Vrisak zbog bjeline i propadanja

Izložbu koju je Vemić posvetio unuku Petru i braniocima rijeke Bukovice, kraja u kome je umjetnik prvi put čuo ‘vrisak’ konja sa kojim se stopio i uspješno ‘galopira’ decenijama, otvorila je Jelena Đukanović, direktorica Muzeja i galerije, ustanove koja je taj događaj organizovala u okviru programa “Nikšićka kulturna scena - 2018”
131 pregleda 0 komentar(a)
Miomir Mišo Vemić izložba, Foto: Svetlana Mandić
Miomir Mišo Vemić izložba, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 10.12.2018. 08:32h

U nikšićkim galerijama, u Dvorcu kralja Nikole, otvorena je jubilarna, 50. izložba poznatog crnogorskog slikara Miomira Miša Vemića na kojoj je predstavljeno isto toliko radova - 30 slika ulje na platnu i 20 crteža, nastalih poslednjih šest godina. Izložba pod nazivom “Reakcija na prazninu” je još jedno podsjećanje da se u slikarstvu može mnogo toga “oprostiti” ali ne i bjelina papira/platna, kao i Vemićev “vrisak” u znak upozorenja na propadanje, posrtanje i nestanak.

“Pokušao sam da uhvatim svu nesreću ovoga svijeta koja se lomi o naše kičme, o moja leđa. To su leđa ovoga bića koje predstavlja konj kao moj motiv, to demonsko biće a sve to što se nalazi na njegovim leđima, te čovjekolike i životinjske spodobe jesu pošast koja nas kalja i polako uništava. Ja sam inače pesimista i mislim da je Armagedon pred vratima, mislim da svijet neće dugo trajati. Zašto biti optimista kad sve činjenice govore suprotno”, kazao je umjetnik i priznao da ne zna da li neko čuje njegov “vrisak”.

Ali, on nastavlja da “vrišti” jer “prazno platno” ne trpi ćutanje, a pošasti i bijede je previše u životu da je dovoljna “praznina u duši”.

“Mislim da zbog toga postoji umjetnost i da ona mora da bude u angažovana u vremenu i prostoru. Naša djela ne treba da budu sama sebi cilj, predmet vizuelnog koketiranja, ona su duša umjetnika”, smatra Vemić koji, po sopstvenom priznanju, iza sebe ima dosta toga propuštenog, ali mnogo više “uhvaćenog”.

Za 30 godina rad sazrijevao je, “rastao”, spoznao sebe i kroz radove i kroz poznanstva sa drugim umjetnicima, ali lajt motiv nije mijenjao već se, kako je kazao, trudio da samo uđe u njegovu suštinu, da “osim kože, naslika i ono unutra” i pokuša da “načne velike teme i odigra poslednje bitke”.

Izložbu koju je Vemić posvetio unuku Petru i braniocima rijeke Bukovice, kraja u kome je umjetnik prvi put čuo ‘vrisak’ konja sa kojim se stopio i uspješno ‘galopira’ decenijama, otvorila je Jelena Đukanović, direktorica Muzeja i galerije, ustanove koja je taj događaj organizovala u okviru programa “Nikšićka kulturna scena - 2018”.

Vemić, koji je bio osnivač i organizator Međunarodnog bijenala minijature Nikšić 2005, izlagao je širom Evrope i svijeta. Njegove slike nalaze se u Čikagu, Londonu, Budimpešti, Moskvi... Jedna od njegovih slika je dio kolekcije turskog pisca Orhana Pamuka. Učestvovao na brojnim internacionalnim susretima umjetnika, od Makedonije, Poljske, preko Mađarske, Turske, Grčke, do Švajcarske, bijenalima i umjetničkim simpozijumima, kao i na više stotina kolektivnih izložbi. Dobitnik je brojnih domaćih i regionalnih nagrada.

Bonus video: