MONOGRAFIJA POSVEĆENA SLIKARU PERU NIKČEVIĆU

Vanredna poetika atipičnog svijeta čuda

"Nikčević nije tipičan Crnogorac, ali je njegova veza sa zemljom presudna i sveprisutna, kao i ona brutalnost i poetika junaštva"
97 pregleda 0 komentar(a)
Pero Nikčević (novina)
Pero Nikčević (novina)
Ažurirano: 04.04.2019. 22:00h

Luksuzna dvojezična (francuski, crnogorski) monografija posvećena istaknutom crnogorskom slkaru Peru Nikčeviću nedavno je publikovana u okviru biblioteke ”Paleta” u izdanju Grad teatra (Budva), Boka F (Podgorica) i Štampar Maklarije (Beograd). O djelu umjetnika, sklonog netipičnim životnim izborima, u monografiji su pisali autori poput Federicka Tachoua, Daniela Mazaltarima, Pauline Biard, Branka Maširevića, Natalije Đaletić, Garija Smiljkovskog, Vladimira Čejovića, Luke Rajovića, Gorana Nikčevića, Tanje Bakić...

Nakon završene Akademije u Beogradu, Pero Nikčević (1951) bio je na usavršavanju u Parizu i Americi, živio je kao slikar-isposnik u manastiru Reževići, nekoliko godina boravio u Belgiji, a od 1987. živi u Parizu. Ove godine, nakon četiri decenije, predstavio se crnogorskoj likovnoj publici, a nove radove smatra “prekretnicom u umjetnosti i sublimacijom novog likovnog izraza, kojem teži od mlađih dana, koncentrisanog isključivo na portret žene”.

"Pero Nikčević nije tipičan Crnogorac, ali je njegova veza sa zemljom presudna i sveprisutna, kao i ona brutalnost i poetika junaštva i veličine koji su tamo ne samo mitološki dekor već hleb svakidašnji. Razumjeti neke obične i tajanstvene sile koje njegova umjetnost naznačuje ili istražuje znači razumjeti uticaj jednog neklasičnog vaspitanja na unutrašnji svijet umjetničke kreativnosti koja traži svoje nebo unutar jednog surovog, ali rajski raskošnog i čudnovatog svijeta, kakva je priroda Crne Gore. Mnogo više od onog 'depresivnog optimizma' Crnogoraca, ova 'neukrotiva' i raskošna linija je produženje one takođe neukrotive ljepote pejzaža, prirodnog i mitološkog, od koje je sačinjena sama tvar Crne Gore i duh koji je njen", zapisao je o Nikčeviću, Branko Maširević.

U tekstu “Pred platnima Pera Nikčevića” Jasminka Grgurević ističe da je slikar svoje “mjesto” pronašao u Parizu, ali da su njegova “tajna mjesta” iz kojih crpi kreativnu energiju i dalje crnogorski izvori. Grgurević ističe da su ti izvori u njemu formirali koordinatnu mrežu u kojoj je zarobljeni sistem “po kojem se kreće”.

“Umjesto da nas šeta između polova, meridijana, brda, voda, gradova, on uvlači u svoj sistem polove, meridijane, brda, vode, gradove i nas, presipajući nas iz izvora u izvor loveći nas pri tom sopstvenom mrežom”, zapisala je Grgurević.

Nikčević grabi trenutak, kako ističe Luka Rakojević, “lovi epifanijski momenat koji predstavlja kratku manifestaciju iz uma transponovanu na hartiju”.

“Podloge na kojima bilježi te akutne mentalne slike su različite - novinski papir, salvete u boji, listovi iz rokovnika... Njegove linije su fuge strasti. Nekad su artikulisane u formi koja pokazuje čistoću i prefinjenost fragmenata ženskog tijela uz briljantno poznavanje anatomije, a s druge strane povremeno formiraju kompoziciju razularene i razuzdane strasti kombinujući antropomorfne i zoomorfne karakteristike i odlike”, zapisuje Rakojević.

Monografija posvećena životnim i stvaralačkim ciklusima Nikčevića (Road, Body, Pars, Nature, Otherness, Line, Montenegro, Women”), koji su bogato opremljeni izuzetnim reprodukcijama radova kao i dokumentarnim fotografijma slikara, donosi posebno druženje sa čovjekom koji zavodljivo, s puno žudnje priča svoje “istine”.