji glasa građana potpis traži od jedan odsto populacije, što je šest puta više nego što je to slučaj u Velikoj Britaniji, 17 puta više nego u Njemačkoj, te čak 125 puta više nego u Sjedinjenim Američkim  Državama.

Ovdje, kaže on, nije riječ samo o matematici, nego i demokratskoj tradiciji i informatičkoj infrastrukturi.

"Velika Britanija, Njemačka i SAD su evroatlantski, a time i svjetski lideri građanskog društva i informatike, da ne govorimo o drugim stvarima. Crna Gora je sa druge strane zemlja u kojoj je prema rezultatima popisa, polovina stanovništva informatički nepismena, a i ne postoji izgrađena tradicija građanskog učešća u donošenju odluka. Prazne sale prilikom javnih rasprava to potvrđuju. Ako je Vlada sa UNDP imala namjeru da stvarno čuje glas građana, morali su uzeti u obzir kontekst informatičke pismenosti i  zainteresovanosti građana da učestvuju u ovakvim inicijativama. Oni to nisu uradili, već su naprotiv, visoko podigli kriterijume, koje će građanske inicijative vrlo teško ispuniti”, kaže Babović.

TV Vijesti, Hanja Mićović

Prema njegovom mišljenju, ako bi se Crna Gora poredila sa SAD, Njemačkom i Velikom Britanijom, dovoljno bi bilo da potreban broj potpisa bude i 100.

Peticije su diskriminatorske

Darko Ivanović zamjera što je stranica epeticije.gov.me nerijetko tehnički nedostupna, te što je jednojezična.

“To je diskriminatorski prema onima koji govore romski, albanski...”, kaže on.

Predrag Lešić iz Domena čak nema zamjerki na broj zahtijevanih potpisa, već smatra da je problem u implementaciji. On je mišljenja da servisi poput e-peticija moraju biti dostupni korisnicima na različitim platformama, kako bi korisnici mogli da ih otvore gdje i kad hoće. Prema njegovim riječima, servis e-peticije bi trebalo da bude bolje dizajniran, da ima mogućnost dijeljenja među korisnicima, podršku za multimediju...

“Samo softver koji je u trendu može da zaživi. Rješenja koja su zasnovana na starim tehnologijama su osuđena na neuspjeh”.

A ako nam je za utjehu, tokom trajanja panela i diskusije o e-peticijama, stigla je i Twitter poruka Slobodana Markovića iz Centra za razvoj interneta u Srbiji.

“Vlada Crne Gore je barem uvela e-peticije... U Srbiji je to, barem za sada, daleka budućnost”...


Najčitanije iz sekcije Vijesti